Početak ovogodišnje turističke sezone obilježili su apeli ugostitelja s Jadrana koji su prizivali vladu nekoliko tjedana uoči početka glavnog dijela sezone. Vlada je na kraju popustila i odobrila povećanje kvota za uvoz stranaca, no mnogi su postavljali pitanje zar na zavodu za zapošljavanje nema dovoljno radne snage koja bi popunila radna mjesta u restoranima i hotelima.
Možda i ima, no hrvatski školovani konobari i kuhari više ne žele raditi, odnosno biti izrabljivani od strane domaćih ugostitelja.
Radije odlaze u inozemstvo. U Italiju, Irsku, Njemačku, na kruzere...
Evo što o tome kaže jedan konobar iz Opatije, koji je zamolio za anonimnost.
“Za nedostatak školovanih radnika ugostitelji su si sami krivi jer su nas profesionalce godinama izrabljivali. Radili smo po 12 sati na minimalcu. Sve ostalo smo zaradili na napojnicama. Ali to je sve bilo premalo s obzirom na velike troškove takvog turističkog grada. Pa Opatija je skuplja i od Zagreba. Znam za takve primjere diljem Kvarnera, po Krku, Cresu…”, prepričava Zagreb.infu iskustva naš Opatijac.
“Znamo raditi pravu talijansku kavu, raspoznavati najbolja vina, a strani radnici, Makedonci, Srbi, Albanci, to ne znaju. Ne znaju razliku između škampa i jastoga! Nemam načelno ništa protiv stranaca, ali valjda trebaju biti kvalificirani za posao. Kako će raditi ako ne znaju ni engleski jezik?”, pita se.
“Svi ti ugostitelji su preko naših leđa pokupovali BMW-e i apartmane. To nije od jučer, to traje dugo godina. Sada se žale što ne mogu pronaći pravog radnika. Pa naravno da ne mogu kada su nas godinama iskorištavali. Ma neka propadnu. Jer niti jedan pravi gost ne voli Makedonca, Filipinca ili Albanca za poslužitelja, već domaće hrvatske profesionalce. Zbog toga su turisti i došli u Hrvatsku. Žele vidjeti pravu autohtonu ponudu. I vina i jela, ali i hrvatskog konobara koji zna engleski”, kaže školovani konobar iz Opatije.
Dodaje kako mnogo radnika već godinama odlazi raditi u Italiju na jezera, oceanske i riječne kruzere, zimi na skijališta, Irsku, Njemačku… Svugdje, samo ne na Jadran kod domaćih ugostitelja.
Drugi educirani konobar je iz Splita. Pobjegao je iz domaćeg ugostiteljstva i sada radi sezonski po skijalištima u Austriji i Švicarskoj.
“Gledajte, konobarstvo je moje zanimanje i trudio sam se ostati u Hrvatskoj. Bili smo spremni raditi koliko treba. Međutim, prijavljivali su nas na 3500 kuna, a ostalo plaćali na ruke. Međutim, mene je živo zanimalo kakva će mi biti penzija. Kako sam računao, nikakva. Sada radim po skijalištima jer sam prijavljen na punu plaću, više zarađujem pa si mogu i dodatno uplaćivati u staž ako želim. U Hrvatskoj mi se gazda stalno jadao da ima visoke namete od države i da me zato ne može prijaviti na punu plaću”, kaže i dodaje:
“Radili smo svakakve smjene. I dvokratno, i vikende, bez dana slobodno. Shvatio sam da onda više ništa nemam od osobnog života. Uz to sam svašta doživio od vlasnika. Vlasnica se znala prijavljivati na šifre konobara i uzimati gotovinu iz blagajne. Onda sam vidio da to više nema smisla. To jesu možda izuzeci, ali, eto, svega je bilo”, zaključuje za Zagreb.info konobar iz Splita.