Goran Marić otvorio dušu

'Sve što je Hrvatska radila sa svojom imovinom posljednjih 25 godina bilo je - pogubno!'

Donosimo i popis svih 'kvadrata' i tvrtki u vlasništvu RH
Goran Marić i bivše vojne zone Muzil, Saccorgiana i Hidrobaz
 Goran Šebelić / Hanza Media

U četvrtoj preporuci stoji da je potrebno poboljšati korporativno upravljanje u poduzećima u vlasništvu države, te intenzivirati prodaju državnih poduzeća i neproduktivne imovine, štura je agencijska vijest koja prenosi ovotjedne preporuke Europske komisije Hrvatskoj, koje uskoro treba usvojiti i Vijeće EU, a koja još jednom potencira probleme koje Hrvatska ima u upravljanju državnom imovinom.

Povijest se nastavlja vrtjeti u krug – od samog osnutka neovisne Hrvatske nije se prestalo govoriti upravo o tome – da je potrebno poboljšati korporativno upravljanje u poduzećima u vlasništvu države, te intenzivirati prodaju državnih poduzeća i neproduktivne imovine. Međutim, i dalje je situacija takva da je u vlasništvu države oko 1400 poduzeća, (kada se uključe i komunalne tvrtke u vlasništvu lokalne uprave), a o "neproduktivnoj imovini" da i ne govorimo.

Prevelika Marićeva ambicija

Svaka Vlada bi dolaskom u Banske dvore kao prioritet postavila bolje upravljanje državnom imovinom i privatizaciju, što je u početku rezultiralo brojnim privatizacijskim skandalima, a kasnije bi sve završilo, zbog nedostatka političke volje i pravno-administrativnih problema, nevjerojatnom tromošću u provođenju tog prioriteta.

I Goran Marić, ministar državne imovine u Vladi Andreja Plenkovića, došao je na to mjesto s velikim ambicijama, ali se i on, naravno, sudario sa svim strukturnim problemima, od pravno-administrativnih do političko-interesnih.

Nakon godinu dana zapravo se stječe dojam da je Marić ministar državnih nekretnina, a ne i državnih poduzeća jer se baš i ne vidi "intenzivirana prodaja državnih poduzeća".

Ministar je, naime, mnogo više posvećen sređivanju situacije u nekretninskom dijelu svog sektora, u kojem postoje nebrojeni problemi vezano za vlasničko-pravne finese i uzurpacije prostora, dok prodaja tvrtki u državnom vlasništvu, od kojih su mnoge također, pod "rezervacijom", ne ide baš željenim tempom, piše Slobodna Dalmacija.

U Godišnjem planu rada Ministarstva državne imovine za 2019., objavljenom u svibnju ove godine, Marić zapravo priznaje da je bio previše ambiciozan. Najprije u uvodnom govoru navodi da "ako je išta bilo neodgodivo promijeniti kao pogubnu praksu i paradigmu u suverenoj Hrvatskoj, onda je to status imovine i upravljanje njome... Sve što se s njom događalo zadnju četvrt stoljeća bilo je promašeno i štetno, i za državu i za imovinu. S aspekta potencijala državne imovine, može se to jednostavno nazvati izgubljeno vrijeme. Najtočnije je stoga ako kažemo da je Hrvatska time, takvim odnosom prema svom vlasništvu, vezala sebi ruke, i zapravo pristala na posljedice za svoje gospodarstvo i svoju konkurencijsku sposobnost", naglašava Marić, da bi se ipak potom pohvalio tvrdnjom kako je "nakon dvije godine postojanja Ministarstva državne imovine, državna imovina razvila i uspostavila novu atmosferu u gospodarskom i političkom životu RH".

Radikalna promjena trenda – nemoguća

Međutim, nekoliko rečenica poslije napominje da "koliko god Ministarstvo, sa svim svojim raspoloživim potencijalima želi nadoknaditi to vrijeme i zaostajanje, nije moguće radikalno zaokrenuti trend i pripremiti brojne preduvjete za aktiviranje državne imovine... Uz pristizanje novih predmeta i obveza, istodobno je potrebno riješiti brojne nagomilane neriješene predmete. S imovinom se ne može improvizirati, raditi usputno i napola. Svaki potez mora se odraditi stručno, odgovorno, dokumentirano, bez propusta", kaže Marić i tako gotovo doslovno citira svoje prethodnike.

Ipak, ministar ne dvoji da je bilo potrebno osnovati posebno Ministarstvo za državnu imovinu – podsjetimo, Marić je u Vladu ušao kao ministar bez portfelja, uz jaki pritisak desnog dijela stranke prema premijeru Andreju Plenkoviću, pa mu je naknadno dodijeljeno Ministarstvo državne imovine.

