Zadranin Tomislav Fain (41) već je treću godinu predsjednik nacionalne Udruge hrvatskih putničkih agencija (UHPA) koja okuplja 230 redovnih i više od sto pridruženih članica. U njima je zaposleno više od 3300 djelatnika, s godišnjim prometom većim od tri milijarde kuna.
Fain je vlasnik putničke agencije Terra Travel, suvlasnik ugostiteljske kuće Cidaris iz Zadra i Zadar Outdoor Festivala, član je Turističkog vijeća TZ-a grada Zadra i TZ-a Zadarske županije te predstavnik Zadarske županije u Turističkom vijeću Hrvatske turističke zajednice.
Gospodine Fain, možete li procijeniti kakva će biti turistička 2019. godina za male iznajmljivače? Je li buking na razini očekivanog?
- Mislim da će sezona biti na razini prošle. Ne očekujem apsolutno nikakav porast. Bio bih presretan s brojevima dolazaka i noćenja od prošle godine, kazao je Slobodnoj Dalmaciji Fain.
Sezona se znači definitivno produžila?
- Nedavno sam na sajmu razgovarao s kolegama o tome. Više nemamo veliku pauzu. Sezonu zatvaramo 1. studenoga, a od 1. ožujka praktički krećemo u punom pogonu. Rupa nije više toliko velika. Uz sve pripreme koje se moraju napraviti, praktički smo cijelu godinu pokrili. Mislim da idemo u dobrom smjeru.
Koliko se podigla kvaliteta ponude u odnosu na prošlu godinu?
- Teško je reći. O tome ne možemo govoriti iz godine u godinu, ali činjenica je da svi rastemo. Ja sam u ovom poslu 17 godina i mislim da taj rast svi vidimo. E sad, jesmo li mogli ići brže, možda jesmo, ali ne može nitko reći da nismo napredovali. Iz godine u godinu rastemo u broju noćenja i dolascima gostiju, ali i u kvaliteti ponude. Od kvalitete smještaja, gastronomije, usluga, izleta pa nadalje. Primjerice, u Zadru puno rogobore zbog pizza cut ponude, ali se zaboravlja da u Zadru ima jedan broj dobrih restorana u kategoriji "četiri zvjezdice" i njih nekoliko koji se približavaju vrhunskoj gastronomiji. Isto je i s barovima, kafićima, slastičarnicama. I agencijska ponuda raste, mi u našoj agenciji imamo preko 70 izleta u ponudi. Mislim da smo kao regija blagoslovljeni, rijetko koja regija u Hrvatskoj može ponuditi ono što i mi.
Jesu li globalne agencije poput Booking.coma oduzele posao malim agencijama poput vaše?
- Jednim dijelom jesu, ali agencije su se prilagodile, pa i one svoje kapacitete oglašavaju preko stranica globalnih agencija. Agencije se prilagođavaju tržištu koje se brzo širi i tim se promjenama treba brzo prilagoditi. Tko se ne prilagodi, propast će.
Plaćaju li globalne agencije, poput Booking coma, PDV u Hrvatskoj?
- Booking.com ne plaća PDV u Hrvatskoj, ali bi ga za njih trebali plaćati iznajmljivači koji s tim, međutim, nisu upoznati.
Znači li to da mali iznajmljivači ne plaćaju PDV?
- Velika većina ne plaća. Govorimo o PDV-u za Booking.com.
Imamo dakle veliku sivu zonu?
- O tome već godinama govorim, ali nitko, nažalost, ne reagira. Problem je što velika većina iznajmljivača ne zna da to treba plaćati. Iznajmljivači imaju ugovor s Booking.comom kojim se agencija zaštitila tako da je obvezu plaćanja PDV-a prebacila na iznajmljivača. Nitko dakle ne može reći da Booking.com radi nelegalno, ali iznajmljivači moraju plaćati PDV na njihovu proviziju. Ako je ta provizija 20 kuna, iznajmljivač na to plaća PDV od 5 kuna u ime Booking.coma. Nažalost, rijetko tko to plaća, a u pitanju su ogromne cifre.
Zašto? Zar država ne nadzire taj segment poslovanja?
