Arena trikotaža, Puljanka, Istra veletrgovačko, tvornica cipela Astra, Bojoplast, Siporex, Mljekara, Tiskara, Istragradnja, Mehanika – samo su neki od kompanija na popisu. Nekad uspješne tvrtke s velikim brojem zaposlenih koje su kvalitetom i stručnošću konkurirale na tržištu i tako doprinosile razvoju Pule, propale su i zauvijek su izbrisane. Napušteni pogoni podsjetnik su na neka bolja vremena kada je industrija cvjetala, a s odmakom od dvadesetak godina, nedavnim kolapsom Uljanika i propašću brodogradnje, Pula je vjerojatno stavila i posljednji čavao u lijes ozbiljnoj industrijskoj proizvodnji kakvu je nekad imala.
Još davne 1920. godine u Puli se podižu prvi pogoni tvornice cementa i lokota, a do početka Drugog svjetskog rata otvaraju se tvornice za proizvodnju konopa, zastava i preradu katranskih smola, elektromlin sa silosom i moderna mljekara. Industrijska proizvodnja hranila je tisuće i tisuće obitelji, a onda se pretvorbom i privatizacijom kao kula od karata, malo po malo sve počelo urušavati, piše Glas Istre.
Kvazi tajkuni
Pojavili su se razni kvazi tajkuni, dečki u odjelima, upitno obrazovani koji preko noći postaju veliki menadžeri i direktori, a pod patronatom politike, mic po mic halapljivo kreće lagana, ali sigurna propast proizvodnje. Nije Pula izoliran slučaj, obrazac je to koji se može preslikati na cijelu Hrvatsku. Samo u središtu Pule nadomak Rive prije četrdesetak godina radile su mnoge tvornice. Sve su uništene - tvornica obuće Astra, Tiskara i Arena trikotaža. Uništen je i Uljanik, perjanica brodarske industrije u Hrvatskoj, i tu je nestalo na tisuću ranih mjesta.
Ima li Pula ikakve šanse u budućnosti pokrenuti novi industrijski val ili je ta priča trajno završena. Na to pitanje odgovorio je bivši gradonačelnik i predsjednik županijske Skupštine Valter Drandić. Upozorio je na netočnost u konstataciji da je on bio "pulski gradonačelnik u vrijeme kad su brojne tvrtke nestale" jer, kako je rekao, u njegovom mandatu niti jedna tvrtka nije uništena.
- Uljanik nažalost nikada nije bio integriran u tkivo Pule i Istre na način kako se to danas pokušava prikazati. To je uvijek bio zatvoreni svijet za sebe i sam sebi dovoljan, a Pula je podmetnula leđa uvijek kada je bio u problemima. Ja sam jedan od onih koji su još prije više od dvadeset godina, pa do dan danas govorili da se Uljanik mora otvoriti, srušiti zid, stvoriti stotine sposobnih i tržišno konkurentnih gospodarskih realnosti koje neće ovisiti samo o brodu. Ako je stvarno postojala ta snaga, ona je trebala naći svoj put u gospodarskom razvoju Pule i Istre neovisno o brodogradnji. To nikada nije napravljeno, ne zbog politike, već zbog zatvorenosti Uljanika unutar samog sebe. Dobro je da su razvoj Pule i Istre, ne podcjenjujući značaj Uljanika, kreirali mnogi drugi sposobni ljudi koji su pronašli i razvili cijeli niz drugih djelatnosti koje funkcioniraju i razvijaju gospodarstvo Istre, industrijsku i drugu proizvodnju na novim temeljima i vrhunskim tehnološkim dostignućima - rekao je Drandić.
No, što je dovelo do propasti nekad uspješnih tvrtki-splet okolnosti, politika, neznanje, gramzivost? Drandić smatra da se to ne može generalizirati.
- Različite su situacije. Promjene su bile velike i nisu se svi uspjeli prilagoditi novim uvjetima. Ono što mogu sigurno reći je da je lokalna i regionalna politika u Istri stalno davala i dan danas daje podršku gospodarstvu i svim svojim programima i mjerama podržava razvoj gospodarskih subjekata kolikogod je to u njezinoj ingerenciji - ističe Drandić.
Na pitanje kako to da nitko nikad nije odgovarao zbog gašenja uspješnih firmi i tisuće i tisuće otkaza, kaže da na to pitanje on ne može dati odgovor.
- Mislim da često podcjenjujemo naše poduzetnike, ostalo je puno više od tvornice stakla i cementare. Postoje i dalje mnogi gospodarski subjekti i cijeli niz značajnih srednjih i manjih tvrtki i poduzetnika koji šute, rade svoj posao, zapošljavaju ljude. Ja itekako vjerujem u njih i siguran sam da i Pula i Istra imaju upravo u njima veliku snagu za napredak - zaključuje Drandić.
Njegov bivši stranački kolega Damir Kajin smatra da gašenje Uljanika nije kraj za Pulu, no najveći istarski grad sa i bez Uljanika, nikada više neće biti isti.