Ključ ove mirovinske reforme je iznos dodatka na mirovinu i on bi za sve građane morao biti jednak, 27 posto, a ne kako je sada predviđeno u prijedlogu koji je Vlada uputila u Sabor na usvajanje, stav je nezavisnih stručnjaka kao i predstavnika društava za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima.
Smatraju, naime, kako nema nikakvog razloga da oni koji su rođeni 1962. godine i kasnije primaju samo 20,25 posto dodatka na mirovinu iz prvog stupa, dok će oni stariji primati 27 posto. Štoviše, stručnjaci smatraju kako je takvo rješenje jednostavno – neobranjivo.
Sukus je to rasprave s jučerašnjeg panela pod nazivom “Jesmo li izabrali pravi put za mirovinsku reformu?” u sklopu konferencije Jutarnjeg lista i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava, u kojoj su sudjelovali Petar Vlaić (Erste Plavi OMF), Danijel Nestić (Ekonomski institut Zagreb), Željko Potočnjak (Pravni fakultet u Zagrebu), Davor Majetić (HUP), Ante Žigman (Hanfa), Iskra Primorac (Regos) i Josip Alardović (HZMO).
Tržište kapitala
“Sada se zapravo ne daje mogućnost izbora prebacivanja iz drugog u prvi mirovinski stup kako bi se pomoglo umirovljenicima, nego zato da se izvuče novac iz drugog mirovinskog stupa u državni proračun”, rezolutan je profesor Potočnjak. “Po ovom Vladinom prijedlogu možda se neće izvući svih 100 milijardi kuna, kolika je sada kapitalizirana štednja u drugom stupu, nego 50 milijardi, a pritom se kreira nekonzistentan mirovinski sustav”, naglašava. Svoju kritiku aktualne reforme začinio je sljedećim zaključkom: “Građanima se šalje poruka da tržište kapitala nije bogznašto te da im je pametnije da se vrate u prvi stup”. To je problematično i zato što su, kako je rekao, u njemu ogromni prikriveni transferi novca, o čemu se ne govori.
Petar Vlajić, predsjednik Uprave Erste društva za upravljanje mirovinskim fondovima, očekuje pak da će kroz saborsku raspravu na kraju doći do toga da dodatak svima bude 27 posto.
Josip Alardović, ravnatelj HZMO-a, aktualni je prijedlog reforme čak ocijenio optimalnim jer smatra da su vladajući njime osigurali “i razvoj drugog stupa i zaštitili najosjetljivije slojeve”, štoviše spriječili ozbiljne socijalne poremećaje, dok je predstavnica druge državne institucije važne u mirovinskom sustavu, ravnateljica Regosa Iskra Primorac, naglasila kako se radi o oko 300 tisuća onih s niskim plaćama kojima povratak u prvi stup, s dodatkom od 20,25 posto, osigurava povoljnije mirovine.
Ni Josip Alardović ni Iskra Primorac nisu u obrani prijedloga mirovinske reforme dobili potporu stručnjaka.
Fiskalna održivost
Na ovaj se način riješio pad mirovina za one koji će uskoro postati umirovljenici, priznaje tako Danijel Nestić, znanstveni savjetnika EIZ-a, ali u dugom se roku stvara veliki problem. Reforma, ocjenjuje, osigurava fiskalnu održivost sustava, ali ne i adekvatnost mirovina upravo zbog preniskog dodatka za one koji će biti u kombiniranoj mirovini. “Adekvatnost se izražava kroz omjer mirovina i plaća, a ova mirovinska reforma ništa ne čini po tom pitanju. Moji izračuni pokazuju da će se dugoročno i dalje smanjivati taj omjer, a s punim dodatkom od 27 posto smo to mogli riješiti i zaustaviti daljnji pad mirovina”, objasnio je Nestić zašto je nezadovoljan prijedlogom koji je, nakon silnih konzultacija s mirovinskim fondovima i koalicijskim partnerima provedenih ove jeseni, sastavio ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. “Umirovljenici su zaslužili da se malo više izdvoji za njih, a to ni blizu ne bi ugrozilo državni proračun”, uvjeren je Nestić te je poručio kako je spreman vladajućima prezentirati svoje računice koje to dokazuju. Podsjetio je također da su i stručnjaci koje je angažirala Europska komisija preporučili hrvatskoj Vladi da svim građanima isplaćuje 27 posto dodatka na mirovinu iz prvog stupa te da se prošire limiti za ulaganja postavljeni mirovinskim fondovima.
