Hotelska industrija se uz promijenjenu potražnju uvjetovanu brzim tehnološkim promjenama i potrebama novih generacija sve više u Hrvatskoj, pa i šire u Europi suočava s problemom nedostatka radnika, za što je potrebno povećati uvozne kvote za radnike, poručeno je s konferencije o hotelskim operacijama HOW Festival.
HOW Festival je jedina europska konferencija o hotelskim operacijama, koja se drugu godinu za redom u organizaciji konzultantice Marine Franolić održala početkom listopada u Poreču, okupivši više od 450 domaćih i stranih sudionika, većinom direktora hotela, voditelja operacija i hotelskih odjela, uključujući i predstavnike iz velikih svjetskih hotelskih grupacija.
Na konferenciji su raspravljene brojne aktualne teme i trendovi vezani za hotelijerstvo i hotelske operacije, koje se, kao i ukupno u turizmu i drugim sektorima, sve više sreću s nužnošću uvođenja digitalnih alata u poslovanje, koji mogu biti korisni i za kreiranje zadovoljstva gostiju, primjerice putem mogućnosti brzog i jednostavnog bukiranja preko interneta.
Organizatorica konferencije Franolić ističe i da je najviše pažnje sudionika privukla tema o angažmanu i zadržavanju zaposlenika, odnosno nedostatku radne snage u hotelijerstvu, što je problem s kojim se suočava cijela regija.
Pritom je naglašeno da se, primjerice, Srbija 'bori' s problemom odljeva radne snage najviše u Sloveniju i Hrvatsku, jer ima najmanje prosječne plaće na našim prostorima, dok se hrvatske tvrtke suočavaju s odlaskom ljudi u Njemačku i Irsku.
Uz općeniti zaključak da se očekuje povećanje kvota za uvoz inozemne radne snage, i to ne samo iz bliskih država, nego i iz cijelog svijeta, naglašena je i važnost političke volje kako bi država smanjila davanja na plaće, ali i da je to 'borba' s vjetrenjačama, jer primjeri nekih velikih hotelskih tvrtki u Hrvatskoj pokazuju da kada pokušaju dobiti veće kvote za radnu snagu iz inozemstva ukazuje im se na problem broja nezaposlenih u Hrvatskoj pa zbog toga država odbija taj uvoz.
Kada potom traže popis nezaposlenih iz svih županija koje bi mogli zaposliti, od njih nekoliko stotina naposljetku uspiju zaposliti desetak ili 20-ak, jer ljudi uglavnom nisu zainteresirani za rad.
S druge strane, izneseni su i primjeri kako se brigom mogu zadržati zaposleni, kada im se, primjerice, omogući popravak zuba kod ugovorenih stomatologa, boravak od nekoliko dana s obiteljima u hotelskim objektima, plaćeni smještaj u sezoni i topli obrok i slično.
Plaće su uvijek problem i ključne za zadržavanje djelatnika, jer ne mogu biti slično visoke kao u razvijenijim zemljama Europe, pa tako onda, primjerice, za žene iz Srbije je bolje otići ljeto raditi u Hrvatskoj, jer bi u Srbiji zaradila kao sobarica oko 300 eura mjesečno, a u Hrvatskoj se taj posao može naći i za oko 700 eura uz besplatni smještaj i hranu.