PRAVA ISTINA

Skupe su vam jagode? U Vrgorcu smo sve ispitali: Mićo ima 5 tisuća sadnica, evo koliko plaća berače...

Reporterka Slobodne Dalmacije saznala je i čime su špricane jagode

Berba jagoda u Vrgorcu

 Ivo Ravlić/CROPIX

Prve jagode u općini Vrgorac posađene su 1970. godine, a danas je taj kraj, s oko milijun sadnica, zaslužan za više od polovice ukupne proizvodnje jagoda u Hrvatskoj. Berba traje sve do srpnja, a najveći dio sadnica nalazi se u polju Rastok koji napaja rijeka Matica.

Nasad jagoda Milana Ercega je nešto dalje od ceste, a sav urod od 5.000 sadnica ide u Zagreb, piše Slobodna Dalmacija. Od 6 sati ujutro tu je šestero berača, tri gospođe su iz Vrgorca, a tri momka iz komune s Velikog Prologa. Mila Živković je najstarija ovdje, no usprkos sedamdesetoj na leđima, jedna je od najbržih berača.

- Bere se svako drugi dan, a ja dnevno radin oko tri-četiri sata. Više ne mogu izdurat jer u plasteniku bude vruće. U većim plastenicima je još teže jer ima manje zraka. Moran pofalit naše momke iz komune, to su prekrasna i vridna dica, a rade ko crvi.

Neki od njih su tek došli u komunu, neki se spremaju otići, a njihova nasmijana lica i pune košarice samo potvrđuju Miline riječi. Antoniji Majić je ovo prvi put da bere jagode. Po struci je kuharica i nada se zaposliti u nekom od objekata na Makarskoj rivijeri, no dotad se prihvaća svakog posla.

- Bere brže od mene koja san ovde godinama! - hvali je Mila.

Vlasnik jagodinjaka Milan Erceg za svoje berače ima samo riječi hvale -To su odlični ljudi i radnici! Osim jagoda sadim i druge kulture tako da na 4.000 m2 imam posađenu kapulu, okopam i 800 kilograma krompira, a luk vam je uz sami put pa pogledajte ima li koja travka u njemu.

Pogledali smo - nema! Mićo svoje berače plaća oko 5.50 eura po satu, a Mila kaže kako se prije branja obavezno pije kava, oko 9 je marenda, ali stigne se i uznojiti pa je vezala gazu oko glave. Blatnjave čizme i cipele sastavni su dio berbe, a Mićo nikome ne brani usput se najest jagoda. Slijedili smo Milin primjer i pojeli nekoliko najcrvenijih, netom ubranih.

image

Plastenik, berba jagoda

S obzirom da u ovo vrijeme internet preplave savjeti o pranju jagoda u sodi bikarboni kako bi se iz voća uklonili pesticidi, reporterka Slobodne upitala je agronoma i predsjednika Udruge Vrgoračka jagoda Milana Franića što misli o tome:

-To su gluposti! Svake godine slušamo iste priče čim prve vrgoračke jagode dođu na tržište. Naravno da je svaka jagoda špricana, ali u propisanim standardima. Kruška se tretira pet puta više negoli jagoda pa nitko ne spominje sodu bikarbonu niti se dovodi u pitanje porijeklo španjolskih jagoda koje u našim prodavaonicama možete naći tijekom cijele godine. Odstupanje od ekološkog načina proizvodnje ovdje je tek 20%, a u Italiji će se ovakav jagodinjak poprskati sto puta što je opet u skladu s njihovim regulama jer imaju širok spektar dozvoljenih sredstava za tretiranje voća.

Posipanje sadnica piljevinom ili korom od jajeta kao ekološki način zaštite jagoda od nametnika također može pasti na pamet samo neupućenima, da ne kažem neku goru riječ, jer koristi od te zaštite nema. Aflatoksini su prirodni obrambeni mehanizam biljaka, poput plijesni na pršutu, i upravo zbog njihovih kancerogenih svojstava se biljke i zaštićuju.Međutim, teško je to objasniti onima koji do ručka popuše desetak cigareta, a onda drću od pesticida u jagodi - kaže Milan koji, poput svih berača, jagode konzumira netom ubrane.

Jedan od uzgajivača s ovim se poslom bavi 20 godina, unajmio je 3.000 m2 zemlje i posadio 8.000 sadnica.

- Sve prodam na licu mjesta po cijeni od 3.30 eura za kilogram. Radi zadržavanja vlage i smanjenja trave i korova sve je omotano folijom koju sam ručno postavljao. Imao sam problema s nametnicima koji su uništavali korijen biljke i jedva sam spasio nasade. Trebalo je puno truda, čupanja trave i svakodnevnog čišćenja da se sadnica povrati. Običaj je da prve jagode uvijek dajem unukama, rekao je.

Za vrijeme razgovora primjetili smo i automobil državnog inspektorata, no naš sugovornik samo odmahuje rukom.

- Dolaze svaki dan, navikli smo! -, kaže.

Sve se radi po propisima pa straha nema. Tu je i Mateo Grljušić koji u mobitelu ima zapisano sve što se u toku godine radilo s jagodama jer kontrole su rigorozne, a pravila jasna. Sav urod od 50.000 sadnica vozi u Zagreb.

- Beremo od sredine travnja, a imamo 14 berača koji za 8 sati rada uberu oko 80 kilograma jagoda. Tempo branja s vremenom pada, što je i za očekivati. Kad sinu donesem jagode kući, neće da uzme, a čim dođe u plastenik,bira najcrvenije i odmah ih jede.

- Težak je ovo posao, ali koja je alternativa? Ići raditi u Njemačku ne želim - kaže.

Bilo je nemoguće napustiti plastenike, a da domaćini nisu trčali za nama s punim gajbama jagoda. Uzmite! Pomirišite! Probajte! I jesmo, bez prethodnog namakanja u sodi bikarboni koja, kako smo čuli, uništava eterična ulja jagode i čini ih kiselijima.

Kad se vatrometu boja i okusa doda susretljivost, ljubaznost i trud koji ulažu vlasnici i berači jagoda, to su i više nego dovoljni razlozi zašto ćemo i ubuduće kupovati vrgoračke jagode.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. svibanj 2024 04:41