- Ne znam koliko država to provjerava, ali znam da su krenuli u kontrole, no tržište je preveliko da bi se brzo i lako prekontroliralo.
Je li to posao inspektorata?
- Ne, ovo je čisti posao Porezne uprave.
Možete li procijeniti koliko država tako gubi PDV-a?
- Teško mi je reći, ali radi se o golemim iznosima.
To pak znači da na tržištu iznajmljivača vlada velika nelojalna konkurencija, odnosno da su oni koji posluju u skladu sa zakonom manje konkurentni?
- Apsolutno!
Kako se od toga možete zaštititi?
- Mi koji poslujemo u skladu sa zakonom ne možemo se sami od toga zaštititi. Treba nas zaštititi država. I ne samo tu. Kad se generalno govori o sivoj ekonomiji u Hrvatskoj, uvijek se spominje procjena od nekih 30 posto BDP-a. Smatram da je tako i kod iznajmljivača. Primjerice, izleti. Svaki dan iz Zadra ili Splita isplovi tko zna koliko brodova koji ne bi smjeli jer su neprijavljeni, a njihovi vlasnici ih koriste za svoje goste, i to naplaćuju, recimo, 100 eura. Nemam ništa protiv toga da kao privatni iznajmljivač počastite svoje goste izletom, dapače. Skidam kapu svakom iznajmljivaču koji svojim brodom goste provede da bi im dao doživljaj plus. Skidam kapu svakom iznajmljivaču koji će svoga gosta dočekati u zračnoj luci i besplatno prebaciti do apartmana. Svako ima pravo na to. Ali ne skidam kapu onima koji svojim vozilom idu u zračnu luku i to naplate 200 kuna, ili ih sjednu u svoj brod i naplate im 200 eura. To je čista, ne siva, nego crna ekonomija!
Takve usluge bi trebale raditi isključivo ovlaštene i registrirane tvrtke?
- Naravno. Pa zašto moja agencije plaća osiguranja, dodatne ljude, dodatne dozvole... Sve to radimo da bih bio legalan i da platim PDV na kraju. Svi koji ne rade na ovaj način, rade nelegalno i kao takvi su direktna nelojalna konkurencija. Oni, kao i iznajmljivači koji ne plaćaju PDV za agenciju, rade izravnu štetu državi. Ako dakle 30 posto njih u turističkom sektoru ne plaća porez, sami izračunajte koliko je to novca. Naime, procjene godišnje zarade u turizmu kreću se preko 10 milijardi eura. Sad zaključite koliko nam je milijardi pobjeglo.
Jesu li ovakvi vaši apeli urodili plodom? Jesu li odgovorne državne strukture išta poduzele radi suzbijanja crne i sive ekonomije među iznajmljivačima?
- Država je nešto reagirala, ali ne dovoljno.
Kako je reagirala?
- Carina je znala izlaziti na teren i nešto poduzimati, ali to je premalo. Sad se opet mijenja ustroj inspekcija...
Kako bi se to dalo riješiti? Što vi sugerirate?
- Moja sugestija je sljedeća: država se treba ponašati kao privatnik. Ako ti "bježi" 100 kuna, a da bi to spriječio, trebaš potrošiti 50 kuna, valja zaposliti ljude koji će to napraviti. Ako država u tome vidi računicu, nema problema da se uhvati u koštac s crnom i sivom ekonomijom. Računica je vrlo jednostavna, država se treba ponašati kao menadžer i neka zaposli određeni broj ljudi i to regulira. Jasno, nigdje na svijetu pitanje rada na crno i sive ekonomije nije regulirano do nule, ali 30 posto je previsoko. Što je najzanimljivije, da bi se provjerilo tko ne radi u skladu sa zakonom, ne treba puno. Dovoljno je doći na stranicu neke od globalnih agencija i naći njih desetak koji nude izlete, a nisu za to prijavljeni. Provjera se može obaviti u nekoliko sekundi. Hoće li se time baviti državni inspektorat u novom ustroju, vidjet ćemo.
Smanjenje crnog i sivog tržišta zasigurno bi podiglo kvalitetu usluga među malim iznajmljivačima?
