Udruga studenata u inozemstvu: 'Najviše pomažemo onima koji se tek spremaju otići vani'

Udruga hrvatskih studenata u inozemstvu (UHSI) inicijativa je nekolicine od brojnih tisuća hrvatskih studenata koji su otišli u inozemstvo u potrazi za multikulturalnim iskustvom, interdisciplinarnim programima i/ili kvalitetnijim visokim obrazovanjem. Ideja o udruzi sinula je Dinku Franceschiju i Iliji Anti Lovriću u Zagrebu u ljeto 2017. Dok su odmarali nakon još jedne godine studija na sveučilištu Sciences Po u Parizu, shvatili su da većina njihovih kolega iz drugih država često spominje nacionalnu mrežu studenata koji se međusobno savjetuju i pomažu još od prije samog odlaska u inozemstvo. Hrvatska ništa takvo nije imala do siječnja prošle godine kada se UHSI pojavila na društvenim mrežama te 14. siječnja ove godine kada je službeno i registrirana.

Udruga danas broji preko 130 članova koji studiraju u više od 25 zemalja diljem svijeta. Udruga je otvorena svim studentima koji su proveli bar jedan semester u inozemstvu te, iako većinu članova čine studenti na stalnom studiju vani, oko 40 ih čine bivši i trenutni Erasmusovci.

S Dinkom i Ilijom te Sarom Octenjak razgovarali smo o dosadašnjim doživljajima i aktivnostima te planovima za budućnost: “Mi trenutno najviše pomažemo ljudima koji tek žele otići u inozemstvo, ali postoji širok spektar stvari koje možemo raditi i koje nam se otvaraju. Želimo stvoriti zajedništvo među ljudima koji su već vani i ponuditi im mrežu koja će im služiti u privatne i profesionalne svrhe prije, tijekom i nakon studija. Mi ne potičemo ljude na iseljavanje. Samo želimo pomoći onima koji tu želju već imaju i olakšati im tu tranziciju. ”

Do sada su uspješno savjetovali preko 20 srednjoškolaca i studenata koji su im se javili preko Facebooka i odradili par webinara u kojima su aktivni članovi informirali sudionike o studiju u njihovoj zemlji te odgovarali na dodatna pitanja. Jednom webinaru o studiju u Francuskoj prisustvovala je Barbara Martinović, učenica trećeg razreda Klasične gimnazije u Zagrebu. Za UHSI je saznala preko prijatelja i društvenih mreža, a kako nije sigurna što bi i gdje još studirala, odlučila se više informirati o opcijama vani. „Fora mi je što je bilo interaktivno. Mogla sam pitati štogod me zanima.“ Ono što naglašava da joj je bilo najkorisnije je iskustvo iz prve ruke koje UHSI nudi – o studiranju i o životu u novom okruženju. Smatra da u Hrvatskoj ne postoji niti jedan kanala za kvalitetno informiranje o inozemnim studijima, no sada je našla izvor kojemu vjeruje. „Znam da im se mogu bilo kada javiti. Sve je preko interneta, a oni su uvijek dostupni i jako pristupačni.“

Sljedeći webinar održava se ove nedjelje, 24. veljače, a prijave se vrše putem online obrasca. Udruga je prisutna na Facebooku, Instagramu, LinkedInu te od ovog utorka na vlastitoj domeni www.uhsi.net na kojoj također možete pratiti i blog članova o životu u inozemstvu. Na adekvatnoj komunikaciji rade neprestano, a jedan od glavnih ciljeva im je čim veća integriranost i aktivnost članova unutar udruge za što su saznali da zna biti upravo najveći nedostatak drugih udruga. Iz istog razloga upravo rade na formiranju lokalnih podružnica koje će činiti grupe od najmanje deset članova s namjerom druženja, zajedničkih aktivnosti i glavnog izvora informacija za nove članove na istoj lokaciji.

Nadaju se da će podružnice s vremenom prirodno početi surađivati s lokalnim veleposlanstvima kao i cijela udruga s drugim hrvatskim tijelima i organizacijama. „Cilj nam je postati afirmirani sugovornik i jedan od glavnih faktora što se tiče studiranja u inozemstvu.“ A jedan od prvih koraka ka tome cilju bit će događanje koje planiraju za nadolazeće ljeto. „U ranoj je fazi planiranja. Općenito, jednostavno bismo htjeli spojiti čim više naših članova na jednom mjestu i kroz to ostvarivati neke od naših drugi ciljeva. To je prilika za sve članove da se upoznaju kao prvi fizički prisutan događaj.“ Bit će to prvi od njihovih većih sastanaka koje planiraju svake godine, no ne ograničavaju događaj samo na sastanak članova. „Ima bezbroj mogućnosti što bismo mogli raditi – profesionalni razvoj, networking sessions – da dovedemo ljude, uspješne i zaposlene Hrvate iz inozemstva, mogućnosti internshipa i mentorshipa. Puno stvari koje je teško ostvariti isključivo digitalnim putem.“

