Prošlo je nešto više od godinu dana od posljednjeg velikog štrajka uljanikovaca u centru Pule. Tisuće radnika slile su se tada na ulice i trgove grada kako bi svima pokazali svoj jad i čemer, a na državu su apelirali da ih spasi, da im isplati plaće.
Bili su ogorčeni na lokalnu i državnu politiku, svoje menadžere, potencijalne i nepotencijalne partnere. Godinu dana poslije Uljanik je prazan. Nema onih dvije i pol tisuće radnika koji očajno čekaju plaću i da se nešto dogodi. Svi su redom dobili otkaz još u svibnju kada su, kako su mnogi rekli, “poput stoke na klanje” stizali u Uljanik i uzimali svoje dokumente. Neki su taj dan Uljaniku zauvijek rekli zbogom, neki se još nadaju da će se nešto dogoditi i da će se proizvodnja pokrenuti.
No, to je sve teže očekivati, posebno nakon nedavnih zbivanja na ročištu na Trgovačkom sudu u Pazinu kada je država kao većinski vjerovnik krovne tvrtke Uljanik d.d. odlučila bez objašnjenja maknuti stečajnog upravitelja Damira Majstorovića i postaviti novu stečajnu upraviteljicu Mariju Ružić iz Rijeke, koja je već stupila na dužnost te u upravnoj zgradi s još nekoliko desetaka djelatnika Uljanika pregledava papire te tvrtke u stečaju.
A u krugu tog golemog industrijskog diva na čak 358 tisuća četvornih metara obale nema nikoga. Čak ni mačke više ovamo ne dolaze, a Uljanik je bio poznat po njima jer su ih radnici hranili.
Brodogradilište Uljanik
Samir Hadžić
- Danas u Uljaniku nitko ne radi. Evo, usred otoka smo i čujemo promet s rive. Nekada se međusobno nismo mogli čuti koliko je ovdje bilo ljudi i koliko se radilo. Ovo je bio mravinjak, a sada je to groblje brodogradnje - kaže predstavnik radnika u vjerovničkom vijeću Samir Hadžić, do stečaja član Nadzornog odbora tvrtke, koji je prije toga glasnim prosvjedom s još nekoliko kolega osnovao Stožer za obranu brodogradnje Uljanika. Upravo ga je ta neformalna asocijacija radnika, koji nisu vjerovali nikome, iznjedrila kao neformalnog predstavnika radnika koji kaže što mu je na duši, a iz Uljanika se ne da.
- Meni je Uljanik sedmo brodogradilište u kojem sam radio, a radio sam od Trsta do Ancone. A ako Talijani mogu raditi, zašto mi ne bismo mogli? Zašto bih odustao? Ne želim ići van. Tu je moje brodogradilište. Neki su od stožeraša našli ovdje posao sezonski, neki su kratko radili vani. Sada smo svi tu, iako sam samo ja sada aktivan u brodogradilištu jer jednostavno radnika više nema. A stožer zastupa radnike - objašnjava Hadžić dok s njim obilazimo pusto brodogradilište. Dodaje da su zaposleni samo zaštitari i oni koji se brinu o energentima, a u Upravi na papirima rade činovnici. Od 2500 ljudi, ostalo je njih 70-ak.
Brodogradilište Uljanik
- Pola njih je našlo posao vani, od Italije do Njemačke, a pola ih je na Zavodu za zapošljavanje ili su ovdje našli sezonski posao. U ponedjeljak, 16. rujna u Pazinu je bilo izvještajno ročište za tvrtku Uljanik Brodogradilište, a nakon toga svi radnici mogu podnijeti zahtjev za svoje tražbine Agenciji za osiguranje radničkih tražbina. Izvještajno ročište za Uljanik Brodogradilište zakazano je za 1. listopada kada će se odlučiti što dalje. A što će dalje biti s Uljanikom, ni sami ne znamo. Nakon ove odluke Trgovačkog suda, koju nismo očekivali i koja je presedan, nekako smo ni na nebu, ni na zemlji. Kao da smo u nekom vakuumu, u nekoj noćnoj mori koja je stalno na “repeatu” - kaže nam Hadžić dok prolazimo pokraj broda Santiago ili gradnje 723. On je u vlasništvu riječkoga 3. maja, a u Uljanik je došao na opremanje, ali će se ponovno vratiti u Rijeku.
