Postalo je sasvim jasno da je 2025. godina presudna za financijsku industriju. Nakon nje više ništa neće biti isto. Pravila i trendovi o kojima se raspravljalo još u prosincu, zaboravljeni su do ožujka. Strateške ciljeve i tempo kojima ih namjeravaju ispuniti promijenile su financijske i tehnološke tvrtke, banke, države i cijeli kontinenti.
Novi mandat Trumpa započeo je važnim priznanjem za blockchain - SAD će biti zemlja koja će kripto učiniti mainstream platnim sredstvom. Europa je reagirala i ubrzala razvoj digitalnog eura, a investicije u blockchain startupe nikad nisu bile više nego upravo početkom ove godine. Istovremeno, umjetna inteligencija pokazala se industriji kao najveći blagoslov, ali i prokletstvo - od iznimnog rasta broja prevara, do nikad lakše detekcije istih, postavlja se pitanje kuda to zapravo vodi.
Stoga smo s lokalnim stručnjacima definirali šest realnih scenarija o budućnosti financijskog tržišta, ali i našoj svakodnevici koja se na nju naslanja - što nas zapravo čeka kroz narednih par godina i koliko daleko se usudimo uopće o tome špekulirati.
Naši sugovornici suosnivači su Money Motiona, a trojica će ove subote na Weekend Media Festivalu otkriti zašto su odlučili napraviti iskorak u industriji i organizirati konferenciju.
Scenarij 1: Digitalni euro najveća je prijetnja privatnosti i najveća prilika za kripto.
Ideja o privatnosti u financijskom svijetu, suštinski se svodi na gotovinu kao jedini oblik anonimne transakcije. A blockchain i kripto trebali su nam osigurati upravo to, samo u digitalnom obliku. Ili?
Da će digitalna valuta ekvivalentna euru na blockchain sustavu oduzeti određenu dozu privatnosti koju smo do sada uživali, ne slaže se Nikola Škorić, osnivač Electrocoina. “Digitalni euro ne može uništiti privatnost građana jer je građani nemaju već godinama. Unutar financijskog sustava ne postoji pravo na privatnost. Mehanizmi za sprečavanje pranja novca su bitniji od prava na privatnost.”
Europska centralna banka, međutim, u najavama digitalnog eura često poteže upravo pitanje prioritizacije zaštite privatnosti građana. No, Škorić kazuje, ne bi se kladio da ćemo gotovinu ikada moći anonimno prebaciti u digitalni euro i onda taj isti digitalni euro anonimno prebaciti u gotovinu.
Luka Sučić, partner u Meta Change Capital fondu, pak u digitalnom euru ipak vidi jednu važnu distinkciju u odnosu na dosadašnje digitalne alternative u plaćanjima - činjenicu da je digitalni euro programabilan. Drugim riječima, pitanje je stotinki unutar kojih sustav zbog neobičnog ponašanja korisnika ili nepoštivanja pravila može ostati bez svog digitalnog novca. “Za neke odličan alat za dovesti nas u red, za druge noćna mora.”
I upravo u tome obojica vide priliku za alternativnim kripto rješenjima na blockchain sustavu, predviđajući da će ljudi tražiti alternativu centraliziranim digitalnim valutama. Ta se revolucija događa već danas, ali daleko od naših očiju. “Ako pitate bilo koga iz zapadnog svijeta o korisnosti kripta, skoro će vam se nasmijati u lice. Pa kome to treba? Imam Revolut, Venmo, Cashapp. Pitajte bilo koga van tog svijeta, naprimjer bilo koga u Srbji, Bosni, Turskoj, Argentini, odgovor se odjednom mijenja.”
Škorić dodaje kako danas stablecoin koji se oslanja na postojeći monetarni sustav, naime američki dolar, radi više prometa dnevno nego dvije najpopularnije kriptovalute. No, pitanje je vremena kada će korisnici krenuti propitkivati upravo narav paralelnih monetarnih sustava koji su još uvijek čvrsto u šaci država. Web3 ideal možda je već mrtav, ali loše izvedeni CBDC-ovi, napravit će paralelni financijski sustav van kontrole države nužnim i to je onda pravi povratak onome što smo svi čekali.
Scenarij 2: AI i blockchain su baloni pred pucanjem, a ono je nužno za pravu revoluciju.
Svaka tehnološka revolucija prolazi kroz fazu u kojoj hype preuzima primat nad realnom vrijednošću. Financijska industrija to osjeća bolje od većine drugih sektora. Blockchain i umjetna inteligencija danas su u samom središtu tog procesa.
