Suradnja visokoobrazovnog, akademskog i poslovnog sektora u Hrvatskoj zabrinjavajuće je niska, a ako se pitaju sve uključene strane, predstavnici fakulteta, znanstvenici te kompanije, glavna je prepreka nedostatak financijskih potpora za zajedničke projekte.
Dodatno, kao važnu barijeru istaknuli su nedostatak vremena, nisku svijest o mogućnostima suradnje, kao i nerazvijenu kulturu takve vrste kooperacije.
Usporena suradnja
Pokazuju tako rezultati najvećeg međunarodnog istraživanja o suradnji visokih učilišta i gospodarstva (SVUG) koje je proveo međunarodni konzorcij University - Business Cooperation in Europe (UBC), a osim Hrvatske, bile su uključene još 32 europske zemlje.
Međutim, ne slažu se svi da je manjak financiranja ključni faktor koji zaustavlja suradnju.
- Isticanje manjka državnog financiranja kao glavne barijere za suradnju djeluje mi kao izlika. Mislim da bi bilo pametno i od sudionika u visokom obrazovanju i u gospodarstvu da od države nemaju očekivanja kad je riječ o promišljanju strategija i financiranju - rekla je Iva Biondić, prodekanica za strateški razvoj na Veleučilištu VERN, koje je uz osječko Sveučilište J. J. Strossmayera bilo partner u provođenju hrvatske dionice istraživanja.
Ipak, dodaje prodekanica, i menadžeri i znanstvenici sigurno bi imali koristi od boljih zakonskih okvira koji bi poticali SVUG, a ne ih dodatno komplicirali ili onemogućavali, kao što je trenutačno slučaj. Primjerice, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) smatraju kako je korak k jačoj suradnji Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je na snazi od kraja srpnja, a na temelju kojeg bi poduzetnici trebali izraditi popis kompetencija koje su potrebne za pojedino zanimanje. Također, obrazovne institucije time bi dobile bolji pregled, znale bi za što trebaju obučiti studente - objašnjava Jasminka Martinović, direktorica HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju. Pomoglo bi, dodaje, i da stručni nazivi koji se stječu na fakultetima budu razumljiviji poslodavcima. Drugim riječima, potencijalni šefovi moraju znati ne samo što znači nečija akademska titula, nego i što sve osoba s njom može i zna raditi.
Problem je to što nije razvijena tradicija suradnje pa ideju tek treba promicati te educirati i podizati svijest biznismena i znanstvenika, da bi i jedni i drugi od SVUG-a mogli imati koristi.
Osim prednosti za studente koji tijekom fakultetskih dana dobivaju priliku ‘’ispeći zanat’’ u praksi kod mogućih budućih šefova, suradnja znanosti i gospodarstva dobra je i za biznis, smatra Todd Davey, voditelj međunarodnog istraživanja. Poslovnom sektoru SVUG donosi dodatno znanje i tehnologiju za razvoj njihovih proizvoda, a u kontaktu s istraživačima i znanstvenicima mogu dobiti uvid u nadolazeće trendove. Konačno, znanstvenici koji surađuju s realnim sektorom imaju otvorena vrata za primjenjivanje svojih teorija i otkrića u praksi, čega nerijetko manjka, objašnjava Davey.
Problem je u Hrvatskoj, upozorava direktorica Martinović, “inzistiranje na tome da su znanost i gospodarstvo odvojene kategorije”.
Manjak motivacije
- Nedostaje prepoznavanja potencijala takve suradnje, a na osobnoj razini zaposlenici nisu motivirani jer se očekuje da u takvim aktivnostima sudjeluju bez odgovarajuće naknade - nabraja dalje Biondić.
Dok Hrvati stoje dosta loše, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Nizozemska, Njemačka te skandinavske države pokazuju znatno više stope SVUG-a, kazao nam je Davey.
- Neke od tih zemalja imaju vrlo razvijeno dualno visoko obrazovanje kojim se kombinira učenje ‘u klupama’ i ‘na terenu’. U Europi takav tip suradnje vidimo u automobilskom sektoru, onom informacijske tehnologije ili u turizmu - dodaje VERN-ova prodekanica.
Iako u manjini, ohrabruje činjenica da oni koji kod nas provode aktivnosti SVUG-a, poput studentske prakse ili zajedničkog istraživanja i razvoja proizvoda, to planiraju nastaviti ili dodatno pojačati. Najviše ih, pokazalo je istraživanje, motivira mogućnost lakšeg zapošljavanja mladih nakon diplome, ali i usavršavanje njihovih kadrova te lakši pristup istraživanju i razvoju.