Britanska Vlada idući će tjedan izaći s prijedlogom da se plaće oko pet milijuna i 500 tisuća zaposlenih u javnim službama zamrznu do daljnjega u cilju stabilizacije javnih financija. Vijest je to koja neizbježno povlači za sobom protuprimjer naše Vlade koja je nedavno sa sindikatima javnih službi dogovorila povećanje osnovice plaće državnih službenika i namještenika za četiri posto s primjenom u idućoj godini uz isplatu božićnica od 1500 kuna, sve prema ranije preuzetim obvezama.
Zajedničko objema Vladama, slažu se naši sugovornici iz svijeta ekonomske znanosti i biznisa koje smo zamolili za komentar ovim povodom je, tek to da se u povlačenju različitih poteza i u Downing Streetu gdje je sjedište britanske Vlade i u Banskim dvorima vodi prvenstveno računa o stanju javnog duga jer se plaće državnim službenicima i na Otoku i u Hrvatskoj dijelom namirivanju iz zaduživanja.
Dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta Đuro Njavro polazi u osvrtu na suprotstavljene primjere proračunskih politika u Velikoj Britaniji i Hrvatskoj od toga da preslikavanje poteza u proračunskoj politici između dvaju država nikada nije jednostavno i prikladno, a pogotovo, kaže, ako su te države Velika Britanija i Hrvatska koje su po mnogočemu totalno neusporedive.
Nenormalne okolnosti
- Posebno su neusporedive kada se radi o uvjetima u kojima se te odluke donose, a sada imamo potpuno nenormalne okolnosti zbog pandemije. Kada govorimo o spomenutim razlikama, uzmimo samo, a ovdje se upravo o tome radi, razlike koje između dviju država postoje u visini i servisiranju javnog duga gdje su mogućnosti Velike Britanije neusporedivo veće u odnosu na nas. Uvjeren sam da je naša Vlada imala sve potrebne pokazatelje za odluku da se sa sindikatima dogovori povećanje osnovice i isplata božićnice – kazao nam je Njavro. S druge strane, dodaje, svi smo svjedoci da u privatnom sektoru zbog korone mnogi ljudi ostaju bez posla, dok je u javnom sektoru radno mjesto potpuno sigurno.
- Moramo u ovoj situaciji svi biti solidarni, a Vlada vući poteze koji će voditi računa o održivosti javnog duga, zaposlenosti i stvaranja uvjeta da privatni sektor može plaćati poreze, doprinose i stvarati dodanu vrijednost bez koje nema razvoja – zaključio je Njavro.
Konzultant Andrej Grubišić ukazuje kako se suprotstavljene primjere politika uvijek može komentirati u skladu s principima ekonomske politike za koju se netko zauzima, ali, ističe, puno je važnije i na ovom primjeru upozoriti kako nama u Hrvatskoj, ako zaista želimo riješiti problem nabujalog javnog sektora i prevelikog udjela države u ekonomiji, ne znači ništa ni zamrzavanje plaća ni dizanje plaća zaposlenih u javnom sektoru za jedan posto.
Izvor svih problema
- Osim prevelikog broja zaposlenih u državnom aparatu, ključni problem našeg javnog sektora je linearan pristup u plaćanju i nagrađivanju službenika, namještenika i zaposlenih u javnim službama kao što su zdravstvo i školstvo. Tu je izvor svih problema, jer u svakom poslu imate jedan dio ljudi kojima je prema vještinama i znanjima mjesto tamo gdje rade, jedan dio koji bi trebali biti bolje plaće jer su kvalitetniji od ostalih i dvadeset do trideset posto onih koji jednostavno nisu za posao koji rade, i zbog kojih ona prethodna grupa nema veće plaće. To je veći problem čak i od činjenice da su plaće u javnom sektoru dvadesetak posto veće nego u privatnom sektoru, što je neodrživo – komentira Grubišić.
Na opasku kako je i britanska Vlada iz svoje odluke o zamrzavanju plaća izuzela zdravstvo zbog aktualne borbe protiv korone, Grubišić smatra da je čak i u zdravstvu politika uravnilovke pogrešna.
- Nije istina da su svi zaposlenici u zdravstvu sada preopterećeni, na rubu 'pucanja' i tome slično, što slušamo svakodnevno. Pod velikim je opterećenjem nekoliko stotina zaposlenih u zdravstvu, dok je u određenom broju usluga zdravstvene zaštite znatno smanjen broj pregleda, obrada i zahvata pacijenata za što postoje objavljeni podaci. Sve to znači da i u zdravstvu treba stvoriti sustav plaća gdje će se znati što je standard koji se mora napraviti da bi se isplatila puna plaća – zaključuje Grubišić.
Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta u osvrtu na poteze koji se vuku u Londonu i u Banskim dvorima polazi od ocjene da se više ne radi o tome što bi neka politika ili vlast htjela činiti, nego, ističe, ono što mora činiti da bi sačuvala bilo kakvu stabilnost.
- Jedan sam od rijetkih u našem javnom životu koji je u svakoj kriznoj situaciji, a imali smo ih dosta u zadnjih dvadesetak godina, bio protiv zamrzavanja ili smanjivanja plaća u javnom sektoru. Znanost i pripadajuća praksa ili povijest pokazuju da smanjivanje plaća u javnom sektoru u uvjetima usporavanja gospodarskog rasta ili kad ga uopće nema, ne pridonosi ni smanjenju javnih rashoda, ni smanjenju proračunskog deficita, ni smanjenju javnog duga. A to je ono što se, pretpostavljam, želi postići – kazao nam je Garača.
Naš sugovornik sa splitskog Ekonomskog fakulteta je, jasno, i sada protiv rezanja plaća u javnom sektoru.
- Mislim da bi bila velika greška povoditi se za primjerom iz Velike Britanije, ne ulazeći u razloge zašto se to tamo radi. Samo bih primijetio da je cijela politika Europske unije, s ogromnim subvencijama privatnom sektoru primjerice, sračunata na poticanje gospodarske aktivnosti fiskalnim, monetarnim i drugim mjerama javnih politika. A Velika Britanija je izašla iz EU – napominje Garača.
Od slučaja do slučaja
Na pitanje je li Velika Britanija i izašla iz EU kako bi mogla donositi ovakve odluke, Garača odgovara kako su Britanci to učinili iz drugih razloga koji se tiču njezina financijskog tržišta i pokušaja Bruxellesa da ga regulira.
Bivši dugogodišnji predsjednik Uprave zagrebačkog Elektrokontakta i jedan od čelnika udruge menadžera CROME Vladimir Ferdelji rekao nam je povodom odluke naše Vlade da poveća plaće u javnim službenicima I namještenicima kako je uvijek za to da se potpisani ugovori, a to je slučaj kod povećanja osnovice javnih službi, poštuje ako su, napominje, okolnosti normalne.
- Ali ovo nisu normalne okolnosti. Ne može se ugovorenim obvezama u nenormalnim okolnostima pristupati od slučaja do slučaja, već treba donijeti krizni plan države. Za stol trebaju sjesti svi relevantni sudionici donošenja i provođenja najbitnijih odluka u Hrvatskoj i utvrditi što nam je i kako činiti u ovoj krizi. Dok toga nema, bit ćemo u situaciji da se propitkuje zašto je sindikatima sada odobreno povećanje osnovice, a nekima drugima se zabranjuje rad i tome slično – komentira Ferdelji.
- Bilo bi moralno i odgovorno u ovoj situaciji od javnog sektora da se ne traži povećanje plaća, ali to je samo moje mišljenje, zaključuje Ferdelji.