Definitivno smo pred novim balonom, ali to je zapravo dobra vijest. Pogledajte oko sebe, sve što danas koristimo, od Googlea do Amazona, rođeno je iz pepela dotcom balona kasnih devedesetih”, napominje Sučić.
Baloni nisu bug, oni su sastavni dio tehnološkog napretka. Blockchain je odavno postao neizbježna infrastruktura, dodaje, ali kao kod svih tehnoloških ciklusa koriste je samo najpametniji i najkompetitivniji odnosno oni koji će pojesti ove sporije i one zaspale.
“Kao što se dogodilo sa internetom u početku, mobilnim aplikacijama nakon njega, umjetnom inteligencijom danas. Hype ciklusi i dalje guraju besmislene projekte na površinu jer su seksi i kontroverzni. Ali ispod površine ovaj balon raste na stvarnim temeljima a to su funkcionirajućim protokolima, milijardama u DeFi-ju, BlackRocku koji kupuje Bitcoin, Visa koja postavlja transakcije na blockchainu. Dakle stvarnim temeljima.”
Drugim riječima, kolaps dijela tržišta nije kraj, nego preduvjet za novu fazu, onu u kojoj tehnologija prestaje biti mit i počinje funkcionirati kao infrastruktura.
Scenarij 3: Banke nestaju. Odmah nakon računa i kartica.
Ako digitalni euro i kripto rješenja postanu uobičajeni, a sustavi instant plaćanja standard, pitanje je hoće li banke opstati u formi u kojoj ih danas poznajemo.
“Plaćanja idu u smjeru da nestanu iz našeg vidokruga. Auto će sam platiti punjenje, a hladnjak će sam naručiti mlijeko. Korisnik neće obavljati transakciju, već će živjeti, a plaćanja će se događati u pozadini”, pojašnjava Damir Čaušević, predsjednik uprave Monri Payments.
Drugim riječima, govori, za banke to znači kraj reaktivnog modela i moraju postati infrastrukturni sloj embedded financija te nuditi sigurnost, compliance i povjerenje na kojima fintech i superaplikacije mogu graditi iskustva.
“Moja prognoza? Do 2030. embedded financije vrijedne više od sedam bilijuna dolara potpuno brišu granicu između banaka, fintechova i tech kompanija. Tko se pozicionira kao platforma, živi. Tko ostane samo ‘račun i kartica’, nestaje.”
Banke se tako suočavaju s paradoksom. Njihova egzistencija sve manje ovisi o vlastitim odlukama, a sve više o tome koliko brzo će društvo prigrliti tehnologije koje ih čine suvišnima.
Scenarij 4: Konsolidacija nije izbor u ovoj industriji.
U globalnoj ekonomiji kompanije ne rastu izolirano nego kroz partnerstva i strateške saveze. U fintechu, gdje ideje nastaju munjevito, ali trebaju jaku infrastrukturu i povjerenje korisnika, akvizicija je često najbolji način da dobra ideja postane globalno relevantno rješenje, smatra Čaušević, koji je kroz isti proces i sam prošao 2019. godine.
Robert Penezić, član uprave Monri Payments, upozorava da konsolidancija kao takva, pogotovo u ovoj industriji, nikako nije kraj inovacija. Ona je prirodna faza svakog tržišta koja nastupa sazrijevanjem i koncentracijom. “Najuspješniji modeli su oni gdje veliki prepoznaju potencijal startupa i integriraju njihove inovacije u svoje sustave. Mali igrači i dalje imaju šansu, ali moraju biti usmjereni na niše i rješavanje stvarnih problema. Kad se pokažu uspješnima, otvara im se put ili za organski rast ili za partnerstva s velikima. Ekosustav u kojem ima mjesta i za gigantske grupe i za agilne inovatore uvijek je zdraviji i dinamičniji.”
A s obzirom na stanje europske birokracije i tek najavljene regulative, upravo bi akvizicije mogle spasiti male igrače od utapanja u birokraciji za koju resursa nemaju. “Problem nije u pretjeranoj regulaciji, nego regulaciji krivih stvari. Umjesto da štitimo domaće tech kompanije i pomažemo im da rastu, mi ih gušimo birokracijom i pripremamo crveni tepih za big tech. Oni si mogu priuštiti 150 compliance stručnjaka, startupi baš i ne”, napominje Sučić.
Scenarij 5: Offline plaćanja kao novo obećanje i prava alternativa gotovini.
Jedna od posljednjih prednosti gotovine bila je otpornost iliti činjenica da funkcionira i kad sustavi padnu. No razvoj offline digitalnih plaćanja ozbiljno mijenja i taj aspekt.
