Brexit, američko-kineski trgovinski rat, ruska invazija na Ukrajinu, nisu kraj priče - više takvih i sličnih geopolitičkih iznenađenja nastavit će utjecati na globalni ekonomski preokret, ocjenjuje Bloomberg u svojoj analizi pod naslovom “Praktičan način da shvatite sve šokove koji pogađaju globalnu ekonomiju“.
Za one s kratkim pamćenjem, kako se navodi, primamljivo je za svjetske probleme okriviti rastući populizam. U aktualnom scenariju, brexit, američko-kineski trgovinski rat i neuspješan odgovor Sjedinjenih Država na pandemiju covida-19 postaju dio jedne priče. Čelnici koji potpiruju raspaljivanje rulje po uzoru na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, povlađuju najgorim instinktima političkog tijela, glasovi stručnjaka zagušeni su odjekom istog trenda na društvenim mrežama, a cijenu plaća ekonomija.
A problem s tom verzijom ove novije povijesti je u tome što, iako su odgovorni za neke stvarne i opasne ludorije, populisti nemaju monopol nad neuspjehom politike. U tom smislu treba se, kako se navodi, sjetiti globalne financijske krize, europske dužničke krize, stagnacije plaća srednje klase i uzlazne spirala nejednakosti. Sve su to veliki udari na sustav, a sve se to događalo u vrijeme dok su navodno ‘odrasle‘ i zrele osobe bile glavni i odgovorni igrači.
Možda ima više smisla reći da i populistički i ‘mainstream‘ političari očajnički traže odgovor na seizmičke promjene u načinu na koji svijet funkcionira. U sukobu koji posebno naglašava današnju globalnu napetost, a to je borba za prevlast između SAD-a i Kine, pokazalo se da SAD-u suparnički tabori imaju u osnovi isti pristup.
Nije tu samo Kina...
Godine 1989., predviđajući pad Sovjetskog Saveza, politolog i filozof Francis Fukuyama proglasio je "kraj povijesti", s trijumfom demokracije i kapitalizma nad autoritarizmom i državnom kontrolom, no to se pokazalo kao preuranjeni zaključak.
Uspon Kine u posljednja tri desetljeća doveo je do pomicanja ravnoteže globalne moći od demokratskih zemalja slobodnog tržišta. Projekcije Bloomberg Economicsa pokazuju da će se taj trend nastaviti s udjelom globalnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) Europe, SAD-a i Kanade, koji klizi sa 59 posto u 1989. na 41 posto u 2022. godini i dalje na putu do 24 posto u 2050.
Kad je globalna ekonomija u pitanju, ima smisla razmišljati o tom pomaku kao pokretaču dvije vrste problema - kratkotrajnog ‘rasplamsavanja‘ stvari kada kulminiraju napetosti između dviju strana i troška ‘sporog sagorijevanja‘ dok se smiruju. Primjer prvog je ruska invazija na Ukrajinu. Tek nekoliko tjedana nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin stao uz svog kineskog kolegu Xi Jinpinga i proglasio zajedno s njim partnerstvo "bez ograničenja", ruski su tenkovi prešli preko ukrajinske granice.
Čak i ako Kina nikada ne podrži invaziju na Ukrajinu, Putin bi se barem mogao kladiti da će jedna od dviju velikih svjetskih sila ostati neutralna, ograničavajući time utjecaj bilo kakvog povratnog udara iz Europe i SAD-a.
K tome, nije u tom smislu tu samo Kina - Indija, sada peta svjetska ekonomija, očito također nije odabrala stranu. U Brazilu je novoizabrani predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva rekao da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dijeli krivnju za rat, a Saudijska Arabija je SAD-u na nos nabila zahtjeve da neutralizira učinak Putinova energetskog embarga održavanjem dotoka nafte. Poruka je, navodi Bloomberg, da je svijet u kojem se SAD i njegovi saveznici povlače, svijet u kojem su neliberalne države osnažene i u kojem slijede novi destabilizirajući šokovi.
Ako će takva ‘podrhtavanja‘ nastaviti dolaziti snažno i brzo, korisno bi bilo imati opće pravilo za procjenu njihova utjecaja. Kao prvi korak, ekonomisti američke središnje banke (FED), Dario Caldara i Matteo Iacoviello, iskoristili su novinske članke za izradu indeksa geopolitičkog rizika. Bloomberg Economics uključio je taj indeks u svoj model da bi pokazao kako šokovi kao što su vojno jačanje i pokazivanje mišića, terorizam i rat, utječu na američko gospodarstvo.
