Šok u Njemačkoj: Blago vrijedno stotine milijuna ipak su opljačkali nacisti?

Kome pripada blago dinastije Welf vrijedno stotine milijuna? Čini se da je to pitanje ponovno otvoreno, jer novi dokumenti potiču sumnju da su ga opljačkali nacisti. Hoće li biti vraćeno židovskim nasljednicima?

Relikvijari, križevi, slike svetaca – filigranski gravirani zlatom i srebrom te optočeni sedefom, kristalima i bjelokosti. Blago Welfa nesumnjivo je jedno od najvažnijih crkvenih blaga srednjeg vijeka. Obuhvaća 44 remek-djela srednjovjekovne crkvene umjetnosti. Dinastija Welf najstarija je još uvijek postojeća plemićka kuća u Europi. Ta obitelj prikupila je brojna blaga čija se vrijednost mjeri stotinama milijuna eura.

PROČITAJTE VIŠE Nacisti su ih zvali ‘Noćne vještice‘: Od njih su strahovali više od bilo koga drugoga na istočnoj fronti

Dragocjene predmete moguće je vidjeti u Berlinu – još uvijek. Jer, piše Deutsche Welle, ponovno je otvoreno pitanje je li Zaklada za prusku kulturnu baštinu (SPK) doista njihov zakoniti vlasnik ili su te umjetnine opljačkali nacisti.

Slučaj je dugo izgledao jasan: tijekom nacističke ere, blago Welfa pruskoj je državi prodao konzorcij židovskih trgovaca umjetninama iz Frankfurta, koji su ga 1929. godine kupili od plemićke kuće. Nakon Drugog svjetskog rata postalo je vlasništvo Zaklade za prusku kulturnu baštinu.

Prije deset godina Savjetodavno povjerenstvo za ukradenu umjetnost, poznato i kao Limbachovo povjerenstvo, odlučilo je da blago Welfa nije opljačkano. Očito taj stručni savjet nije pronašao nikakve podatke koji ukazuju na to da su nacisti prisilili vlasnike na prodaju umjetnina. Tužba potomaka pred američkim sudovima za povrat blaga Welfa odbačena je 2023. godine.

Pravni spor oko blaga Welfena

Židovski nasljednici podnijeli su zahtjev za restituciju 2008. godine. Uslijedilo je pravno natezanje. Zaklada za prusku kulturnu baštinu procijenila je vrijednost blaga na sto milijuna eura, dok su se nasljednici koji su podnijeli žalbu pozivali na iznos od 260 milijuna.

A onda su dokumenti pronađeni 2022. godine u Državnom arhivu pokrajine Hessen izazvali sumnju da prodaja blaga Welfa nije bila baš tako dobrovoljna kao što se ranije pretpostavljalo.

PROČITAJTE VIŠE Nacisti su joj u logoru oduzeli bebu, a 75 godina kasnije dogodilo se čudo: ‘Nisam mogla vjerovati!‘

Prodaja pod prisilom?

Alice Koch, židovskoj suvlasnici koja je posjedovala četvrtinu blaga Welfa, 1935. godine isplaćeno je milijun i 115.000 reichsmaraka, ali je taj iznos odmah zatim od nje iznuđen kao „porez na bijeg iz Reicha“.

„Porez na bijeg iz Reicha bio je instrument za izvlačenje imovine židovskih građana koji su željeli pobjeći“, podsjeća pravni zastupnik žrtava iz Berlina, Jörg Rosbach. „Bez plaćanja poreza na bijeg iz Reicha, nije bilo potvrde o plaćenom porezu. A bez potvrde o plaćenom porezu, nije bilo dozvole za izlazak iz zemlje.“

Ranije nepoznati dokument, piše Deutsche Welle, pokazuje da je Alice Koch platila porez na bijeg iz Reicha u visini od preko milijun reichsmaraka. Bez njega ne bi uspjela pobjeći iz nacističke Njemačke. Samo četiri dana nakon obavijesti o porezu, Alice Koch je izvršila uplatu, dobila potvrdu od porezne uprave i – mogla je pobjeći.

Hoće li se slučaj sada ponovno otvoriti?

Donosi li taj dokument promjenu u vezi s blagom dinastije Welf? Ne u potpunosti: Povjerenstvo za ukradenu umjetnost može ponovno otvoriti slučaj samo ako se Zaklada za prusku kulturnu baštinu s time složi. Nakon mjeseci oklijevanja, čini se da je sada spremna. „Zaklada bi na to pristala", navodi se u priopćenju, „ako su uvjeti razjašnjeni u skladu s proceduralnim pravilima“. Da bi to pokrenula, Zaklada mora ponovno kontaktirati Povjerenstvo, kao i odvjetnike potomaka Alice Koch – „kako bi razjasnili neriješena pitanja“.

Predsjednik Povjerenstva, odvjetnik Hans-Jürgen Papier, želi ubrzati proces: „Zaklada je (...) obvezna odmah pristati na zahtjev Povjerenstva. Procjena prihvatljivosti isključiva je odgovornost Povjerenstva“, kaže Papier.

Iako u Njemačkoj još uvijek ne postoji zakon o restituciji, država je posvećena temeljnim načelima Washingtonske deklaracije iz 1998. godine. Prema njima, za umjetnine koje su opljačkali nacisti potrebno je pronaći „pravedna i poštena rješenja“.

Dosad je to bio zadatak takozvanog Limbachovog povjerenstva, nazvanog po svojoj prvoj predsjednici, sada pokojnoj ustavnoj sutkinji Jutti Limbach. U budućnosti će o spornim predmetima odlučivati arbitražni sudovi, na koje se, za razliku od dosadašnje prakse, može pozvati i strana u sporu.