Nakon što se EU usuglasila oko naftnog embarga protiv Rusije, The New York Times donio je nepristranu analizu u kojoj zaključuje kako bi taj potez mogao donijeti takvo preslagivanje u globalnoj trgovini energentima da možemo govoriti o stvaranju novog energetskog poretka te o promjeni načina na koji funkcionira svjetska ekonomija.
Teza je NYT-a da će naftni embargo oslabiti Rusiju, što će pak povećati pregovaračku moć Kine i Indije te proizvođača nafte poput Saudijske Arabije, dok će Europa i Sjedinjene Države (veći dio zapadnih demokracija) mjesecima trpjeti visoke cijene nafte. Pri tome će, zaključuje NYT, europski kupci proći puno lošije jer će ključni energent kupovati od puno udaljenijih opskrbljivača. Uz to, Europljani prvo trebaju napraviti prilagodbu rafinerija drugačijim vrstama nafte ili pronaći dobavljače koji mogu isporučiti naftu sličnih karakteristika kao što je ruska. NYT prognozira i povremene nestašice naftnih derivata, poput dizela. Nestašica dizela, koji je pogonsko gorivo za kamione i poljoprivrednu mehanizaciju, utjecat će na daljnji rast cijena cijelog niza proizvoda, prvenstveno hrane. Između ostalog, NYT upozorava kako će Europa Rusiju zamijeniti drugim nestabilnim isporučiocima nafte s Bliskog Istoka, što pitanje dugoročne sigurnosti ostavlja otvorenim.
U očekivanju produbljivanja europske energetske krize ne treba zaboraviti kako je situacija već sada, zbog inflacije koja nije viđena duže od 40 godina, ekstremno kompleksna, a najozbiljniji lideri globalnog biznisa počeli su najavljivati recesiju. Jamie Dimon, glavni direktor JPMorgana, prvi je poručio da se pripremaju za uragan, a danas su njegovu izjavu poput eha pratile riječi predsjednika Goldman Sachsa Johna Waldrona koji kaže: 'Ovo je jedna od, ako ne i najviše, složenih kompleksnih i dinamičnih okolina s kojima sam se suočio u karijeri… Gomilanje broja šokova u sustavu je bez presedana. Očekujemo teška ekonomska vremena pred nama'.
U globalnom energetskom preslagivanju, tumači NYT, Kina i Indija zaštitit će se od viših cijena energije jer će im Rusija nuditi visoke diskonte. U samo nekoliko mjeseci Rusija je postala drugi najveći opskrbljivač nafte u Indiji te je pretekla Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate.
Iako je cilj EU-a naftnim embargom oslabiti Rusiju tako što će joj izbiti milijarde dolara prihoda, ako dođe do daljnjeg snažnog rasta cijene nafte, što je realni scenarij, ukupni ruski prihodi mogli bi ostati na sličnoj razini. Pri tome će praktično svi veliki u naftnom biznisu profitirati; Saudijska Arabija, kao i zapadne kompanije – Exxon Mobile, BP, Shell, Chevron… Ove promjene u međunarodnoj trgovini energentima mogle bi pak po mišljenju savjetnika bivšeg predsjednika Georgea Busha, Roberta McNallyja, dovesti ne samo do preoblikovanja komercijalnih odnosa nego i do krupnih geopolitičkih repozicioniranja. Ključne geopolitičke posljedice, prema direktorici geopolitičkih energetskih projekata na Harvard Kennedy Schoolu, Meghan l. O'Sullivan, bit će dublje uključivanje Sjedinjenih Država u globalnu energetiku te pojačavanje energetskih veza između Rusije i Kine.
U svemu ovome posebno treba voditi računa kako je EU već duže vrijeme postala ekstremno izložena inflaciji. Jučer je tako objavljen podatak prema kojem su cijene industrijskih proizvođača u EU i eurozoni u ožujku nastavile s ekstremnim rastom. Tako je inflacija cijena industrijskih proizvođača u ožujku na razini 19 zemalja eurozone dosegla rast od astronomskih 37,2 posto, dok je na razini EU taj rast samo malo niži te je iznosio 37 posto. Iako to neki ekonomisti ne priznaju, rast cijena industrijskih proizvođača pokazao se zadnjih mjeseci dobrim prediktorom općeg rasta cijena, a ovako visoka inflacija kod industrije, sada implicira buduću dvoznamenkastu inflaciju u veći članica EU, što može voditi u dramatične ekonomske potrese.
Ispod je grafikon Eurostata koji prikazuje šokantni trend rasta cijena industrijskih proizvođača u EU i eurozoni
Ispod je tablica koja prikazuje rast cijena industrijskih proizvođača po mjesecima i zemljama – zadnji podatak za RH je rast od 28,4 posto
Ono što se također u ovoj situaciji počinje percipirati kao problem više nije samo obaranje inflacijskih rekorda u EU, nego i drastično povećanje razlike u visini inflacije između pojedinih članica EU. Ta divergencija je potencijalni problem za buduće usklađivanje zajedničkih EU politika. Primjerice, prošli mjeseci na Malti je inflacija dosegla 5,6 posto, dok je u Estoniji iznosila 20,1 posto, te razlika od 14 postotnih poena ukazuje na teškoće kod nalaženja univerzalnih monetarnih ili fiskalnih rješenja. Uz to, tako velike razlike u brzini rasta cijena nisu zabilježene otkako se počeo koristiti euro u 1999. godini. Nejasno je kako sve ovakvo povećanje razlika između članica može utjecati na zajedničko donošenje odluka, ali je već sada jasno kako svjedočimo vrlo različitim nacionalnim politikama kojima je cilj relativna stabilnost cijena.
Sve ovo predstavlja dodatni izazov za Europsku središnju banku koja bi sljedeći tjedan trebala donijeti odluke o zaoštravanju monetarne politike. Očekuje se dizanje kamate.
U ovom trenutku šest članica ima inflaciju višu od 10 posto, a brzi rast cijena predvode baltičke države.