Time je umnogome umanjena politička moć koju je trebala imati tadašnja potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić.

Samo osnivanje tog ministarstva nije bilo plod strateškog promišljanja Vlade, nego predstavlja incidentni proizvod tadašnjih odnosa moći unutar HDZ-a.

Martina Dalić je u Vladi predstavljala onu struju koja bi intenzivirala prodaju državnih poduzeća i neproduktivne imovine, ali je ubrzo, baš na probnom modelu prodaje 25 posto dionica HEP-a, došla u sukob s dijelom HDZ-a koji se nije želio odreći stopostotne kontrole te kompanije, a bez da ih se pita "di sam ja tute".

Svoj uvodnik Marić završava sljedećim pasusom: "Ono što na kraju želim specifično naglasiti: da je samostalna Hrvatska u vrijeme svog konstituiranja 1991. imala između ostalih i Ministarstvo državne imovine, sigurno ne bi imala ovakvo porazno i teško otklonjivo stanje sa svojom imovinom. Danas bi njezina konstitutivna suverenost, nakon gotovo trideset godina, bila u znaku poduzetnički aktivne, plodonosne državne imovine. Ali, dobra je i sretna činjenica da to radimo i danas, ove 2019. godine".

AUDIO, CERP, DUUDI...

Ali, hm, Hrvatska je već imala Ministarstvo za upravljanje državnom imovinom, čudno je da je to ministar zaboravio. Povijest centralnog institucionalnog administriranja državnom imovinom započela je osnivanjem Hrvatskog fonda za razvoj i Agencije za restrukturiranje tijekom 1991. i 1992., potom se utemeljuje Fond za privatizaciju 1. travnja 1993., da bi se 27. siječnja 1995. formiralo Ministarstvo privatizacije i upravljanja imovinom, koje traje do 1. travnja 1999. (paralelno je postojao Fond za privatizaciju), a njegove poslove preuzima Ministarstvo gospodarstva.

Punih 11 godina kasnije (tijekom kojih je bilo afera "ne zna im se broj") HDZ umjesto HFP-a osniva Agenciju za upravljanje državnom imovinom (AUDIO), a SDP 2013. ukida Agenciju za upravljanje državnom imovinom i osniva Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), koji je određen kao pravni sljednik agencije, a paralelno s njim se utemeljuje i Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI).

Uz njih, nastalo je i trgovačko društvo Državne nekretnine čija je djelatnost također upravljanje i raspolaganje određenim nekretninama.

Ta shizofrenija u upravljanju državnom imovinom, u vrijeme mandata Zorana Milanovića, bila je posljedica sukoba i raspodjele moći između SDP-a i HNS-a, pa je SDP dobio DUUDI, a HNS CERP.

Dolaskom Vlade Andreja Plenkovića "novi", donekle prerađeni, SDUUDI je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave zamijenjen Ministarstvom državne imovine, koje je od ureda preuzelo poslove, zaposlenike i dokumentaciju. A CERP i dalje ostaje poslovati, pod kontrolom Ministarstva državne imovine.

Eto, to je kratka institucionalna povijest upravljanja državnom imovinom, iz koje nije teško zaključiti kako nije toliko bitna forma i naziv i oblik institucije, koliko politička volja da se državnom imovinom upravljanja efikasno, nekoruptivno, da se prodaju sva poduzeća koja nisu od strateškog značenja za državu, kao i neproduktivni dio državne imovine.

Kad se ugase kamere nestane i politička volja

Takva politička volja je postojala uglavnom na papiru i pred mikrofonima, a kada bi se ista počela provoditi nerijetko bi dolazilo do skandala i pravosudnih sapunica. Stoga zbilja nije toliko bitno postoji li Ministarstvo državne imovine, Ministarstvo privatizacije i upravljanja državnom imovinom, HFP, AUDIO, DUUDI, CERP ili SDUUDI, važne su politička volja i institucionalne procedure.

Ministar Goran Marić je uvjeren kako je "utemeljenje ministarstva donijelo nove mogućnosti, postupke i ovlasti... Hrvatska je novim političkim ustrojem u izvršnoj sferi, uspostavila novu kulturu pristupa, raspolaganja i upravljanja državnom imovinom. Prije svega postigli smo to činjenicama, načelima i učincima Ministarstva i novih zakona u sferi državne imovine, Zakona o upravljanju državnom imovinom, Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, te dodatno pripremom Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Ovaj zakon čija je priprema i donošenje u tijeku, donijet će brojna pojednostavljenja i primjereniju i pravičniju raspodjelu prihoda prema jedinicama lokalne i područne samouprave te za potrebe razvoja turizma.