- Sigurno bi podiglo. Čim bi agencije i svi koji legalno rade dobili više posla, zaradili bi više novca i oni i država.
Je li nagli porast broja iznajmljivača ušao u fazu tržišnog balona koji bi mogao eksplodirati?
- Broj apartmana na obali je odavno prešao ekonomsku optimalnu računicu. To je sto posto!
Po čemu to zaključujete?
- Evo vam moj primjer. Kad bih prije dvije ili tri godine nazvao neke apartmane, ne bi htjeli primati goste na dva ili tri dana jer su bili top popunjeni. U zadnje dvije godine kapaciteti su rasli za 20 posto, a broj gostiju je ostao razmjerno isti, pa je 20 posto ležajeva ostalo prazno. Tu nastaje problem koji će ove godine biti još izraženiji jer će na tržištu biti još više apartmana, siguran sam, najmanje za 10 posto. Ako broj gostiju u Zadarskoj županiji bude isti, znači da će 30 posto apartmana imati problem s punjenjem, odnosno bit će prazni. Tada raste nervoza, padaju cijene, kreću prozivanja o lošoj sezoni i slično. Nije loša sezona, nego je ponuda prerasla potražnju.
Tko u takvoj situaciji ima veću šansu preživjeti na tržištu? Kako se to može regulirati?
- Realno, samo država može spriječiti taj nekontrolirani rast privatnih kapaciteta. Primjerice, u Španjolskoj, konkretno Barceloni, zabranili su otvaranje novih apartmana. Tko je napravio, napravio je. Država će i kod nas u jednom trenutku morati donijeti takvu odluku, ali za to još uvijek nema hrabrosti. Netko bi trebao reći: dosta više apartmana. Jer, što će se dogoditi? Oni koji imaju svoju kuću i malo su je preuredili, oni će uvijek preživjeti. Njima je 40 dana u sezoni i nekoliko tisuća eura popunjavanje budžeta, a nemaju velika ulaganja. Ali oni koji su ušli u kredite ciljano za tu svrhu, imat će problem jer apartmane jednostavno neće moći popuniti. A cijene će padati, kao što su već pale prošle godine za 20 posto. Opet, oni koji imaju top-uslugu i top-apartman, postići će neku cijenu, ali ostali će padati.
Kako se agencije prilagođavaju takvim promjenama na tržištu?
- Moja agencija, a radimo isključivo na zadarskom području, ima određeni broj iznajmljivača koji nas prate desetak godina. Zadovoljni smo njihovom uslugom, cijene nisu divljale, i ostat će s nama jer ih redovito punimo određeni broj dana. Tko ima čvrste partnere i unaprijed dogovorene cijene, to će uvijek funkcionirati.
Jeste li dizali cijene zadnjih godina?
- Ne, kod nas su cijene zadnjih sedam-osam godina iste, možda u jedan euro razlike. Ne možete partneru s kojim radite 15 godina usred sezone dignuti cijenu za 10 posto.
Želite reći da promjene cijena u zadnji čas negativno utječu na tržište malih iznajmljivača?
- Jednim dijelom. Prije tri godine smo imali problem sa smještajem, bila je velika potražnja, a mala ponuda, pa su cijene divljale. Sada se to promijenilo i cijene padaju. Agencijama odgovara veća popunjenost apartmana jer tako možemo nuditi više modela i cijene koje nama odgovaraju.
Hoće li rast kapaciteta u hotelskom smještaju koji se najavljuje idućih godina utjecati na ponudu privatnih iznajmljivača? Naime, poznato je da hoteli visoke kategorije u destinaciju dovede i bogatije goste.
- U tom slučaju će svatko za sebe morati napraviti poslovnu procjenu na kojoj će kvaliteti usluge ostati. Gosti u privatnom smještaju i hotelski gosti su različite vrste gostiju. Za jednu prosječnu obitelj hotel dnevno dođe 300 do 400 eura, a u privatnom smještaju mogu biti za 100 eura. Drukčije su im i navike, neki ljudi jednostavno ne žele hotele.