Brodogradilište Uljanik
Preostali brodovi
- Budući da je barem 3. maj od Vlade dobio zeleno svjetlo za nastavak rada, Santiago će se vratiti u Rijeku na završetak i prodaju novom brodovlasniku - dodaje Hadžić koji vidi ironiju sudbine u tome što će na kraju Uljanik, koji je spašavao 3. maj, propasti, a riječko brodogradilište nastaviti s radom. U brodogradilištu je, osim tog broda, i nedovršeni brod za prijevoz žive stoke kuvajtskog brodovlasnika koji je raskinuo ugovor. Stoji napušten na otoku. Hadžić i u njemu vidi spas za brodogradilište, ali za njegov dovršetak treba podići kredit, dobiti državna jamstva, pokrenuti proizvodnju. Sada vlada status quo. Nedaleko od upravne zgrade na obali je i nedovršeni najveći jaružar na svijetu nizozemskog naručitelja Jan de Nula. On će ubrzo na dražbu.
Mjesto života
- Taj je brod dovršen 80 posto i šteta je što ga nismo uspjeli završiti i predati brodovlasniku koji je od 2008. u Uljaniku napravio sedam brodova. Sada se čeka dražba i on će otići iz Uljanika - priča Hadžić dok putem susrećemo upravo predstavnika nizozemske tvrtke. Kaže nam da čekaju razvoj događaja.
Barbara Ban i Samir Hadzic
- Šteta što se sve ovo dogodilo. Mi smo bili zadovoljni sa svime što smo radili u Uljaniku. Svi su brodovi bili izvrsno proizvedeni, a vjerujem da bi bio i ovaj. Trebalo je još malo novca da se dovrši, a pregovori u ožujku su propali zbog nespremnosti Vlade da ispuni dogovoreno - objašnjava. Hadžić dodaje da bi tada šteta za sve bila manja jer se ne bi plaćala silna državna jamstva. Vjeruje i da se sve ovo moglo izbjeći s manje troška za državu koja bi, kaže, uštedjela da je pomogla da se dovrše brodovi, umjesto što je pustila da se aktiviraju državna jamstva.
- Sve je to bila politička odluka. Prije godinu dana nisam mislio da se ovo može dogoditi, ali budući da živimo u Hrvatskoj, tu je sve moguće. Nada je nestala u ožujku kada smo vidjeli da je propao dogovor s Jan de Nulom - naglašava Hadžić dok se približavamo halama tvrtke Uljanik Strojogradnja koja ide u likvidaciju. Ipak, ovdje se čuju brusilice i ljudi. Ima i mačaka. Tu je halu zakupila češka tvrtka Bene Trade koja je zaposlila radnike bivše Strojogradnje.
- Ovdje je oko 50 radnika od 10. kolovoza. Izrađujemo vinčeve. Svi smo bili zaposlenici Uljanik Strojogradnje. Vidjet ćemo što će biti s ovom novom tvrtkom - kaže jedan od radnika u predahu od posla. To je i jedini život koji smo zatekli na prostoru, krcatom tonama i tonama željeza. Što dalje?
- Plan je bio objediniti Uljanik d.d. i Uljanik Brodogradilište u tvrtku Uljanik Nova, koja bi završila gradnje pa bi se bili počeli naručivati drugi brodovi. Ali tko će vam pokloniti povjerenje kad vam ni vlastita Vlada ne zna reći što će s vama biti sutra. Nemamo vremena tri mjeseca da novi plan izradi nova stečajna upraviteljica. U Uljaniku je brodove trebao graditi Glenn Moroney koji je ovdje uz neviđene porođajne muke izgradio polarni kruzer. Koliko čujem, i njega se skreće u Rijeku. Uljanik, čujemo, ne misle likvidirati, ali ovo što se događa čista je nemilosrdna likvidacija - zaključio je Hadžić.