Iako se stekao dojam da plaće ubrzano rastu zbog nedostatka radne snage, službena statistika pokazuje da su neto i bruto plaće u studenome smanjene u odnosu na listopad. Prosječna neto plaća iznosila je 6267 kuna, 14 kuna manje nego mjesec prije. U godinu dana, pak, porasla je 77 kuna ili 1,2 posto, ali uzme li se u obzir inflacija u studenome od 1,3 posto, kako navode analitičari RBA, prosječna neto plaća realno je pala 0,1 posto.
Ipak, kada se gleda kumulativno, 11 ovogodišnjih mjeseci u odnosu na isto razdoblje 2017. godine, zaposleni su dobili više. Prosječne su plaće bile veće 4,9 posto u nominalnim iznosima i 3,3 posto realno. Nešto više povećane su bruto plaće, nominalno 4,9 posto, a realno 3,3 posto. Zašto je rast plaća zaustavljen?
Danijel Nestić s Ekonomskog instituta vjeruje da je realni pad primanja u studenome samo privremen. Pretpostavlja da su se u tom mjesecu tvrtke suzdržale od isplata kako bi mogle isplatiti veće neoporezive naknade u prosincu, a koje je Vlada omogućila novim poreznim izmjenama krajem godine. Analitičari RBA također vjeruju da će u posljednjem mjesecu 2018. “pozitivan doprinos rastu plaća doći od izmjena u poreznom sustavu”.
One uključuju povećanje neoporezivog iznosa za prigodne nagrade s 2500 na 7500 kuna, a od siječnja ove godine i proširenje poreznog razreda s poreznom osnovicom od 24 posto sa 17.500 na 30.000 kuna. Pritisak na rast plaća, napominju, stvara i “manjak kvalificiranih radnika u značajnom broju djelatnosti”. Ako žele zaposliti radnike i prilagoditi se okolnostima na tržištu, smatra Nestić, poslodavcima ne preostaje drugo nego povećati plaće.
Za razliku od ostalih zemalja u okruženju, u Hrvatskoj su od početka krize plaće rasle vrlo malo, u čemu ekonomisti vide i dobru stranu, a to je povećanje konkurentnosti. Iako se može čuti kako su pojedine zemlje u regiji posljednjih godina i pretekle Hrvatsku po visini plaća, posljednje usporedne brojke Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije pokazuju da to ipak nije tako. Najveće bruto plaće i dalje imaju Slovenci, a slijede Hrvatska, Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, BiH i Srbija. Pritom su jedino u Srbiji, izražene u eurima, plaće danas manje nego što su bile 2008. godine.