Alardović mu je odgovorio kako su “adekvatnost mirovina i održivost sustava u koliziji” te da su radili stotine različitih projekcija i scenarija kretanja mirovina. “Kad bismo uveli dodatak od 27 posto za sve građane, to bi bio značajno veći udar na državni proračun, prelazio bi granice održivosti”, poručio je.
Nisu imali hrabrosti
Prema ocjeni Ante Žigmana, predsjednika Upravnog vijeća Hanfe, Vlada je ipak predloženim rješenjem dodatka sačuvala sustav od dugoročne propasti, ali bi trebala politički naći snage i odmah povećati i postotak izdvajanja za drugi mirovinski stup. Ministar Pavić je, naime, najavio da oko povećanja na šest posto, sa sadašnjih pet posto izdvajanja, tek mora postići dogovor s ministrom financija te da nije u pitanju postotak nego godina od koje bi se to moglo početi primjenjivati. Žigman pak smatra da je to srž reforme te da Vlada za to može naći novca “bude li manje incidenata kao što je Uljanik, da se javni novac daje u takve projekte i propuste”.
Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, naglasio je kako su poslodavci za reformu prvog mirovinskog stupa, kojem ove godine nedostaje 17 milijardi kuna, a “Vlada je to odlučila uzeti iz drugog stupa”. Kako je rekao, “da se danas iz plaće izdvaja 10 posto za drugi stup, kako je bilo predviđeno na početku, ne bismo govorili o problemima sustava”. Što se tiče problema prvog stupa, dodaje, isplate mirovina iz njega nemaju nikakve veze s onim što su građani uplatili. “Zato direktori poduzeća sebi i uplaćuju minimalne plaće. Oni sebi tako osiguravaju neki svoj, ‘peti mirovinski stup’, jer ne računaju da će moći živjeti od regularne mirovine”, poručio je, ne uvidjevši da i sam upada u nelogičnost jer i direktori tako potkopavaju mirovinski sustav. Stoga je važnija poruka da napokon treba početi razgovarati o rashodnoj strani proračuna, a ne se ponašati kao da je 90 posto zadano.
Pročitajte osvrt glavnog urednika Gojka Drljače
Bez II. stupa ostat ćemo zarobljenici deficita
Kristijan Buk, predsjednik Uprave društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima Allianz ZB i Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima, u prezentaciji pod nazivom “Mirovinska reforma: Kako dalje?” najprije je ukazao na to da su u 17 godina rada obvezni mirovinski fondovi u drugom mirovinskom stupu realizirali imovinu od 97 milijardi kuna, od čega je 32,2 milijarde kuna zarada koju su ostvarili na ime ulaganja.
- Ostvarili smo nominalni prinos od 5,55 posto za kategoriju B, u kojoj je najveći dio sredstava, uz realni prinos od 3,2 posto (kada se oduzme inflacija, op. a.), što je peti najbolji rezultat među razvijenim državama prema analizi OECD-a. To je dokaz da smo dobro radili. I zbog toga bi bila šteta da na snazi ostane sadašnji Vladin prijedlog, prema kojem će dodatak za prvi stup u kombiniranoj mirovini, koja uključuje i prvi i drugi stup, iznositi 20,25 posto, a dodatak za one koji se odluče dobiti mirovinu kao da su štedjeli u prvom stupu iznosit će 27 posto. Time bi se destimulirao ostanak u drugom stupu i stvorio bi se niz nepotrebnih nepravilnost i neravnoteža - ustvrdio je u svojem izlaganju Buk.
