Izvršni direktor Deutsche Banka Christian Sewing potpisao je ugovor vrijedan 1,5 milijardi eura koji je kasnije kritiziran u okviru interne istrage koju je sam nadgledao, a koja je dovela do osude bivših kolega, otkrivaju dokumenti koje je dobio Financial Times.
Riječ je o transakciji s talijanskim UniCreditom dogovorenoj 2010. godine, kada je Sewing bio glavni kreditni direktor Deutsche Banka. Dvije godine ranije, zaključio je sličan kontroverzni posao vrijedan 2,2 milijarde eura s talijanskom bankom Monte dei Paschi di Siena.
U oba slučaja korištene su obveznice i derivativni ugovori (financijski ugovori čija vrijednost ovisi o vrijednosti neke druge imovine ili instrumenta) kako bi se krediti drugim bankama računovodstveno prikazali kao prodaja vrijednosnih papira ili zamjena imovine – što je dovelo u pitanje transparentnost tih transakcija.
Drugim riječima, Deutsche Bank je posuđivala novac, ali je te transakcije predstavljala kao prodaju obveznica ili zamjenu imovine, što može prikriti koliko je novca zapravo bilo posuđeno. Takvo prikazivanje može zavarati ulagače i regulatore jer ne otkriva stvarno financijsko stanje banke. Nakon nekoliko godina revidirana su računovodstvena pravila Deutsche Banke pa su sporni ugovori priznati kao krediti, a ne kao obične tržišne transakcije. Uslijedila je interna istraga o tim poslovima koju je nadgledao je upravo Sewing u svojstvu šefa interne revizije, što je izazvalo rasprave o mogućem sukobu interesa. Ipak, Deutsche Bank i njemački nadzornik isticali su kako je revizija provedena profesionalno i neovisno te nije pravomoćno utvrđen njegov osobni sukob interesa.
Sukob interesa?
Iako se istraga usredotočila na transakciju Monte dei Paschi, provjereno je i 87 drugih repo ugovora, uključujući onaj s UniCreditom. Talijanska banka obvezala se otkupiti vrijednosne papire u kasnijoj fazi i po višoj cijeni (što je standardna značajka repo ugovora), pri čemu je razlika koju je Deutsche ostvario zapravo jednaka kamati koju plaća zajmodavcu. Prema dokumentima kojima raspolaže FT, poboljšana struktura repo ugovora omogućila je klijentima da izbjegnu korištenje računovodstva po tržišnim vrijednostima, što bi ih inače prisililo da odmah priznaju promjene vrijednosti.
Deutsche Bank je za to okrivila bankare koje su strukturirali te ugovore, a kao razlog pogreške naveli su to što odjel koji sklapa poslove s klijentima nije pravilno obavijestio odjel financija o važnim aspektima tih repo ugovora. Ukratko, Deutsche Banka je tvrdila je razlog za promjenu u računovodstvu bio - komunikacijski propust. Nalazi internog izvješća postali su važan dio sudskog procesa u Italiji, gdje su bivši zaposlenici Deutsche Banke prvotno osuđeni zbog lažnog računovodstva i manipulacije tržištem, ali su kasnije oslobođeni na žalbenom sudu.
Žalbeni sud ih je kasnije oslobodio pa sada oni optužuju svog bivšeg poslodavca za loše vođenje slučaja. Zamjeraju im što nisu otkrili Sewingovu uključenost u poslove oko kojih se vodila istraga, ni u samom revizorskom izvješću ni u kasnijoj prezentaciji talijanskoj središnjoj banci. Iako je Deutsche Bank i za Financial Times potvrdila da je Sewing kao izvršni direktor bio „uključen u procjenu kreditnog rizika transakcija, uključujući i spornu transakciju UniCredita iz 2010. godine“.
- Svaka tvrdnja o sukobu interesa u vezi s Christianom Sewingom potpuno je neutemeljena - istaknuli su i dodali kako ostaju pri prijašnjoj izjavi da je revizija bila temeljita, pravilna i neovisna.
Komentari
0