Ovih dana obilježavamo deset godina pristupanja Europskoj uniji, kojoj smo se priključili nakon brojnih izazova i gotovo u zadnjem trenutku. Puno se toga u EU promijenilo u zadnjem desetljeću, no promijenila se i Hrvatska dostignuvši status kojeg nikada u povijesti nismo imali. Makroekonomska stabilnost danas je evidentno bolja u odnosu na vrijeme prije ulaska u EU. Razdoblje prije članstva karakterizirali su deficit u tekućem računu platne bilance i proračunu. Od prve pune godine članstva u EU, izuzev pandemijske 2020., imamo suficite u tekućem računu platne bilance, što je dovelo do smanjenja zaduženosti svih sektora. Pristup zajedničkom tržištu pružio je hrvatskim gospodarstvenicima priliku da se dokažu, što su itekako iskoristili, a značajno je poboljšana i poduzetnička klima, o čemu najbolje govori podatak o više od 200 tisuća novih radnih mjesta u travnju 2022. u odnosu na lipanj 2013. No, ekonomski rast i raniji odljev radne snage u druge zemlje EU postupno je otvorio pitanje nedostatka radne snage, posebice u turizmu i građevini. Broj izdanih radnih dozvola postupno se povećavao da bismo 2022. godine zabilježili preko 120 tisuća izdanih radnih dozvola, a ove godine se očekuje da će brojka premašiti 180 tisuća. Istovremeno, bilježimo i slabu retenciju zaposlenika, mnogi strani radnici Hrvatsku koriste tek kao ulaznu točku za zajedničko tržište što domaćim poslodavcima dodatno komplicira planiranje poslovanja. Istovremeno, obrazovni sustav zaostaje za realnim potrebama tržišta rada. Boljom suradnjom s poslodavcima i planiranjem, sustav obrazovanja bi mogao snažnije usmjeriti svoje resurse u stvaranje kadrova za potrebe tržišta rada.
Svojevrsna kruna desete godišnjice ulaska u EU, bio je i istovremeni ulazak u euro područje i Schengenski prostor. Ulaskom u institucionalnu jezgru EU preskočili smo neke razvijenije države istočne Europe i starije članice poput Češke, Mađarske i Poljske. Pritom je visoka inflacija u zemljama poput Češke ili Mađarske pokazala da niti posjedovanje vlastite valute i monetarni suverenitet centralne banke nije brana od inflacije. Hrvatska je po prvi put ikada zaslužila investicijski kreditni rejting od svih relevantnih agencija. Ubrzanjem gospodarske aktivnosti, ali i zahvaljujući nekoliko krugova porezne reforme, prosječna neto plaća u Hrvatskoj u odnosu na 2015. porasla je za gotovo 400 eura. Po visini bruto plaće svrstali smo se na četvrto mjesto među tranzicijskim zemljama iza Slovenije, Češke i Poljske. Time se polako odmičemo od europskog dna, ali i stvaramo pretpostavke za povratak dijela naših građana koji su Hrvatsku napustili. Ako tome pridodamo i činjenicu da smo sve uspješniji u korištenju sredstava iz fondova EU i da nam je trenutno na raspolaganju dosad najviše novca, čak 25 milijarda eura, jasno je da će rasti i potražnja za radnicima.
Pristupanje EU, euru i Schengenskom prostoru neosporno je ubrzao gospodarski razvoj Hrvatske. No, kako bismo smanjili zaostajanje za najrazvijenijim članicama i trajno kapitalizirali benefite tih integracija, moramo nastaviti raditi na sebi, promišljati kakvo društvo i gospodarstvo želimo u idućim desetljećima, pa i donositi neke bolne i nepopularne mjere. Jedno od takvih područja je i energetika gdje očekujemo znatna ulaganja jer Hrvatska može biti regionalno čvorište dok je u kontekstu povećanja udjela obnovljivih izvora energije ključna dobra priprema. Europska unija se odlučila na postupnu dekarbonizaciju i zelenu tranziciju i taj proces neće podjednako utjecati na sve tvrtke. Jedna od prepreka za bržu provedbu zelene tranzicije svakako je financiranje projekata. Privatni sektor ozbiljno shvaća energetsku tranziciju te radi na mobilizaciji mogućih izvora financiranja. Logično, ne mogu sami, potrebni su im povoljniji izvori financiranja ili bespovratna sredstva kako im takva ulaganja ne bi značajnije narušila profitabilnost. Poduzetnicima je potrebno pružiti veću potporu u obliku informiranja i edukacije o postupcima prijava, u pripremi i razvoju projekata. Industrijska tranzicija je dugotrajan proces o kojem svi moramo kontinuirano učiti i prilagođavati se novim okolnostima, a ubrzanje zelene tranzicije i dekarbonizacija jedno je od ključnih područja djelovanja HGK. Nedavno održana Net zero konferencija, uz tradicionalni godišnji skup iz područja održivosti “Podržimo održivo” te uz ESG akademiju ili projekt mapiranja potencijala gospodarstva za razvoj vodikovih tehnologija, samo su dio naših aktivnosti iz područja održivog razvoja.
Drugo važno područje za koje će se HGK zauzimati je internacionalizacija poslovanja. Bez obzira kako izgledala slagalica međunarodnog poslovanja hrvatskih tvrtki, promicanje trgovine i investicija mora biti naš državni prioritet. Jačanje internacionalizacije ključan je segment djelovanja HGK, od organizacije nastupa na specijaliziranim sajmovima, gospodarskih misija u zemlji i inozemstvu, B2B sastanaka, seminara i 7 predstavništava HGK, a partneri su nam i ostale institucije poput Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Hrvatskih izvoznika, Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, HBOR-a te drugih inozemnih partnera poput Međunarodne trgovačke komore i Eurochambersa čiji smo član.
Zaključno, smatram da možemo biti umjereni optimisti. Hrvatska je odradila veliki posao i time si oslobodila resurse za promišljanje o bitnim strateškim pitanjima. Svijetu smo dokazali da se nismo zadovoljili samim ulaskom u EU, već smo unutar prvih deset godina pristupili euru i Schengenskom prostoru te se ozbiljno pripremamo za članstvo u OECD-u. Ojačali smo i postali otporniji na krize i globalne izazove, koristi integracijskih procesa treba iskoristiti kako bismo se posvetili ostalim važnim pitanjima našeg društva, ojačali vlastito samopouzdanje, ali i postigli što širi društveni konsenzus za provođenje potrebnih reformi i daljnjih prilagodbi našeg gospodarstva.