Otvorite li internetsku stranicu Svjetske trgovinske organizacije (WTO), naići ćete na impresivan niz tužbi i žalbi članica, pri čemu su Sjedinjene Države apsolutni hit. Ili ih tuže ili one tuže druge, a američki predsjednik Donald Trump preko medija bombastično prijeti povlačenjem iz te organizacije ako se ona “ne sredi” i ne počne bolje tretirati SAD.
Posljedica je to bijesnog dizanja carina zemljama diljem svijeta, a trgovinski rat koji je Trump započeo sada se uvelike preselio i u fajlove te ženevske organizacije čije članice drže 95 posto svjetske trgovine. O njenim pak razmjerima govori podatak da je samo trgovina robama dosegla 18 bilijuna dolara godišnje.
Najnovija u poplavi vijesti govori o američkoj ljutnji i pokretanju postupka pred WTO-om zbog (osvetničkih) carina koje je uvela Rusija, kao reakciju na ranije američko dizanje carina na čelik i aluminij. Europska unija, Kanada, Kina i Turska uvele su također protumjere i žale se WTO-u zbog povećanih američkih carina na čelik i aluminij, smatrajući ih nelegalnim protekcionističkim mjerama. Kina se žali i zbog američkih carina na solarne panele i poticaje koje SAD nudi za korištenje domaće tehnologije i proizvoda iz obnovljivih izvora. Amerika pak pokreće postupke protiv svih njih, a Kini piše novu, treću rundu viših carina…
Uz taj dinamični slijed napada te kontranapada, pred WTO-om je i gomila “uobičajenih” trgovinskih slučajeva, ali rasplet je neizvjestan budući da je zbog višemjesečne američke opstrukcije imenovanja novih sudaca WTO-a ta organizacija na korak do blokade. Naime, u Apelacijskom vijeću, vrhovnom sudskom tijelu svjetske trgovine, gdje inače sjedi sedam sudaca, sada ih je s važećim mandatom tek četvero, a krajem ovog mjeseca ističe mandat još jednom. Aktivno će tako biti samo troje sudaca, što je minimalni broj potreban za ocjenu slučajeva, a jedan od njih je Amerikanac. To zapravo znači da ako se netko od njih mora izuzeti – primjerice američki će se sudac morati izuzeti kad god je u pitanju spor u koji je uključen SAD, a takvih je najviše - sustav će biti paraliziran.
Trumpova administracija tvrdoglavo gura baš u tom smjeru, računajući na moć ucjene, a ostale članice pišu joj peticije s molbom da malo olabavi. U Washingtonu općenito WTO smatraju katastrofom, hoće reformu sustava, a posebno ih smeta sudska praksa. Gubimo slučajeve, nemamo svoje suce, otvoreno se žalio Trump. Trenutačno SAD vodi pred WTO-om 123 slučaja, a protiv njega se vodi 151; Europska unija, primjerice, vodi 99, a protiv nje se vodi 85 slučajeva dok je Japan poveo tek 24 spora, a protiv njega je aktivno 15.
Trgovinski stručnjaci ukazuju da sve članice WTO-a imaju sličan postotak dobivenih i izgubljenih slučajeva. Odnosno, naveo je BBC, Amerika dobiva 90 posto slučajeva kada tuži druge te gubi 90 posto slučajeva kada je ona tužena. K tome, u Apelacijskom vijeću redovito sjedi američki sudac, čime se ne može pohvaliti ostatak od 163 članice Svjetske trgovinske organizacije. Ipak, Amerika je silno nezadovoljna, a to ipak nije počelo s Trumpom. Zašto? Najveći razlog je što gubi važne sporove, one u kojima je tužena zbog antidampinških mjera. Prvi je bio 2011. godine, s Kinom, te se već premetnuo u presedanski slučaj.
Dosad je dobila samo dvije od 29 takvih bitaka, ali u tome Amerika nije usamljena: ni EU nije dobio niti jedan slučaj u kojem je tužen zbog antidampinških mjera, ali Bruxelles je diplomatskiji u kritikama. Washington optužuje Apelacijski sud da prelazi granice svog mandata te se žali na neprihvatljivi sudački aktivizam koji stvara nova prava i obveze za članice, izvan okvira multilateralnih pregovora. U pozadini toga je, zapravo, odnos s Kinom (ušla je u WTO 2001. godine) i globalnih posljedica državnog kapitalizma, zbog čega na Zapadu i uvode antidampinške mjere. Oko tih pitanja Amerika ima “srodne duše” u EU i Japanu, ali dizanjem carina na čelik i aluminij je pokvarila odnose.
SAD od početka te mjere opravdava nacionalnom sigurnošću i ne vidi u njima kršenje međunarodnih sporazuma. Reakcije drugih zemalja doživljava, međutim, dramatično drukčije. ”Osvetničke carine na američki izvoz koje su nametnule Kina, EU, Kanada, Meksiko i Turska potpuno su bez opravdanja u međunarodnim pravilima”, objavio je Ured američkog trgovinskog predstavnika Roberta Lighthizera. Te zemlje, kaže on, kažnjavaju američke radnike, farmere i kompanije te krše svoje obveze kao članice WTO-a dok bi trebale rješavati problem koji su globalno stvorili kineski preveliki kapaciteti u sektoru čelika i aluminija...
Problemi oko pravila WTO-a i naguravanja trgovinskih starih i novih supersila tako se samo gomilaju, a jedna od mogućih posljedica je blokiranje Apelacijskog vijeća. Hoće li sporovi opet biti rješavani u stilu “Divljeg zapada” - u bilateralnim pregovorima, gdje će prevladati jači, bez obzira na argumente slabije strane, pitaju se stručnjaci.
Dosad je WTO riješio ukupno 500-tinjak sporova, a ako to više ne bi mogao raditi, prilično je upitno i čemu bi kao organizacija ubuduće služio. Funkcija mu jest otvaranje trgovinskih tokova, služi kao forum za pregovore o novim sporazumima, ali na tom polju godinama nema napretka. Multilateralni trgovinski sustav temelji se na pravilima GATT-a stvaranima u razdoblju neposredno nakon Drugog svjetskog rata te pravilima Urugvajske runde ispregovarane još u razdoblju 1986.-1994. godine, kojima je i osnovan WTO pokrivajući trgovinu robama, uslugama i pravo na intelektualno vlasništvo. Uz ta stara pravila, trenutno je stoga najaktivnija i najbitnija uloga WTO-a upravo u tome da funkcionira kao mjesto i autoritet kad vlade rješavaju međusobne trgovinske probleme.
Apelacijski sud je u tim kompleksnim i dugotrajnim postupcima zadnja instanca koja može podržati, modificirati ili promijeniti zaključke posebnih panela stručnjaka koji prvi raspravljaju o sporu. Između 1995. i 2014. godine je 67 posto svih sporova završavalo na Apelacijskom sudu, pa je dosad nastala prilično konzistentna i važna pravna praksa temeljena na slučajevima. Zadnjih godina dvije trećine sporova završavalo je u žalbenom postupku pred najvišim tijelom, a u 2016. godini skoro 90 posto, navodi se u izvještaju koji su nedavno objavili stručnjaci europskog Jacques Delors Institute.
Kako buja globalna trgovina, sporovi postaju sve grublji i češći, a scenarij u kojem nema vrhovnog autoriteta, nije baš poželjan. Jasno je stoga da pod pritiskom SAD-a slijedi reformiranje WTO sustava, paralelno s discipliniranjem Kine. Samo je pitanje koliko će to trajati i što će trgovinski rat dotad proizvesti.
Tekst je preuzet iz Globusa
