Očuvanje radnih mjesta kao jedan od ključnih ciljeva uvođenja predstečajnih nagodbi 2012. može se iz današnje perspektive, kada je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj gotovo zanemarivih 4,1 posto, činiti kao politička parola ili Vladin ustupak sindikatima. No, u jesen 2012. stopa nezaposlenosti bila je, prema podacima Hrvatske narodne banke, 13,5 posto. U brojci, 358 tisuća ljudi bilo je bez posla. Stoga bi novih 47 tisuća nezaposlenih, koliko bi ih 2012. i kasnije priteklo na burzu rada da njihova radna mjesta nisu spašena predstečajnim nagodbama, podiglo nezaposlenost a vjerojatno i političku temperaturu u zemlji do rekordnih razina.
Puštanje oko 3200 tvrtki, koliko ih je prošlo predstečaj, niz ‘vodu‘, odnosno u stečaj bilo bi posebno problematično kada se zbirni podaci o predstečajevima malo pažljivije sagledaju. Naime, predstečajne nagodbe u naglašenoj većini sklopljene su za manja poduzeća s dugom ispod deset milijuna eura i s manje od dvadeset zaposlenih. No, prava predstečajna drama odvijala se u stotinjak velikih tvrtki, pogotovo u građevini, prerađivačkoj industriji i trgovini gdje je bilo ugroženo čak 45 tisuća radnih mjesta ili preko 90 posto od spomenute brojke ukupno spašenih radnih mjesta u predstečaju.
- Masa tvrtki čiji su radnici bili sindikalno organizirani unutar naše središnjice 2012. bila je pred stečajem, toga se jako dobro sjećam – kaže predsjednik najveće sindikalne središnjice u zemlji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel. On ocjenjuje kako je u trenutku kada je donešen Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi takav propis bio potreban.
- Predstečaj smo vidjeli kao šansu da te tvrtke prežive, a radnici sačuvaju svoja radna mjesta ali i stečena prava. Podaci o broju sklopljenih stečajnih nagodbi i spašenim radnim mjestima potvrđuju da je izabrano rješenje koje je išlo u prilog i tvrtkama i radnicima – kaže Novosel.
Stečajna sječa
Predsjednik SSSH upozorava kako uvođenje predstečajeva treba staviti u odnos s dotadašnjom praksom stečajeva poduzeća i zaštitom radničkih prava u njima.
- U stečaju tvrtke svi radnici automatski dobivaju otkaz. Zatim se u stečajnom postupku s radnicima ponovo potpisuju ugovori o radu ako za to postoji potreba, u pravilu ne sa svima. To otvara niz problema, a jedan od njih su otpremnine radnicima za koje tvrtke u stečaju obično nisu imali novca, pa je obveza padala na Fond za radnička potraživanja. Ali iz Fonda se moglo računati na minimalne otpremnine, svakako ne one koje su radnici zaradili. Predstečajni postupak to je sve promijenio u korist radnika. Nema masovnih otkaza po sili zakona, sačuvana su stečena prava poput otpremnina i ponuđena je nova šansa za svako radno mjesto – napominje naš sugovornik. Potvrđuje kako je dio radnih mjesta u predstečajevima ipak ukinut zbog restrukturiranja poslovanja, a o razmjerima ukidanja, kaže, teško je govoriti jer je dio radnika odlazio i u mirovinu ili iz tvrtke uz otpremninu.
- Sigurno je da sve nije bilo idealno i da se postavljalo u javnosti dosta pitanja oko zaštite, primjerice, malih vjerovnika. Ali, generalno, u tom trenutku predstečajevi su bili izlaz iz jedne situacije koju nitko nije htio. Mi danas vidimo da insolventnosti poduzeća koja je bila, primjerice, 2012., više nema u takvim, pa ni u približnim razmjerima. Znači da je i s te strane zakon ispunio svrhu – zaključuje predsjednik SSSH.
Rekord Konstruktora
Među tvrtke u kojima je kroz predstečaj spašen najveći broj radnih mjesta mogu se, među ostalima, ubrojiti Nexe Grupa s oko 1200 radnika u trenutku otvaranja predstečaja, Dalekovod (800 radnika), tvornica obuće Borovo (790), Europapress Holding (750), vinkovačka Spačva (570), Institut građevinarstva Hrvatske (580), hotelsko poduzeće Sunčani Hvar (350) i zadarski Tankerkomerc s oko 200 zaposlenih.
U tvrtkama za koje je sklopljena predstečajna nagodba, ali nije uspjelo njezino provođenje, najviše je radnih mjesta izgubljeno u splitskom Konstruktor-Inženjeringu, nekoć graditeljskom divu koji je sudjelovao u svim važnijim poduhvatima u domaćem graditeljstvu u posljednjih tridesetak godina. U trenutku kada je Konstruktor zatražio otvaranje predstečaja u tvrtki i pridruženim poduzećima radilo je oko dvije tisuće radnika. Sličan scenarij prošao je i zagrebački Viadukt koji je u predstečaj u ljeto 2016. ušao s oko 1100 radnika, od 2018. je u stečaju, danas i bez zaposlenih i u postupku prodaje preostale imovine.
Poseban slučaj su velike tvrtke koje su prošle predstečaj, uspjele ishoditi nagodbu, da bi ponovo upale u financijske probleme, otvorile stečaj i sada traže izlaz iz njega. Najsvježiji primjer je varaždinski Varteks koji je predstečaj otvorio početkom 2013. s 2100 zaposlenih, a sada u stečaju, prema podacima Fine, ima 430 zaposlenih.
Komentari
0