Prema njegovim riječima, tranzicija kolektivne odgovornosti za mirovinu prema individualnoj odgovornosti počela se provoditi prije 17 godina zbog starenja stanovništva, sve manjeg broja rođene djece, emigriranja mlađeg stanovništva te odbijanja duljeg rada radi duljeg životnog vijeka.
- Međutim, bez postojanja drugog stupa tranzicija nije moguća - ostat ćemo zauvijek zarobljenici neodrživog sustava međugeneracijske solidarnosti i deficita koji će se financirati iz proračuna, a s vremenom će biti sve veći. Podsjetimo, dodatak od 27 posto uveden je, pod političkim pritiskom, 2007. godine radi izravnavanja visine mirovina za različite generacije umirovljenika nastale promjenom načina izračuna mirovina. Ipak, na puni dodatak nemaju pravo članovi drugog stupa bez obzira na to što uredno uplaćuju 75 posto mirovinskih doprinosa u prvi stup.
- Mi se zalažemo za jedino moguće i pravedno rješenje - izjednačavanje prava svih građana, odnosno dodjeljivanje osiguranicima drugog stupa prava na dodatak od 27 posto na sva izdvajanja u prvi stup - naglasio je Buk. Pritom je napomenuo da su troškovi dodatka od 27 posto i za drugostupaše u prvim godinama mali: 2019. oko 27 milijuna kuna, 2020. oko 53 milijuna kuna, 2021. oko 89 milijuna kuna, 2022. oko 140 milijuna kuna. Tek 2030. godine, naglasio je, taj iznos prelazi milijardu kuna, a implicitni dug (koji mirovinskom sustavu ostaje za plaćanje mirovina nakon 2040., op. a.) u 2039. godini iznosit će 49 milijardi kuna.
Taj implicitni dug bio bi oko 7,2 milijarde kuna veći nego kad bi se isplatio dodatak od 20,25 posto, ali bi cijeli sustav bio pravedniji i pravilniji, a i održiv.
Govoreći o tome da je jedna od društvenih funkcija mirovinski fondova da mogu kupovati i dokapitalizirati i privatne kompanije, ustvrdio je da su obvezni mirovinski fondovi uložili do sada više od devet milijardi kuna u hrvatske tvrtke.
- Bez obveznih mirovinskih fondova, više nitko neće moći dokapitalizirati hrvatske kompanije na tako snažan način kako bi rasle, od Podravke, preko Atlantica, do Zagrebačke burze. Predlažemo još jednom da u Vladi razmisle i o tome da se naprave privatizacije državnih poduzeća s mirovinskim fondovima (zamjena obveznica za dionice, op. a.), a radi se o tvrtkama kao što su Hrvatske autoceste, dio HEP-a, ACI-ja i zračne luke. Javni dug tako bi se smanjio više od 5 posto, trošak kamata za državne obveznice smanjio bi se za oko 850 milijuna kuna, a transparentnost poslovanja tih tvrtki povećala bi se zbog njihova izlistavanja na burzama - rekao je Buk.
On je predložio i određivanje minimalne nacionalne mirovine za 15 ili 20 godina rada, na razini od oko 2500 kuna, s time da se razlika do minimuma (ako nedostaje odrađenog staža) plaća iz socijalnog sustava.
- Ali, to bi se trebalo provoditi uz primjenu imovinskog cenzusa, kako socijalna sredstva ne bi dobivali oni građani koji imaju neku drugi imovinu ili primanja koje sadašnji sustav jednostavno ne “registrira”.
Imovinski bi cenzus i inače trebalo primjenjivati kad je riječ o dobivanju socijalnih sredstava iz državnog proračuna - zaključio je Buk. (Frenki Laušić)