Transparentnost kao ključ

Šefica Zagrebačke burze: 'Iako su nužne, privatizacije u Hrvatskoj u potpunosti izostaju'

Ne treba težiti ponavljanju 2007. godine. Burzu je tada pokretala euforija, a ne tržište. Treba nam zdraviji model, tvrdi Gažić
Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze i Ivica Todorić
 Simon Dawson / REUTERS / Dragan Matic / CROPIX

Kad je hrvatsko izdanje Forbesa zadnji put objavilo listu najbogatijih dioničara u Hrvatskoj 2016. godine, prvi je bio Ivica Todorić, a nakon njega obitelj Lukšić. S burze su u međuvremenu nestale Agrokorove kompanije, a o tome što se nakon toga promijenilo i kakva je danas Zagrebačka burza razgovarali smo s predsjednicom njene Uprave Ivanom Gažić.

Što biste istaknuli kao bitnu razliku na domaćem tržištu kapitala i Zagrebačkoj burzi u odnosu na 2016. godinu?

Ove godine i kompanije i burza posluju u boljem makroekonomskom okruženju. Turističke kompanije ostvaruju dobre rezultate. Sve više jača njihov udio u prometu. Od 2016. proveli smo niz mjera da vratimo povjerenje na tržište - od delistiranja, spuštanja u niži segment, pa sve do pokretanja PRIME tržišta i indeksa. Pokrenuli smo i niz inicijativa da omogućimo financiranje i kompanijama koje još nisu spremne za burzu, poput Progress tržišta za mala i srednja poduzeća te Funderbeama. Privatizacije su u potpunosti izostale, iako se u svakom izvješću kreditnih agencija navode kao nužnost. Mi bismo ih pozdravili, ali smo prestali na njih računati.

Kad će se osjetiti efekt gospodarskog rasta?

Sentiment je pozitivan. Promet raste, a svi vodeći indeksi su u plusu, i to od oko 10 posto od početka godine. Efekt rasta se osjeti,a burza je relevantan partner domaćem biznisu. Dvije vrlo značajne transakcije u Hrvatskoj, Atlanticova kupnja Droge Kolinske i Podravkina kupnja Žita, dogodile su se zahvaljujući kapitalu prikupljenom na burzi.

Kako biste ocijenili gubitke od sunovrata Ivice Todorića, prolongirane krize i od Uljanika?

Na burzi je listano osam kompanija iz sastava Agrokora. Te su kompanije činile 7,5 milijardi kuna ili 5,3 posto tržišne kapitalizacije i između 10 i 17 posto prometa, a imale su ukupno više od 17 tisuća dioničara. Svi ti investitori su praktički izgubili svoje ulaganje, tako da takav događaj mora imati utjecaj na tržište. Slučaj Uljanik i 3. maj također je problematičan. Utjecaj postoji, ali je puno manji nego što je to bio Agrokor. Ono što se u oba slučaja ističe jest da su mogli biti prevenirani višom razinom korporativnog upravljanja i transparentnosti, ranijeg rješavanja potencijalne krize, dakle elementima na kojima mi inzistiramo.

Nikako da se postignu pretkrizne brojke. Zašto?

Jasno je da je 2007. godina bila više rezultat euforije nego situacije na tržištu pa ne zazivamo povratak na tu razinu valuacija. U odnosu na 2007. kapitalizacija dionica je oko 40 posto one iz 2007., dok su prometi pali na manje od 10 posto onih iz 2007. IPO-i su bili sporadični, češće se radilo o prikupljanju dodatnog kapitala od strane već uvrštenih kompanija. Kronični problem našeg tržišta je nedostatak novih izdanja koji se može riješiti privatizacijom ili svijesti kompanija o prednostima financiranja putem tržišta kapitala. Što se tiče novih izdanja, vidimo određene pomake. Kompanije su sve svjesnije da financiranje putem banaka nije “dizajnirano” za rizičnije pothvate, a nova ekonomija temelji se na znanju i tehnologiji, a ne na tradicionalnim bankovnim instrumentima osiguranja. Mi kao burza želimo graditi okruženje u kojem će kompanije u svim fazama rasta moći osigurati financiranje za svoje potrebe,

Kako tumačite interes malezijskog investitora Rexa Yeapa za vlasnički udjel u Burzi?

U jedinom kontaktu s Rexom Yeapom doznali smo da je putem Milana Horvata zainteresiran za financijsko tržište te je prepoznao ulaganje u Zagrebačku burzu kao potencijalno zanimljivo. Koliko sam razumjela iz našeg razgovora, zainteresiran je za trgovinu kriptovalutama i upotrebu blockchain tehnologije u burzovnom poslovanju, ali o konkretnijim planovima nije govorio, a od tog vremena njegov je udio ostao na 19,98 posto.

Zašto je donesena odluka o kupnji Ljubljanske burze 2015. godine i što ste time postigli?

Kupnja Ljubljanske burze bila je dobra investicijska prilika i strateški fit. Mi sad upravljamo s dvije burze u EU, i to nije mala stvar. Sinergije ostvarujemo na brojnim područjima i svakodnevno. Moram reći da smo Ljubljansku burzu zatekli u relativno slabom organizacijskom stanju. Od kupnje smo u nju dodatno investirali, zaposlili nove ljude, transferirali dosta našeg know-howa, a u konačnici i počeli povlačiti dividendu. Hrvatski investitori su tradicionalno dosta prisutni na slovenskom tržištu. Mislim da su se ostvarile neke druge koristi, recimo Interkapital je postao značajan član na Ljubljanskoj burzi, a obavljaju i poslove market makinga za četiri slovenske kompanije, čega nije bilo deset godina.

Tekst je u potpunosti preuzet iz novog broja Globusa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. svibanj 2022 17:41