No UHSI nije tu samo za mlade. Kako navode, ugodno su ih iznenadili roditelji koji im se također javljaju s punim povjerenjem i nadaju se da će tako i nastaviti jer kako kažu “roditeljima isto treba podrška kada njihovo dijete odlazi iz gnijezda i jako nam je drago da smo i to uspjeli pružiti nekima.“ Jasmina Demo Katić, majka je učenice trećeg razreda gimnazije s poteškoćama u vidu koja ima sve izraženiju želju za odlaskom na studij u Italiju. Kćer ju je uputila udruzi, a Jasmina čim je poslala upit preko Facebook-a, kaže odmah je dobila odgovor. „Nije to bio jedan od onih odgovora 'Malo ćemo provjeriti pa se javimo', ne. Odmah su ponudili odgovore i bili su jako zainteresirani saznati više – koji smjer, koji fakultet, kakvi su joj interesi, je li govornik talijanskog. Pružili su nam pravi individualni pristup.“ Još uvijek joj se znaju javiti iz udruge s novijim informacijama i provjere svaki put je li se snašla na linkovima koje su joj poslali. „Toliko mi je drago bilo. Treba pohvaliti takve mlade ljudi koji su spremni pomoći. Baš neprocjenjivo. Cijelo je to roditeljstvo takvo da pokušavaš zadržati djecu blizu, ali sada kada ima krila neka poleti. A ja se osjećam sigurnije znajući da se uvijek može nekome obratiti.“

Vrijedno je spomenuti i kako su osmislili udrugu na vrlo održiv način. Osim što pomažu učenicima srednjih škola u pronalasku pravog odabira, stipendija i smještaja te onima koji su već na studiju vani, bitnu ulogu igraju i oni koji su kroz sve to već prošli. Imaju zasebnu alumni grupu za one koji će nakon svega što je udruga napravila za njih, moći pomoći onima koji kroz tu tranziciju tek prolaze i samoj udruzi u cijelosti. Kao inspiraciju za takav način rada, Dinko je podijelio svoje iskustvo od prije nekoliko godina. „Na kraju druge godine fakulteta sam bio na praksi u Singapuru to ljeto i upoznao sam jako puno mladih Hrvata koji su studirali po svijetu i jako su uspješni – rade u svim mogućim odličnim tvrtkama. Non stop se druže i pomažu jedni drugima kao na primjer u pronalaženju posla. I onda sam skužio koliko bi bilo bolje da su se svi oni poznavali još tijekom faksa.“

Da žive ono što rade istina je svakoga dana. Ilija nam je ispričao vlastito iskustvo bez krova nad glavom – koje morate doživjeti barem jednom dok studirate u inozemstvu. „Početkom ove akademske godine, stigao sam u Pariz dva tjedna prije početka nastave i nisam imao sređeni smještaj. Srećom, imam prijatelje ovdje. No nemaju svi tu mogućnost, pogotovo oni koji dođu tek na prvu godinu studija. I onda mi je opet palo na pamet kako bi bilo dobro da postoji neki sustav koji bi mi ponudio neku organiziranu pomoć – to bi mi puno značilo. Zamislite kako je onima koji nikoga nemaju kada stignu na novo mjesto.“ Sara koja je pred završetkom svog diplomskog studija razmišlja o tome što dolazi nakon faksa. „To mi je ekstra zanimljivo, imati neku mrežu, ne samo kontakata, nego i ljudi na koje se možeš osloniti ili barem pitati kakva je klima za određenu industriju u toj i toj zemlji. I znaš da ćeš dobiti odgovor koji odgovara tvom mentalitetu jer je ta osoba isto živjela u Hrvatskoj prije toga i sve će imati smisla.“

Na posljetku za svoj uspjeh udruga se može zahvaliti isključivo svojim članovima koji aktivno rade na njenom razvoju te donatorima koji su njezin isključivi izvor financijske potpore. A sve one koji imaju upite, bili učenici ili roditelji, i one koji bi se udruzi voljeli priključiti, UHSI vas poziva da im se obratite putem jednog od njihovih kanala.

Dinko je student zajedničkog programa sveučilišta Sciences Po u Parizu i sveučilišta Columbia u New Yorku na kojemu trenutno završava preddiplomski studij matematike. Ilija i Sara su nakon preddiplomskog studija na Sciences Po nastavili s diplomskim studijima na istom sveučilištu – Ilija u financijama i strategiji, a Sara u internacionalnoj energetici.