Temeljnim načinima i postupcima koje primjenjujemo u upravljanju državnom imovinom – prodajom, najmom, zakupom, osnivanjem prava služnosti i prava građenja, davanjem na upotrebu, darivanjem – rehabilitiramo vrijednosti državne imovine u političkom životu te gospodarskoj i demografskoj reanimaciji Hrvatske.

Upravo u sferi imovine država je, i novim Zakonom o upravljanju državnom imovinom, i drugim... zakonima i propisima, omogućila provođenje najreformskije mjere aktualne, ali i svih hrvatskih vlada od utemeljenja suverene Hrvatske do danas", uvjeren je ministar, ali najveći dio hrvatske javnosti tek treba uvjeriti u to.

Sve treba ubrzati. I to se zna

Još jedna preporuka Europske komisije je znak da su dosadašnji potezi daleko od "najreformskije mjere aktualne, ali i svih hrvatskih vlada od utemeljenja suverene Hrvatske do danas".

Svi bolje upućeni u upravljanje državnom imovinom u Hrvata znaju koliko je ono opterećeno vlasničkim sporovima, administrativnim apsurdima, kadrovskom potkapacitiranošću i političkim zločinima. Poznato je da se to ne može srediti preko noći, ali se može, kao što i Europska komisija kaže, "intenzivirati" taj proces poboljšanja kvalitete upravljanja i prodaje državnih tvrtki i neproduktivne imovine.

Da bi to postala, "najreformskije mjera" moraju se znatno pojačati i ubrzati svi procesi. S Ministarstvom ili bez njega.

Što radi država? Upravlja kampovima!

U 2017. godini Ministarstvo državne imovine je upravljalo s deset kampova, ukupne površine 528.150 četvornih metara, te su ostvareni prihodi u iznosu od 5,4 milijuna kuna.

U Ministarstvu turizma evidentirano je 77 zahtjeva trgovačkih društava, kao suvlasnika u kampovima i posjednika istih za dobivanje koncesije na suvlasničkom dijelu kampa u državnom vlasništvu.

Imovina bez perspektive. Stoji i čeka...

Na dan 31. prosinca 2017. u vlasništvu Republike Hrvatske bilo je 359 zemljišta i objekata neperspektivne vojne imovine, ukupne površine 34.515.563,98 četvornih metara.

Milijuni i milijuni kvadrata

Na dan 31. prosinca 2017. godine u državnom je vlasništvu bilo 1653 čestice zemljišta, ukupne površine 74.679.959,45 četvornih metara, te 820 objekata i objekata na zemljištu na kojima je uspostavljeno vlasništvo Republike Hrvatske, a ukupne površine od 32.342.802 kvadrata.

Evo kvadrata, stanova, poslovnih prostora, garaža..

Na dan 31. prosinca 2017. u vlasništvu Republike Hrvatske bilo je:

– 6081 stan (ukupna površina 269.523,60 četvornih metara),

– 6729 poslovnih prostora (ukupna površina 463.599,75 kvadrata),

– 2789 garažnih prostora (ukupna površina 39.075,65 kvadrata),

– 230 parkirališta (ukupna površina 22.375,09 kvadrata). Ovdje je važno istaknuti kako Ministarstvo državne imovine raspolaže samo dijelom poslovnih i garažnih prostora, koji su upisani kao vlasništvo Republike Hrvatske, jer veliki broj državnih tijela upravlja fondom poslovnih prostora kao pravni sljednici bivših republičkih tijela, što je problem prilikom evidencije u interni registar poslovnih prostora i garaža koje vodi Ministarstvo.

Postoji veliki broj nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, koju čini imovina koja nije ušla u temeljni kapital tijekom privatizacije, a upisana je kao vlasništvo RH, te nisu povjerene na upravljanje Ministarstvu.

No, ni to nije sve jer tijekom postupka predstečajnih nagodbi Republika Hrvatska stječe poslovne prostore od predstečajnih dužnika, a Ministarstvo se o preuzimanju na upravljanje tim prostorima ne obavještava.

Zbog toga veliki broj pružatelja komunalnih usluga neosnovano tereti Ministarstvo državne imovine za plaćanje komunalnih usluga.