Kako komentirate odluku države da lokalnim zajednicama prepusti određivanje visine turističkog paušala? Postoji mišljenje stručnjaka kako je taj porez ostao neopravdano nizak i da zapravo stimulira apartmanizaciju obale i devastaciju prostora. Da potiče, među ostalim, i pražnjenja turističkih jezgri povijesnih gradova u Dalmaciji.
- Mislim da niti jedna mjera podizanje cijene većini iznajmljivača ne bi bila problem kad bi taj grad ili općina rekli: "Mi vam dižemo porez za 100 kuna, od toga ćemo dobiti toliko novca, koji ćemo ciljano utrošiti u to i to. Recimo, u Zadru ćemo podići cijenu paušala, za ubrani novac urediti plažu na Boriku." Ako ljudi osjete da se od njihova novca nešto napravilo, nije im skupo.
Je li vam logično da se paušal plaća po prebivalištu? Odnosno da novac ubran u Dalmaciji završi, primjerice, u proračunu Grada Zagreba?
- Ne znam koliko u postotku ima takvih slučajeva, ali mislim da bi novac od paušala trebao ostati tamo gdje je ubran. Gosti ne koriste komunalnu infrastrukturu prebivališta, nego tamo gdje je apartman.
Zadar se odlučio za jedinstvenu cijenu paušala od 300 kuna, Biograd je grad podijelio na tri zone, od 150 do 350 kuna. Je li pravedno da neki apartman, primjerice, na Ugljanu, koji objektivno ne može imati više od 50 dana, plaća isti paušal kao apartman na zadarskom Poluotoku koji može imati i više od 80 dana?
- To sigurno nije pravedno, ali treba napraviti dublju analizu i pripremiti neku drugu varijantu da bude što pravednije za sve.
Koje najčešće greške rade iznajmljivači kad kreću u posao?
- U situaciji kad je na tržištu veća ponuda od potražnje, ulazak u iznajmljivanje postalo je rizično ulaganje.
Biste li danas nekome predložili zaduživanje od 40-50 tisuća eura za ulazak u iznajmljivački biznis?
- Osobno ne bih u ovom trenutku to radio, ali to je stvar procjene. Realno, tko je kupio nekretninu za iznajmljivanje, ona će mu uvijek ostati. Ulaganje u nekretninu je na neki način najbolje moguće ulaganje jer će ona uvijek imati svoju vrijednost. Kad ste je jednom kupili, i ako za to vraćate kamate, ako je prodate, uvijek možete zatvoriti kredit. To je sigurno ulaganje, a rizik je ako se preinvestiraš.
Što novi iznajmljivači nipošto ne bi smjeli raditi?
- Ne bi se smjeli preinvestirati u smislu ulaganja i trebaju raditi u skladu sa zakonom. Nažalost, ne prijavljuju svi goste, ne plaćaju osiguranja, PDV za agencije i sl. Za ostalo, ako si se opredijelio za taj biznis, zna se što se treba raditi.
Smatrate li privatne iznajmljivače odgovornima za pretjeranu turistifikaciju povijesnih gradova? Treba li baš sve prepustiti tržištu ili gradske uprave trebaju snažnije intervenirati u te procese?
- Ako smo demokratska država, vlasnik bi sa svojom imovinom trebao raditi što god on hoće. Ne bi mu se trebalo braniti raspolaganje imovinom.
Ali spomenuli ste Barcelonu koja je zabranila nove apartmane. Mogu li, na primjer, viši iznosi paušala biti instrument regulacije broja iznajmljivača u povijesnim zonama?
- Recimo ovako: da smo, primjerice, u Zadru podigli paušal na 750 kuna, kome bi na Poluotoku to bio problem platiti? To je jedan dan najma. Normalno da bi iznajmljivač na Ižu drukčije reagirao, ali on bi trebao imati i drugu cijenu. Visoka cijena paušala nikoga neće spriječiti da se bavi iznajmljivanjem na Poluotoku. Ne vidim način kako se to može riješiti.
Recimo da se ograniči broj apartmana u višestambenim zgradama ili jednostavno zabrani kako bi se osigurao normalni život drugim stanarima, što je također poznato kao praksa u nekim zemljama?