Spirala nadolje
Rezultati su pokazali da je geopolitički šok viđen u prvom tromjesečju 2022. godine, kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, doveo do pada američkih ulaganja od 1,3 posto, a za oporavak od tog šoka treba tri do pet godina. BDP se smanjuje 0,3 posto, inflacija raste 0,3 posto, a burzovni indeks na njujorškim burzama S&P 500 pada 1,8 posto.
Pokazujući očito, modelu temeljenom na standardiziranoj mjeri geopolitičkog rizika ipak promiču specifične karakteristike kriza. Ruska invazija na Ukrajinu pogodila je globalnu opskrbu energijom i poljoprivrednim proizvodima, a rat Kine protiv Tajvana posve bi osakatio lance opskrbe elektroničkom robom. Bez obzira na to, rezultati proizašli iz modela, stav je Bloomberga, pružaju korisnu polaznu točku.
Trenutačna slabost globalnog gospodarstva omogućuje još jedan način razmišljanja o kratkoročnim učincima geopolitičkih šokova. Rusija je već u recesiji, a nakon nje slijedi Europa, ponajviše zbog prekida opskrbe ruskim plinom.
U SAD-u je, pak, inflacija, koja je također djelomično posljedica rata u Ukrajini, prisilila Federalne rezerve (FED) da poduzmu najagresivniju putanju stezanja od 80-ih. Bloombergov ekonomski model sugerira da će to vrlo vjerojatno dovesti gospodarstvo do pada u 2023. godini, ostavivši iza sebe milijune ljudi bez posla.
S druge strane, učinak ‘sporogorećih‘ šokova nije toliko trenutačan, ali s vremenom može biti jednako ozbiljan problem, a razlog je jednostavan. Naime, omogućujući slobodan protok robe, kapitala i rada, globalna povezanost potiče veći rast i pomažu u obuzdavanju inflacije.
Prekidanje tih veza pokreće dinamiku unazad donoseći ograničenja za prekograničnu trgovinu, ulaganja i migracije, što sve usporava rast i izvršava pritisak na cijene. U Velikoj Britaniji, prema procjeni Bloomberg Economics modela, brexit je smanjio godišnji potencijal rasta gospodarstva sa 1,7 posto na 1,2 posto. Tijekom cijelog desetljeća, radilo bi se o ukupno 917 milijardi dolara izgubljenih prihoda.
Povratak povijesti i dugo čekanje
Slična dinamika odvija se i u odnosima SAD-a i Kine. Prvo su nastupile Trumpove carine na kinesku robu. Neki su se nadali da će administracija aktualnog predsjednika SAD-a Joea Bidena donijeti sa sobom zatopljavanje odnosa, no oni su samo dodatno zahladili. Ne samo da je Bidenov tim ostavio Trumpove carine na snazi, nego je otišao korak dalje i ukinuo pristup glavnim poluvodičima, što je potez koji ima za cilj pretvoriti Kinu u neku vrstu izolirane zajednice te zamrznuti njezin tehnološki razvoj.
Slom trgovinskih i tehnoloških tokova također povećava izglede za porast cijena. Ruski prekid isporuke plina Europi demonstrirao je koliko je snažna dinamika tih procesa. Svijet u kojem američki potrošači više ne mogu kupovati jeftinu robu iz Kine ne bi odmah zahvatio požar inflacije, ali bi omogućio ‘suhu potpalu‘ koja bi time mogla rezultirati.
Politička kretanja je, pak, još teže predvidjeti nego ekonomska. Moguće je da bi rusko poniženje u Ukrajini i Kina usredotočena na unutarnje izazvali smanjenje geopolitičke napetosti. Također je moguće da birači izaberu umjerene političare koji obećavaju dobro upravljanje, kao što se dogodilo u SAD-u s Bidenom.
Neke bi regije svijeta mogle biti na dobitku ako će se trgovina preusmjeravati dalje od geopolitičkih rascjepa. Možda će dijelovi svijeta u razvoju imati koristi, ako suparničke velesile pokušaju ‘kupiti‘ odanost ulaganjima, što bi bio neka vrsta novog američkog ‘Marshallovog plana‘, kojim bi SAD konkurirao kineskoj inicijativi “Pojas i put“.
U svakom slučaju, lekcija iz proteklih nekoliko godina jest da bi svatko tko čeka na povratak geopolitičke stabilnosti, možda mogao čekati vrlo dugo. Povijest se vratila, a to su loše vijesti za prosperitet, zaključuje se u analizi Bloomberga.