Premda je prijedlog da Državna revizija uđe u Hrvatsku narodnu banku svojedobno doživio neuspjeh, od te ideje ipak se nije odustalo. No, umjesto kroz izmjenu Zakona o HNB-u, nadziranje načina trošenja novca u središnjoj banci unijet će se Zakonom o Državnom uredu za reviziju. U nacrtu prijedloga Zakona, koji je izradilo Ministarstvo financija i trenutačno je fazi savjetovanja, stoji da u nadležnosti državne revizije ulazi i HNB, u "propisanom" opsegu. Taj propisani opseg podrazumijeva usuglašenost s Europskom centralnom bankom, koja vodi računa o tome da se takvim intervencijama ne narušava neovisnost središnje banke, odnosno vođenje monetarne politike.
Stoga se u Zakonu navodi da će Državna revizija biti nadležna za provjeru i ocjenu korištenja sredstava HNB-a kojima se "ne ostvaruju ciljevi i izvršavaju zadaci" propisani zakonom o HNB-u i drugim zakonima, kao i zadaci koje središnja banka obavlja u skladu s Ugovorom o funkcioniranju EU te statutima ESSB-a i ECB-a. Državna revizija tako će ocjenjivati "jesu li aktivnosti, financijske transakcije i informacije koje se odnose na troškove poslovanja u dijelu administrativnog poslovanja, stjecanja, upravljanja i raspolaganja nekretninama, pokretninama i opremom" u skladu s propisima, ostvaruju li se po načelima ekonomičnosti i svrsishodnosti te mogu li se poboljšati. Pritom Državna revizija neće imati ovlasti vodstvu HNB-a davati izravne ili neizravne upute kojima bi se utjecalo ili moglo utjecati na njihovu neovisnost. Također, dužna je držati se pravila o tajnosti informacija, podataka i dokumentacije koji su obuhvaćeni statutima nadležnih europskih institucija na isti način kao da su njezini zaposleni zaposlenici HNB-a. Ta obaveza traje i nakon prestanka njihova rada u Državnom uredu za reviziju.
Žustre rasprave o tome kako dužnosnici HNB-a troše novac traju već godinama, a političari Mosta prije dvije su godine na kraju predložili i izmjene Zakona o HNB-u. Nastojeći se obraniti od domaćih nasrtaja, HNB je u suradnji s Ministarstvom financija zatražio mišljenje ECB-a, koje se u suštini svodi na to da Državna revizija može nadzirati rad središnje banke, ali u strogo definiranim uvjetima.