- Ja sam tu apsolutno liberalan i smatram da bi svatko sa svojom nekretninom trebao raspolagati kako želi. Nisam siguran da se to može spriječiti. Gradska jezgra će možda ostati bez stanovnika, ali Grad neće biti prazan. Možda nisam najbolji sugovornik jer nikada nisam živio na Polutoku i nikad me nije privlačio. Volim doći u Grad prošetati i popiti kavu, ali ne i živjeti tu. Da mi netko da istu kvadraturu stana na Poluotoku i Novom Bokanjcu (rubno naselje u Zadru, op.a.), ja bih izabrao Novi Bokanjac. Neki bi, siguran sam, odlučili drukčije.
Ne smeta vas što je šest mjeseci pola Grada zatvoreno, a ponuda prepolovljena?
- Pitanje je bi li tako bilo i da je Grad pun stanovnika preko cijele godine. Neke trgovine sigurno ne bi radile, većina takvih trgovina preselila se u šoping centre izvan grada. Ja ne idem ni tamo, ali tako je i kod nas i u Europi. Bi li tu gradska uprava nešto mogla napraviti, ne znam. Imali smo dobar zakon, da ugostiteljski objekti koji ne rade zimi ljeti ne mogu dobiti terasu, ali su ga ukinuli. Dubrovnik planira dati tri mjeseca gratis za ugostitelje koji rade tijekom cijele godine kako bi sve potaknuli da ostanu otvoreni. Mjere da se uspostavi ravnoteža između ljeta i zime postoje, ali stvar je političkih odluka hoće li se uvoditi i kako će se provoditi.
Gdje je Zadar?
Zadru fale dva do tri velika hotela. Tu prije svega mislim na hotel 'Maraska' i hotel 'Zagreb'. Privatni smještaj je nešto što imamo tradicionalno, ali da imamo, recimo, pet hotela s pet zvjezdica, imali bismo i pet restorana s Michelinovom zvjezdicom. Primjerice, jednodnevni izlet jedrilicom sa skiperom i gorivom ja u Zadru prodajem za 380 eura. Taj isti izlet u Splitu je 600 eura, a u Dubrovniku 800 eura. Što to govori, da imamo goste kojima se trebamo prilagoditi. Da ja tu uslugu dignem na 500 eura, ne bih radio 100 dana, nego 50. To sve govori o destinaciji. Ali nije to loše.
Kad bi prije 15 godina čovjek napunio apartman na 15 dana, bio bi presretan i radio bi još jedan. A sad smo na 90 ili 100 dana i opet ne valja. Prije ste imali na zadarskoj rivi pet-šest iznajmljivača brodova, danas ih je više od 30. Zašto, zato što ne valja? Mi smo malo nerealnih očekivanja. Uvijek može biti bolje, ali ono što radimo, moramo raditi maksimalno kvalitetno.
Razlika između domaćina i iznajmljivača
Što biste preporučili novim iznajmljivačima?
- Da prije svega idu na kvalitetu i da budu što gostoljubiviji. Danas, u vrijeme digitalnog oglašavanja, nema više varanja gostiju. Možeš jednom nekoga prevariti, ali nećeš svaki put. Pravilo je: vrijednost za novac. Ako imaš apartman na poziciji i cijena je realno 60 eura, ne možeš staviti 120 eura. Netko će možda platiti, ali neće dobiti ono što je očekivao. Gostoljubivost je po meni osnovna stvar u privatnom smještaju i s pažnjom prema gostu možeš napraviti puno. Ako gosta koji dolazi navečer s puta u apartmanu dočeka boca vode ili svježe voće, što ne košta puno, ti si ga "kupio" za male novce. Gostima se treba posvetiti koliko je god moguće više.
U tom smislu za mene postoji razlika između domaćina i iznajmljivača. Domaćin je taj koji brine o gostu, koju mu neće dati pin karticu i reći 'uđi i kad otiđeš, vrati je'. Moj savjet je: dočekati gosta, pozdraviti ga, dati mu neke osnovne informacije, preporučiti mu po svom nahođenju što je najbolje. Boca vode ili pola kilograma voća će - i ako postoji neki nedostatak u apartmanu - lako ispraviti.