Rizik od nove recesije: Kako sukob između SAD-a i Kine mijenja svjetsku ekonomiju?

U samo nekoliko dana dramatično je porasla zabrinutost za budućnost svjetske ekonomije i iznenada se sve češće počela spominjati mogućnost svjetske recesije. Sastavili smo odgovore na pet ključnih pitanja o tome kako je zaplet odnosa između Sjedinjenih Država i Kine strelovito promijenio svjetsku gospodarsku klimu.

1. Što je aktiviralo potrese na svjetskim dioničkim tržištima?

Nakon dugog natezanja s administracijom američkog predsjednika Trumpa oko carinskih tarifa, kineske vlasti su u tom sada već višegodišnjem ekonomsko-verbalnom ratu ispalile svoje prvo teško financijsko oružje - spustile su vrijednost kineske valute ispod psihološke granice od 7 renminbija za jedan dolar. Poznati američki komentator Kruger kineski potez nazvao je ‘odmazdom koja na skali od ‘1 do 10 iznosi 11’. I drugi ugledni analitičari složni su u ocjeni da je slabljenje kineske valute bila politička odluka koju su Kinezi izveli složenim operacijama na deviznim (FX) tržištima. Isto tako, jednodušni je zaključak stručne javnosti kako prijeti prerastanje napetih ekonomskih odnosa Sjedinjenih Država i Kine u puni valutni i trgovinski rat u kojem teško mogu stradati obje ekonomije, ali i mnoge druge nacionalne ekonomije kao kolateralne globalne žrtve.

2. Čega se u eskalaciji sukoba najviše pribojavaju Amerikanci, a čega Kinezi?

Amerikanci sa zebnjom gledaju činjenicu da su Kinezi najveći strani vlasnici američkog duga. Kinezi trenutačno drže nevjerojatnih 1,1 bilijun (eng. trillion) dolara američkih trezorskih zapisa i obveznica te promjenu politike prema kupovini/prodaji američkih vrijednosnica mogu koristiti kao financijsko nuklearno oružje s teškim posljedicama za sva, a ne samo globalna valutna tržišta. Kinezi sami drže više od četvrtine američkog inozemnog duga. Ključno je pitanje hoće li kineski lider Xi Jinping u američkoj izbornoj godini financijskim mjerama doista krenuti u osvetnički lov na Trumpa te mu uništiti bilo kakve izborne šanse. S obzirom na off the record poruke iz Bijele kuće velikim svjetskim medijima kako predsjednik ipak želi sporazum s Kinezima, čini se da su kineske pozicije uvjerljive.

S druge strane, Kina je zemlja nabujalog unutrašnjeg duga te bi svako značajnije usporavanje njezinog impresivnog rasta moglo rezultirati popriličnom ekonomskom dramom za samu Kinu, ali i cijeli planet. Kad je američki Treasury u nezapamćeno oštrom izvještaju američkom kongresu Kinu nazvao ‘valutnim manipulatorom’, upro je prstom upravo na unutrašnje probleme Kine te upozorio kako moraju “agresivno adresirati sile koje distorziraju tržište, uključujući poticaje i državne tvrtke, a kako bi rebalansirali ekonomiju dalje od investicija”. Činjenica je da je kineska ekonomija visokozadužena, ali pomalo je čudno da bi Kinezi trebali poduzimati agresivne mjere s prvenstvenim ciljem smanjenja pritiska na slabljenje valute i rezanja ogromnog suficita u trgovinskoj razmjeni sa Sjedinjenim Državama, kako piše američki Treasury. Eventualno bi Kina mogla ići mjerama za jačanje domaćeg tržišta.

3. Jesu li u pravu Amerikanci kad prozivaju Kineze za opasnu valutnu manipulaciju kojom krše obećanje dano grupi G-20 zemalja prema kojem neće koristiti tečaj za jačanje kompetitivnosti?

U specijalnom izvještaju Kongresu, američki Treasury naveo je niz detalja kojima su ukazivali na to da je Kina svjesno ušla u zonu valutne manipulacije, ali im je ‘krunski dokaz’ ipak načelni citat iz priopćenja Narodne banke Kine u kojem Kinezi kažu kako su “…akumulirali bogato iskustvo i oruđa te će nastaviti inovirati i obogaćivati kontrolnu kutiju kao i poduzimati neophodne i ciljanje mjere protiv pozitivnog povratnog ponašanja koje se može desiti na deviznom tržištu”. To dosta mutno objašnjenje Amerikanci su prezentirali kao priznanje krimena.

Kina se pak može braniti kako to što čine još ne ulazi u sferu valutne manipulacije jer se valutnim manipulatorom teoretski smatra onaj tko godišnje u tu svrhu potroši dva posto BDP-a.

4. Koje su moguće makroekonomske posljedice eskalacije ekonomskog sukoba Sjedinjenih Država i Kine?

Prve kratkoročne posljedice već su vidljive: dioničkim tržištima trebalo je nekoliko dana za nesigurnu konsolidaciju nakon što ih je potresla vijest kako je kineski renminbi došao na 6,9999 dolara. Već jučer su bile očigledne dramatične promjene na globalnim dioničkim tržištima. S obzirom na to da se nakon eskalacije sukoba Sjedinjenih Država i Kine očekuje dalji nastavak popuštajuće monetarne politike velikih centralnih banaka, očekuje se nastavljanje pada prinosa na državne obveznice - njemački 10-godišnji bundovi tako su već pali na -0,573 posto, dok su britanski giltovi na rekordno niskih -0,489 posto. Drugim riječima, možemo očekivati nastavak ionako duge ere niskih i negativnih kamata, ali i ulazak na neistraženi teritorij negativnih kamata kakve još nisu viđene, što je samo po sebi nepredvidljivi sistemski rizik. Trenutačno je ukupno tržište obveznica koje nose negativne prinose povećano na 15 milijardi dolara, a što znači da na obvezničkom tržištu imamo svojevrsnu crnu rupu koja raste. Na tim obveznicama investitori gube novac. Već sad se primjećuje orijentacija investitora prema ‘sigurnim lukama’ - imovini poput zlata ili valutama kao što su japanski jen ili švicarski franak.

5. Kakve su posljedice za američke i europske potrošače odnosno kompanije?

Svaki put kad dolazi do dizanja carinskih tarifa valja znati da te više namete uvijek u konačnici plaćaju porezni obveznici, tj. građani i tvrtke. Cijeli niz američkih biznisa stoga je već počeo trpjeti značajne negativne posljedice od Trumpovih ‘zaštitnih’ carina. Usporavanje kineske i svjetske ekonomije sa sobom će pak dovesti do novog zaoštravanja u međunarodnoj utrci kompetitivnosti. U tim nepovoljnijim uvjetima rasta najlošije bi mogle proći one najslabije prilagođene, nereformirane ekonomije zemalja u razvoju. Trgovinski rat toliko će povećati opću napetost da će svaka negativna vijest, kao i ona jučerašnja o novom padu njemačkog industrijskog outputa, značajno urušiti optimizam potrošača i poduzetnika.

Globalnom selu prijeti negativna uzročno-posljedična spirala kojoj je intervencionistički carinski populizam američkog predsjednika bio ključni oslonac.