Otkad je Europski sud u Luxembourgu srušio takozvani Škibolin zakon, klijentima koji su posudili novac u austrijskim RBA zadrugama počele su stizati ovrhe koje su dotad bile u prekidu. No, presuda Suda EU u slučaju Milivojević (C-630/17) postala je obvezujuća za naše suce i u proteklih godinu dana u ovim slučajevima građani su uglavnom ostajali bez nekretnina koje se založili za uzimanje hipotekarnih kredita u RBA zadrugama. Međutim, 1. srpnja ove godine Županijski sud u Puli odbio je žalbu koju je uložila Raiffeisen zadruga na rješenje Općinskog suda iz Pazina, što znači da je postala pravomoćna i odgođena je ovrha nad nekretninom.
Rješenje
Dužnik koji je uzeo kredit 2007. godine, uz posredovanje javnog bilježnika, zatražio je odgodu ovrhe jer se pred Općinskom sudom u Pazinu istodobno vodi parnični postupak radi utvrđivanja ništetnosti javnobilježničkih isprava na temelju kojih je određena ta ovrha. Zatražili su odgodu ovrhe do okončanja tog postupka, što je u prvostupanjskom rješenju Općinski sud u Pazinu i prihvatio, pri čemu se pozvao na presudu Suda EU i odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, navodeći da potrošač može podnijeti prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu tog zakona.
Županijski sud ocijenio je da je prvostupanjski sud "pravilno primijenio materijalno pravo", a istodobno je odbio argument banke da se odredbe ZPK ne primjenjuju na ugovore koji su sklopljeni prije njegova donošenja. Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2010., a izmjene i dopune doživio je 2014. godine. Njime je propisano da se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu, osim u slučajevima u kojima se propisuju obveza obavještavanja potrošača o promjenama uvjeta ugovora. Ako su ovršenici pokrenuli parnicu radi utvrđivanja ništetnosti ugovora, argument je sudova da to podrazumijeva i raspravljanje o sadržaju ugovora. Također, presuda Suda EU iz lipnja 2019. govori da ovrha ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku "neposredno izvršivog javnobilježničkog akta" nema mogućnost ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene.
Marina Cvitko Tomić, odvjetnica iz Labina koja je pred sudom u Pazinu zastupala korisnika kredita RBA zadruge, objašnjava da treba razlikovati odgodu ovrhe od samog ugovora o kreditu na temelju kojeg se ona vodi. Pritom ističe kako bi bilo "protivno načelu jednakosti oružja" ako bi se ovrha provela, a ugovor naknadno utvrdio ništetnim, posebno imajući u vidu međunarodni element, da bi se naknada štete morala ostvariti u inozemstvu.
- Vezano za samu ništetnost tih ugovora, smatram da se presuda Milivojević, C-630/17, "olako shvatila" jer ona nije rekla da su potrošački ugovori s RBA zadrugama valjani. Ona kaže da krediti s međunarodnim obilježjem kod pravnih osoba ne bi bili ništetni po samom zakonu, ali nije rekla i to da takvi potrošački ugovori nisu ništetni, i to preostaje utvrditi - kaže Cvitko Tomić.
Smatra da ostaje otvoreno i to koja je bila namjera RBA zadruga koje su plasirale kredite kreditno nesposobnim osobama za koje su znale da kredit neće moći vraćati, a zauzvrat su dobile zalog obiteljskih imanja koja višestruko premašuju vrijednost ishođenih kreditnih sredstava.
Argument
- Ako je banka iskoristila nedovoljno iskustvo potrošača, na nacionalnom je sudu da provjeri je li to bilo valjano - kaže odvjetnica iz Pazina koja je postala poznata po tome što je pokrenula ogledni postupak u slučaju kredita u švicarskim francima.
Prema nekim procjenama, ukupno je bilo oko 20 tisuća korisnika kredita u RBA zadrugama, a mnogi od njih zapali su u teškoće. U konačnici, odgoda ovrhe ne znači da do nje ipak neće doći. U tom slučaju, kaže Cvitko Tomić, iscrpljeni su svi pravni putovi, "ali je potrošaču omogućeno da ispita valjanost potrošačkih ugovora RBA zadruga".