Kako će građani na posebnoj internetskoj stranici pratiti kretanje cijena u vodećim trgovačkim lancima za prehrambene proizvode koje i Državni statistički zavod uzima u obračun potrošačkih cijena odnosno službeni izračun inflacije, još nije jasno. Ono što vidimo je da se Vladina borba protiv "neopravdanog povećanja cijena" u procesu konverzije u euro i zaokruživanja, što su od početka godine intenzivno provjeravali inspektori, zapravo pretvara u pokušaj posrednog (i zakašnjelog) zauzdavanja inflacije.
Najnoviji podaci DZS-a pokazuju, doduše, da je u prosincu u odnosu na studeni inflacija rasla nešto manje, što optimisti tumače kao neki "vjesnik proljeća", početak smanjenja inflatornih pritisaka, ali u pitanju su mikroskopske razlike. Kad se stvari promatraju na godišnjoj razini, podaci su brutalni. Naime, cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u prosincu 2022. u odnosu na prosinac 2021. u prosjeku su bile veće čak 13,1 posto, a cijene hrane su unutar tog indeksa rasle i daleko više. Što će pokazati podaci za siječanj, to je veliko pitanje, ali Vladino očekivanje da će u 2023. inflacija biti zadržana ispod šest posto čini se jako dalekim (prošlu godinu smo zaključili s prosječnom inflacijom od 10,8 posto), a u poslodavačkoj udruzi navode da očekuju 7,5 posto.
U svakom slučaju, na inflaciju izraženu u prosincu na godišnjoj razini je dominantno utjecao rast cijena u kategoriji hrane i bezalkoholnih pića, koji je iznosio 19 posto, što građani debelo i osjećaju. To je ujedno ono što vladajuće "posebno zabrinjava", kako je ovog tjedna poručio ministar financija. Zabrinjava i potrošače, ali što se tiče cijena hrane i njihova rasta, tu nije problem isključivo u trgovačkim maržama. Problem je, naravno, što je PDV lani snižavan, a potrošači to nisu osjetili, ali pod povećalom bi trebao biti i cijeli lanac formiranja cijena koji kreće u proizvodnji i nabavi sirovina. Svakako nije problem tek jednokratni događaj, uvođenje eura, iako su ga neki iskoristili da zamaskiraju dodatni rast cijena.
I što sada, nakon što više od godinu dana svi nemoćno pratimo tu cjenovnu spiralu? S jedne se strane očekuje da trgovci pristanu na novu metodu kroćenja, "dobrovoljni" mehanizam praćenja cijena 78 artikala, pa će biti uvršteni na tzv. bijelu listu Ministarstva gospodarstva. Te bi cijene potrošači mogli uspoređivati i orijentirati se pri kupnji, pa valjda u konačnici svojim ponašanjem (bojkotom) utjecati na cijene. Ostali bi veliki trgovci završili na nekakvoj crnoj listi. Naravno, ako se sve to uopće provede. S druge strane, da se počelo prije godinu dana, možda bi imalo efekta. Možda ne bismo, obilazeći dućane kao da su neke izložbene galerije, žalosno gledali u novčanike svjesni pada svoje kupovne moći dok u ušima odzvanja prepucavanje između Vlade i trgovaca oko toga kako se formiraju cijene, što je tu opravdano, a što nije. Srećom, čini se da globalno dolazi do smanjenja cijena, pa možemo očekivati da će ta vijest zaraziti i Hrvatsku. Primijetimo također da će prerađivači poljoprivrednih proizvoda primiti i posebne državne potpore, kompenzaciju za rast troškova energenata.