U nordijskim zemljama i Estoniji već se testiraju terminali koji pohranjuju i šifriraju podatke dok se povezanost ne obnovi, omogućujući transakcije i bez interneta. Igor Gržalja, predsjednik Uprave ASEE Hrvatska, ističe da se ista funkcionalnost planira i za digitalni euro, čime bi se gotovini oduzelo i posljednje ekskluzivno obilježje. “Dugoročno, vizija je stvoriti sustave koji spajaju otpornost i pouzdanost gotovine s fleksibilnošću i inovacijama digitalnog plaćanja. Takvi sustavi omogućuju kontinuitet za sve korisnike, bez kompromisa u sigurnosti, brzini ili praktičnosti.”
Terminali u tim sustavima šifriraju i pohranjuju podatke dok se povezanost ne obnovi, a primjena ovakvih rješenja u Švedskoj planira se unutar iduće godine.
Scenarij 6: AI kao blagoslov i prokletstvo cijele industrije.
AI se u financijama pokazao kao dvosjekli mač. Donio je naprednu analitiku, brže procese i personalizirane proizvode, ali i opasnosti kakve do sada nisu postojale.
Gržalja upozorava da je financijska industrija posebno izložena cyber prijetnjama. Deepfake prijevare i personalizirani phishing napadi već su stvarnost, a njihova detekcija postaje sve teža. Upravo zato regulativa i sigurnosni protokoli moraju biti sastavni dio svakog sustava, jer bez njih tehnologija postaje prijetnja, a ne saveznik.
“AI tehnologija kojom danas raspolažu kriminalne organizacije je vrlo visoka i zasigurno treba biti vrlo oprezan i redovito procjenjivati rizike. Međutim, upravo zbog toga ona je i jedna od najstrože reguliranih industrija, s visokim standardima usklađenosti i kontinuiranim fokusom na sigurnost.”
Ipak, treba naglasiti da ista tehnologija već služi i kao obrana i velika prilika. “AI donosi nevjerojatne prilike u financijama. Od napredne analize podataka i prediktivnog modeliranja rizika, do optimizacije procesa i personaliziranih financijskih proizvoda.”
Industrija se tako našla u situaciji bez presedana – suočena s vlastitim čudovištem, ali istovremeno jedina sposobna držati ga pod kontrolom.
Scenarij 7: Europa između sigurnosti i zaostalosti.
Dok SAD i Kina ubrzano implementiraju nove tehnologije, Europa ostaje usredotočena na sigurnost i regulaciju. To joj donosi i prednosti i nedostatke.
“Nekad imam osjećaj kao da je EU postala starački dom za sve one koje se boje budućnosti i koji bi najradije da se vrijeme zaustavi negdje oko 2005. godine”, govori Sučić kojemu je trenutno stanje Europe tragikomično.
“MiCA je 400 stranica pravilnika za industriju koja se mijenja svakih šest mjeseci i koja je nastala upravo na zaobilaženju postojećih pravila i regulativa. To je kao da pokušavaš regulirati internet 1995 godine na temelju zakona o telekomunikacijama iz sedamdesetih”, te dodaje da mladi talenti više ne odlaze samo zbog VC novca već i zato što ne mogu podnijeti ovaj apsurd.
S njime se uglavnom slaže Gržalja, no ističe da postoji jedna vrlo jasna prednost europskog pristupa u financijskoj industriji. “SAD ima vrlo agilne startup ekosustave, Kina ima jaku državnu podršku i velike korisničke baze za testiranje novih tehnologija. Brzina inovacije je važna, ali dugoročno je održiva i pouzdana implementacija daleko vrjednija od brze, ali rizične implementacije. Možda možemo ovo gledati iz perspektive da to može u budućnosti može biti i konkurentska prednost Europe. Balans između brzine i sigurnosti jest izazov, ali nije nerješiv.”
Europa se tako nalazi između dva ekstrema - sigurnosti koja je čini sporijom i sigurnosti koja joj dugoročno može donijeti stabilnost i povjerenje. Pitanje je samo hoće li imati dovoljno vremena da dokaže kako i sporiji pristup može biti pobjednički.
U idućih pet godina, zaključno će Čaušević, pravila igre neće diktirati ni Bruxelles ni Wall Street, nego korisnici kroz svoje ponašanje. Oni će odlučiti žele li embedded financije, hoće li vjerovati AI agentima ili koliko daleko bankama i fintechovima dopuštaju pristup svojim podacima. Oni koji to ignoriraju, završit će kao dinosauri koji možda jesu ogromni, ali su izvan igre. Oni koji uspiju spojiti regulatorni okvir, tehnologiju i povjerenje korisnika, oni će pisati pravila nove financijske industrije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....