Nakon što su u veljači ove godine Europski parlament i Vijeće Europske unije usuglasili tekst strateški važnog Zakona o potpunoj dekarbonizaciji europske industrije ili net-Zero industriji (NZIA), a Europski parlament ga u travnju i usvojio, nema naznaka kada će i Vijeće EU odraditi svoj dio posla kako bi spomenuti zakon stupio na snagu.
- Zakon o net-Zero industriji predlaže niz mjera usmjerenih na povećanje proizvodnje tehnologija ključnih za postizanje klimatske neutralnosti i utvrđuje cilj da se najmanje 40 posto godišnjih potreba za implementacijom strateških net zero tehnologija proizvodi u EU do 2030. - poručila je Europska komisija prilikom slanja prijedloga zakona u parlamentarnu i proceduru Vijeća EU u jesen 2023. Prema općoj ocjeni, za pripremu ‘net-Zero‘ zakona i njegovo usvajanje u Europskom parlamentu snažno se zauzimala upravo predsjednica EK Ursula von der Leyen.
Spomenuti zakon podržava investicije u osam specifičnih tehnologija. Riječ je o ulaganjima u solarne fotonaponske i solarne termalne tehnologije, energiju vjetra na kopnu i na moru, baterije i pohranu energije, toplinske dizalice i geotermalnu energiju, elektrolizere i gorivne ćelije, proizvodnju bioplina i biometana, hvatanje i skladištenje CO2 i grid tehnologije, odnosno povećanju kapacitete prijenosne mreže i njezine učinkovitosti.
Dolina vodika
Jedan od zahtjeva koji će NZIA staviti pred administracije članica Unije je ubrzanje postupka izdavanja dozvola potrebnih za gradnju elektrana na ‘obnovljivce‘ i postrojenja s tehnologijama koje ne emitiraju CO2 u atmosferu. Prema ‘slovu‘ zakona, rok za izdavanje dozvola za gradnju ili proširenje velikih proizvodnih projekata za tehnologije s neto nula emisijama, pod uvjetom da su kapaciteta većeg od 1 gigavata trebao bi biti 18 mjeseci, a za manje projekte rok će biti 12 mjeseci.
Dekarbonizacija industrije obvezat će države na stvaranje posebnih zona ili ‘dolina‘ za ubrzanje ‘net-Zero‘ projekata s industrijskim klasterima, ‘vezanim‘ industrijama i posebnim administrativnim uređenjem. Hrvatska, primjerice, zajedno sa Slovenijom i Italijom već radi na projektu doline vodika Sjeverni Jadran. Partneri planiraju pilot-projekti za proizvodnju više od pet tisuća tona zelenog vodika godišnje iz obnovljivih izvora energije te za njegovo skladištenje, distribuciju i korištenje.
Zajedno s Grčkom, Bugarskom, Slovenijom i Italijom Hrvatska planira razviti projekt skladištenja CO2 u bivša naftno-plinska polja Ine. Ugljikov dioksid dopremao bi se brodovima u grčku luku Prinos, odakle bi se cjevovodima transportirao u Hrvatsku. Istovrsni projekt skladištenja CO2 razvijamo i s Mađarskom. Osim energetskih kompanija, najveći korisnici poticaja i kredita koje će EU osigurati na temelju Zakona o dekarbonizaciji trebale bi, među ostalim, biti čeličane, kemijska industrija i cementare.
Američki poučak
Osim što je ključni zakon zacrtanog cilja da Europa 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent s ‘nula‘ emisija CO2 u atmosferu, NZIA je najvažnija poluga za povećanje ili barem održanje europske konkurentnosti u odnosu na industrije Kine i SAD-a. Nije tajna da je neposredan povod za pripremu zakona bila, primjerice, odluka SAD-a da kroz zakon o smanjenju inflacije usmjeri u dekarbonizaciju svoje industrije i podizanje proizvodnje energije iz ‘obnovljivaca‘ oko 270 milijardi dolara kroz niz poreznih olakšica, zajmova, bespovratnih sredstava i subvencija. O kineskim subvencijama, primjerice, za proizvodnju solarnih panela, da se i ne govori. Kineski proizvođači obilato poticani ustupanjem zemljišta i strujom proizvedenom na ugljen i druga fosilna goriva uspjeli su proizvesti solare po cijenama koje su od 65 do 80 posto niže od konkurencije u Europi i SAD-u.
S obzirom na to da su se Europski parlament i Vijeće EU usuglasili oko ciljeva dekarbonizacije industrije i načina kako da se taj proces odvija, očekuje se da će Vijeće usvojiti spomenuti zakon nakon predstojećih izbora za Europski parlament.