Svijet grca u dugovima: države, tvrtke i ljudi lani su ukupno dugovali 169 bilijuna dolara

Ukupna zaduženost u svijetu lani je dosegnula nove rekorde. Sredinom prošle godine svi sektori - od države, preko tvrtki, pa do stanovništva - ukupno su, prema novoj analizi McKinsey Global Institutea (MGI), analitičke ruke konzultantske tvrtke McKinsey, dugovali, kada se isključe fluktuacije tečajeva, nevjerojatnih 169 bilijuna američkih dolara, ili 236 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) svijeta u cjelini.

Prezaduženi su, može se reći, svi i svuda u svijetu. To je, tvrde ekonomisti, ponajprije posljedica velike likvidnosti i ere jeftinog novca, mjera kojima su države pokušavale pobijediti najtežu ekonomsku krizu od završetka Drugoga svjetskog rata. U tome su i uspjele. No, iako je kriza završila, nastavile su provoditi istu politiku, pa je novac i danas razmjerno jeftin i dostupan.

Ono u čemu najveće svjetske ekonomije nisu uspjele je želja da se smanji zaduženost. Naime, dugovi u svijetu od 2008. kontinuirano rastu. Primjerice, još 2007. godine ukupni su dugovi svih sektora u svijetu, prema podacima iz studije, iznosili 97 bilijuna USD, ili 207 posto svjetskoga BDP-a. Umjesto da se smanjuju, dugovi su se do sredine prošle godine znatno povećali, upozoravaju u MGI-ju. Tračak optimizma u cijeloj priči je taj što dugovi od 2014. ipak rastu znatno sporije.

Novo zaduživanje

Velik dio “zasluga” za rast svjetskoga duga stručnjaci pripisuju državama. Slično tvrde i domaći analitičari, koji ističu da su države iskoristile eru jeftinog i dostupnog novca kako bi se dodatno zaduživale i time pokrivale manjkove u državnim blagajnama, umjesto da su se okrenule reformama, koje bi im omogućile stvaranje dugoročno održivih fiskalnih pozicija.

- Većina zemalja u svijetu nije provela reforme nužne za jačanje konkurentnosti gospodarstava, već su se okrenule novom zaduživanju. Može se reći da je novac supstituirao nužne promjene - ističe Željko Lovrinčević iz zagrebačkoga Ekonomskog instituta.

- Države u svijetu, uz rijetke izuzetke, nisu provele značajnije reforme, nego su iskoristile razdoblje jeftinog novca kako bi se dalje zaduživale - kaže i Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko banke.

Ipak, netočno bi bilo sav krimen za eksploziju duga u svijetu pripisivati samo državama. Javni je dug, doduše, značajna karika u lancu ukupnih zaduženja, ali ne i jedina. Jedan od glavnih okidača rasta duga u posljednjih desetak godina su i kompanije. U studiji MGI-ja “Rastući korporativni dug: opasnost ili obećanje?”, primjerice, ističe se da su se brojne kompanije od završetka krize okrenule zaduživanju izdavanjem korporativnih obveznica, budući da su poslovne banke uvelike zavrnule financijsku pipu prema njima. Danas je gotovo petina ukupnog duga kompanija u svijetu u obveznicama, ili gotovo dvostruko više nego 2007., ističe se u studiji.

Pumpanje korporativnog duga ponajviše dolazi iz zemalja u razvoju, posebno iz Kine. Rast korporativnog duga u najmnogoljudnijoj zemlji svijeta u velikoj je mjeri povezan s jačanjem kineskoga građevinskog sektora, ocjenjuju u MGI-ju.

Konačno, ne treba zanemariti ni dugove kućanstava, koji u svijetu također rastu, iako sporijom dinamikom od dugova država i kompanija. Primjerice, ukupni dugovi stanovništva su sredinom prošle godine, kada se isključe fluktuacije tečajeva, iznosili oko 43 bilijuna USD, dok su 2007. iznosili oko 31 bilijun USD. Iako se radi o sporijem rastu u odnosu na dugove država i poduzeća, ni taj rast nije zanemariv u kreiranju slike o zaduženosti suvremenog svijeta. Ovdje valja naglasiti, upozorava dio ekonomista, i da na dinamiku i iznose zaduženja stanovništva uvelike utječu promjene na tržištu rada u svijetu. To se prije svega odnosi na sve veću zastupljenost prekarnoga rada, što smanjuje manevarski prostor za zaduživanje građana. S druge strane, i građani sve češće pribjegavaju refinanciranju postojećih kreditnih obveza.

Svjetske trendove u prezaduženosti donekle prati i Hrvatska. Ipak, s obzirom na dugotrajnu recesiju kroz koju je prošla, te na deklarirani cilj priključenja eurozoni, što podrazumijeva i fiskalnu prilagodbu, kretanja u nas djelomično su drukčija. Prethodno je razdoblje u nas, naime, uglavnom bilo u znaku razduživanja sektora tvrtki i stanovništva, dok je država tijekom krize povećavala svoj dug. Novim je zaduženjima, kao i druge zemlje, nadomještala neprovođenje reformi.

Oporavak

No, posljednjih godina razina javnoga duga u nas pada. Prema podacima HNB-a, dug opće države u 2007. je iznosio 37,2 posto BDP-a, 2014. dosegnuo je 84 posto BDP-a, a nakon je uslijedio pad pa smo prošlu godinu zaključili s vrijednošću javnoga duga od 77,5 posto BDP-a.

Oporavak bilježi i kreditiranje stanovništva, kao i poduzeća. Prema podacima HNB-a, koje su obradili analitičari Raiffeisena, ukupni krediti stanovništvu u svibnju su premašili vrijednost od 121 milijardu kuna, što je njihova najviša razina od siječnja 2016. godine, dok su ukupni krediti poduzećima za obrtna sredstva i investicije, ističu analitičari Raiffeisena, krajem svibnja premašili iznos od 65 milijardi kuna.

Velika zaduženost u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, povezana je i s nizom rizika. Najveći je, upozoravaju ekonomisti, mogućnost rasta kamatnih stopa, što bi i javne i osobne financije, kao i bilance poduzeća, moglo ponovno baciti na koljena.

- Svaki rast kamatnih stopa bit će problematičan za prezadužene države - upozorava Lovrinčević.

Ipak, valja reći kako ni Lovrinčević ni Stojić ne očekuju da bi kamate u Europi značajnije trebale početi rasti još barem godinu do godinu i pol. Stručnjaci MGI-ja rizik vide i u prevelikom iznosu korporativnih obveznica koji se nalazi u kategoriji “financijskog smeća”. Unatoč tome, nitko od naših sugovornika ne usuđuje se prognozirati što bi se u budućnosti moglo događati. Živimo, kažu, u potpuno novoj globalnoj ekonomskoj situaciji.

- Ovo je potpuno novi globalni ambijent, situacija u kojoj svijet još nije bio. Velike su količine novca, a kamatne stope su niske. Može iznenaditi da tako velike količine novca nisu izazvale veliku inflaciju, no to se može objasniti promjenama u svijetu energetike, u kojem nafta više nije ono što je nekad bila, te globalizacijom - zaključuje Lovrinčević.