Hrvatska je od 2013. do 2018. došla sa začelja tablice do prosjeka Europske unije i OECD-a kada je riječ o regulaciji tržišta, pokazalo je novo istraživanje OECD-a koje se provodi svakih pet godina.
Tako smo od najreguliranijeg tržišta u odnosu na 35 država OECD-a (bez SAD-a i Estonije) te unutar ukupno 45 promatranih država regulatorni skor smanjili sa 2,08 u 2013. na 1,43 do kraja 2018., a prosjek OECD-a je 1,4, s time da niža vrijednost indeksa znači veću liberalizaciju.
Ovo je jako iznenađujući rezultat jer je Hrvatska dosad percipirana kao prekomjerno regulirana država kad je riječ o tržištu i u gotovo svim preporukama domaćih ekonomista i međunarodnih institucija se ističe kako nam jedan od prioriteta treba biti pojačana liberalizacija tržišta. Velimir Šonje, vlasnik Arhivanalitike, na blogu je te tvrtke i stranicama Ekonomskog laba komentirao te pozitivne rezultate pod egidom “Što se događa” i konstatacijom da smo “propustili zabilježiti kako je Hrvatska napravila veliki pozitivan pomak na najvažnijoj svjetskoj ljestvici liberalizacije tržišta, takozvani OECD PMR-u (product market regulation)”. Naravno, ovi rezultati ne znače kako Hrvatska ne treba nastaviti s naporima vezanih za deregulaciju tržišta, to više jer podaci govore kako smo u nekim sektorima i dalje natprosječno regulirani, ali smo jednako tako u nekima natprosječno liberalni. Na primjer, kako navodi i Šonje, kao jedan od pozitivnih aspekata valja izdvojiti administrativno opterećenje pokretanja poslovanja koje je smanjeno sa 2,98 na 1,00, i to prije uvođenja već najavljivanog one-stop-shop online Start sustava, koje će prvi put sustavno olakšati i u cijelosti digitalizirati ovu proceduru. Uz to, skor regulacije pristupa tržištu iznosi 1,05, a kada se u tom području gledaju barijere u uslužnim i mrežnim sektorima, Hrvatska je sa 1,64 ispod OECD-ova prosjeka od 1,73, a blago i ispod EU prosjeka. Međutim, ukupan skor nam jako pogoršava sektor javnih poduzeća jer se, kako ističe Šonje, najslabiji hrvatski rezultat odnosi se na prisutnost državnih poduzeća u različitim sektorima gospodarstva. “S vrijednošću skora odnosno indeksa od 3,75, Hrvatska se smješta među države s veoma proširenim državnim poduzećima, dok se s druge nalazi najrazvijenija zemlja Nove Europe, Češka, kao zemlja s najnižim indeksom u ovom dijelu Europe. Najdalje u desnoj strani distribucije nalazi se šampion europskog etatizma - Francuska”, naglašava Šonje. Pritom ističe da hrvatsko gospodarstvo bilježi prisutnost državnih poduzeća u 25 od 41 sektora, “što se ostvaruje kroz mnoga trgovačka društva (tvrtke iz portfelja CRP-a i strateška poduzeća), odnosno većinske ili tržištu manje značajne manjinske vlasničke udjele, gdje posebice velike uplive država ima u mrežnim sektorima energetike i prometa (kroz PMR gledaju se, primjerice, HEP, Plinacro, Ina, Gradska plinara Zagreb i lokalni komunalci, ZET i lokalni promet, Croatia Airlines, Jadrolinija, HŽ itd.)”.
Naime, metodološki se u ovoj analizi, u okviru ovog aspekta, mjeri kako vlasnički udjeli države utječu na niz sektora - tržište plina, električna energija, telekomunikacije, vode, željeznički, zračni i lokalni putnički promet, graditeljstvo, financije, osiguranje i bankarstvo, trgovina, ugostiteljstvo, proizvodnja duhanskih proizvoda, nafte, metala, kemikalija, računala, motornih vozila, strojeva i opreme, vlakova i tramvaja, lijekova, brodogradnja, igre na sreću i drugi sektori. “Gledaju se i pravne prepreke privatizacijama i zlatne dionice države, odnosno posebna glasačka prava. Regulacija državnih poduzeća je područje u kojem Hrvatska odstupa od OECD-ova prosjeka i napredak prema najboljim zemljama znači nužne privatizacije”, napominje Šonje i dodaje kako su do 2013. ukupno reguliranije od Hrvatske bile zemlje BRICS-a i Turska. “Sada je izazov dosegnuti rezultate Češke i Slovenije, čemu bi najviše doprinijele privatizacije državnih poduzeća”, zaključuje. J