Tvrtke od posebnog državnog interesa: aerodromi, Plovput, ACI, autoceste...:

1. ACI d.d., Opatija

2. Agencija Alan d.o.o., Zagreb 3. Agencija za komercijalnu djelatnost d.o.o., Zagreb

4. APIS IT d.o.o., Zagreb 5. Autocesta Rijeka – Zagreb d.d., Zagreb

6. Centar za restrukturiranje i prodaju (CERP), Zagreb 7. Croatia Airlines d.d., Zagreb

8. Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), Zagreb 9. Državne nekretnine d.o.o., Zagreb

10. Financijska agencija (FINA), Zagreb 11. HP – Hrvatska pošta d.d., Zagreb

12. Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), Zagreb 13. Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb

14. Hrvatska kontrola zračne plovidbe d.o.o., Zagreb 15. Hrvatska lutrija d.o.o., Zagreb

16. Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb 17. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb

18. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb 19. Hrvatske šume d.o.o., Zagreb

20. Hrvatske vode, Zagreb 21. Hrvatski operator tržišta energije d.o.o., Zagreb

22. HŽ Cargo d.o.o., Zagreb 23. HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb

24. HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb 25. Imunološki zavod d.d., Zagreb

26. INA – Industrija nafte d.d., Zagreb 27. Jadrolinija, Rijeka

28. Janaf d.d., Zagreb 29. Narodne novine d.d., Zagreb

30. Odašiljači i veze d.o.o., Zagreb 31. Plovput d.o.o., Split

32. Pomorski centar za elektroniku d.o.o., Split 33. Zračna luka Dubrovnik d.o.o., Čilipi

34. Zračna luka Osijek d.o.o., Klisa 35. Zračna luka Pula d.o.o., Pula

36. Zračna luka Rijeka d.o.o., Omišalj 37. Zračna luka Split d.o.o., Kaštel Štafilić

38. Zračna luka Zadar d.o.o., Zadar 39. Zračna luka Zagreb d.o.o., Zagreb.

Prespora prodaja državnih udjela u poduzećima

Prema podacima, na dan 31. prosinca 2017. od ukupno 405 aktivnih trgovačkih društava u državnom portfelju kojima upravlja Ministarstvo, u 374 društava udio ne prelazi 50 posto temeljnog kapitala, što čini 92,3 posto, dok u 31 društvu udio prelazi 5 posto temeljnog kapitala, što čini 7,7 posto.

Broj trgovačkih društava u državnom portfelju kojim upravlja CERP nedovoljno se brzo smanjuje (2013. godine ih je bilo 569 aktivnih) jer je realizacija prodaje, kako navode u Ministarstvu, otežana zbog slabog interesa potencijalnih investitora, postojećih rezervacija koje onemogućavaju prodaju (od ukupno 397 aktivnih trgovačkih društava u 244 trgovačka društva evidentirana je cjelokupna, odnosno djelomična rezervacija), prava prvokupa, povećanja portfelja dobivanjem dionica na upravljanje iz postupaka predstečajnih nagodbi, kao i ekonomsko-financijskim stanjem u kojem se društva nalaze.

Nadalje, na dan 31. prosinca 2017. godine CERP je imao 1022 ugovora u otplati, koje su sklapali pravni prednici CERP-a s "malim dioničarima", a koji se odnose na 55 trgovačkih društava.

Zbog neplaćanja po navedenim ugovorima dolazi do raskida, što rezultira kontinuiranim pristizanjem novih dionica u nadležnost CERP-a.

Osim navedenog, razlog nedovoljnog smanjenja broja trgovačkih društava u državom portfelju kojim upravlja CERP posljedica je predstečajnih nagodbi, odnosno stečajnih postupaka unutar kojih državni vjerovnici pretvaraju potraživanje u ulog, čime nanovo stječu vlasništvo nad društvom.

Lani prodano udjela vrijednih 446 milijuna kuna

Ministarstvo državne imovine je i u 2017. i u 2018. podbacilo za oko pet do 20 posto u planovima vezanim za prihode od prodaje dionica putem CERP-a ili od prodaje nekretnina.

U 2018. ostvarena je prodaja dionica i udjela trgovačkih društava iz portfelja Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), u vrijednosti od 446,1 milijun kuna. U dijelu koji se odnosi na smanjenje državnog portfelja i aktivaciju neiskorištene državne imovine vezano za nekretnine, u 2018. ostvaren je prihod od nefinancijske imovine u iznosu od 217 milijuna kuna.

Sklopljeno je 649 ugovora, od čega 405 ugovora s naknadom, ukupne vrijednosti 330 milijuna kuna. U navedenom razdoblju intenzivirano je objavljivanje javnih natječaja/poziva za kupnju i/ili zakup zemljišta, stanova i poslovnih prostora.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. listopad 2024 06:13