Već nekoliko godina zaredom, krajem veljače, odlazim u Dubrovnik proslaviti festu Svetoga Vlaha, i uvijek se iznova začudim količini hotela među kojima mogu birati smještaj.
Hilton? Zatvoren.
More? Zatvoreno.
Ivka? U renovaciji.
Od dva centralna koja su otvorena odustajem, jer su mi preskupa pa sobu na kraju pronalazim u jednom hotelu na Babinom kuku, daleko od Staroga grada.
Dosta poražavajuće, posebno kada znamo da je riječ o našoj najjačoj turističkoj karti koja, statusu usprkos, i dalje ne uspijeva doseći kategoriju cjelogodišnje destinacije, iako se u taj pojam kunu svi turistički sudionici, konzultanti, destinacijski menadžeri, da ne spominjemo autore - i naručitelje turističkih strategija.
Komentari
0