Na kraju godine istječe ugovor Ukrajine i Rusije o izvozu ruskog plina u Europu: Novog neće biti

Ukrajinski su dužnosnici nedavno potvrdili ono što su diskretno spominjali još u proljeće - službeni Kijev nema namjeru obnavljati ugovor o tranzitu ruskog plina koji istječe krajem ove godine. Europa je posljednjih godina pokazala da može bez ruskog plina. Samim time čak ni dužnosnici EU nisu pritiskali ukrajinske vlasti na produljenje ugovora, što bi, uostalom, bilo pomalo i licemjerno u kontekstu rata s Rusijom te težnji Ukrajine da prekine svoju energetsku ovisnost o istočnom susjedu. Koliko su Ukrajinci ozbiljni, pokazuje i činjenica da su proveli niz stres-testova svoje plinske mreže, koji su pokazali da zemlja može održati dovoljan tlak plina za domaće potrebe čak i bez dotoka ruskog plina.

Bez obzira na to, ova odluka imat će svoje posljedice na europsko tržište plina. To se ponajprije odnosi na tržišta Slovačke i Austrije, koja i dalje najviše ovise o tom pravcu opskrbe - za razliku od, primjerice, Mađara, koji se također oslanjaju na ruski plin, ali onaj koji stiže iz južnog pravca, preko Turske i Srbije.

Prije početka rata godišnje je kroz ukrajinske plinovode prolazilo oko 150 milijardi kubičnih metara plina, ali sada je dinamika dramatično drukčija. Opskrba je značajno smanjena i svela se na malo manje od 16 milijardi kubičnih metara - znatno manje, ali opet velik izazov za nadoknadu.

Pripreme u Europi

Očekuje se da će ukapljeni prirodni plin (LNG) igrati ključnu ulogu u popunjavanju praznine u europskoj opskrbi. Prema procjenama, EU će trebati dodatnih 7,2 milijarde kubičnih metara LNG-ja godišnje kako bi nadomjestila plin koji je prolazio kroz Ukrajinu, zbog čega svjedočimo širenju infrastrukture za prihvat ukapljenog plina diljem Europe.

Austrija se, primjerice, priprema za uvoz velikih količina plina iz Italije i Njemačke. Slovačka će se, pak, odjednom naći na kraju lanca opskrbe plinom te će trebati oko 4 milijarde kubičnih metara plina. Nadaju se da će ga dobiti kroz ulaznu točku Lanzhot iz Češke, odnosno dodatnim kapacitetima LNG-ja u Poljskoj ili, pak, obrnutim tokom plina iz Austrije. No, realnost je da će se manjak zasad vrlo vjerojatno pokrivati iz Mađarske, opet ruskim plinom koji dolazi iz južne rute jer je trošak logistike znatno niži od tranzita kroz nekoliko zemalja EU (primjerice, putem od Njemačke do Češke).

Južnije u Europi trenutno se radi na razvoju potpuno novih projekata za povećanje energetske sigurnosti, poput vertikalnog koridora koji bi povezivao LNG iz Grčke i Turske do država poput Slovačke, Mađarske i Moldavije. Turska i Bugarska su potpisale sporazum o povećanju kapaciteta za ulazak plina, što bi moglo pojačati opskrbu iz Azerbajdžana i kaspijske regije.

Postrojenje za vađenja prirodnog plina Zalesie OZG - Jasionka II, u šumi ‘Bor‘ u blizini Rzeszowa

Artur Widak/Nurphoto Via Afp

Uloga Ukrajine

Dakle, odluka službenog Kijeva da prekine plinski tranzit prema ostatku kontinenta stiže u trenutku kada se Europska unija intenzivno trudi ubrzati planove za energetsku neovisnost. Istjecanje ugovora tako bi i simbolički i faktički omogućilo EU da ranije od roka predviđenog u planu REPowerEU (2025., op. a.) u potpunosti prekine ovisnost o ruskom plinu.

Gdje je u svemu tome Ukrajina? Čini se da bi mogla biti važna kockica u mozaiku buduće plinske infrastrukture EU. Naime, Ukrajina je zemlja s razgranatom plinskom infrastrukturom, koja je sagrađena još za sovjetske ere te je desetljećima bila ključna arterija za transport ruskog plina prema zapadnoj Europi. Jedan od najvećih resursa koji Ukrajina može ponuditi Europskoj uniji njezina su plinska skladišta, najveća u Europi, koja su povijesno bila ključna za stabilne tokove plina prema ostatku kontinenta.

Smještena uglavnom na zapadnim granicama zemlje, daleko od trenutnih ratnih zona, ova skladišta nude značajan neiskorišteni energetski potencijal. Uz potrebna međunarodna ulaganja i osiguranje od ratnih rizika, ukrajinska skladišta - kapaciteta većeg od 31 milijardu kubičnih metara - mogla bi povećati ukupni europski kapacitet za skladištenje plina za čak 10 posto. Plinska skladišta u EU bila su u kolovozu popunjena više od 90 posto - a potencijalnim uključivanjem Ukrajine u energetski infrastrukturni mozaik ne bi se osigurala samo veća sigurnost opskrbe nego i - jednako bitno - cjenovna konkurentnost plina za europska gospodarstva i kućanstva. Pritom valja napomenuti da je Ukrajina još 2020. godine harmonizirala svoj regulatorni okvir s onim EU, čime je znatno smanjila troškove skladištenja plina za europske trgovce.

Važnost Omišlja

Naravno, ovi scenariji nisu bez ozbiljnih izazova. Najveći su, dakako, sigurnosni. Iako su skladišta na "sigurnijem", zapadnom dijelu Ukrajine, ove su se godine već dogodila dva raketna napada na infrastrukturu, pa su europski traderi procijenili da je rizik skladištenja i dalje prevelik. Uz to, Ukrajina ima ogromne kapacitete za protok (ruskog) plina prema EU, a obrnuti tokovi - nužni za punjenje skladišta - možda ne zahtijevaju gradnju novih plinovoda, ali ipak traže ozbiljnija infrastrukturna ulaganja u proširenje kapaciteta, kao i financijska jamstva europskih institucija. Primjerice, trenutno je jedini način kojim se netko usudi prodavati plin u Ukrajinu putem EBRD-ovih tendera, gdje Europska banka banka direktno plaća plin opskrbljivačima, a mjesto isporuke jedna je od tri granice (poljsko-ukrajinska, slovačko-ukrajinska ili mađarsko-ukrajinska).

Ono što Hrvatskoj može biti izrazito bitno, jedna od tih granica, dakle jedno mjesto isporuke plinovodom je povezan s hrvatskim terminalom u Omišlju. Tako da će hrvatski LNG terminal biti jedan od rijetkih koji ima izravnu vezu s ukrajinskom plinskom infrastrukturom, što proširuje horizonte o njegovom strateškoj važnosti za širu opskrbu europskog kontinenta.