Koji god pregled, analizu ili izvještaj ovih dana izbaci eurokratska “tvornica” u Bruxellesu, u njoj se spominju tri stvari: jačanje digitalizacije te ubrzanje globalizacije i starenja stanovništva. Zajednički utjecaj ta tri trenda mijenja sve, a proganjaju i one koji kreiraju porezna rješenja, kako poručuju analitičari u Istraživanju poreznih politika EU u 2018. godini.
Recentna europska porezna moda nije, međutim, obilježena snažnim potezima. Reforme u zadnjih godinu dana u članicama EU ukazuju da se nastavlja politika smanjivanja stopa poreza na dobit (u zadnjih pet godina prosječna stopa poreza na dobit u EU-28 pala je s 23,2 posto na 21,9 posto). Nakon nekoliko godina u kojima su provođeni veći zahvati, dogodilo se tek nekoliko reformi poreza na dohodak, a promjene stopa poreza na dodanu vrijednost bile su općenito male. Analitičari zaključuju kako to donekle reflektira ekonomski oporavak koji se dogodio u EU jer je smanjen pritisak uravnoteženja javnih financija i stimuliranja novih radnih mjesta. Ipak, dodaju, kontinentom jača zabrinutost javnosti oko razine nejednakosti (u razvijenim gospodarstvima svijeta ona je u porastu još od 1980-ih godina, primjećuju autori istraživanja) pa neke članice “jačaju napore za poboljšanje redistributivnih kapaciteta svoj poreznih sustava”.
Hrvatska ni na koji način u tom istraživanju nije posebno istaknuta, ali mi smo svjedoci da se ministar financija Zdravko Marić trudio uvjeriti domaću javnost kako je svojim paketima reformi maksimalno išao u tom smjeru, paralelno olakšavajući i teret poslodavcima. Istraživači koji rade za Europsku komisiju te su mjere samo uvrstili u tabele na kraju izvještaja bez popratnih komentara. Možda jedino možemo, kao neki opći savjet, zabilježiti kako konstatiraju da je nježnije oporezivanje rada efikasan način za osiguravanje redistribucije, ali ne i jedini. Tradicionalna mudrost kaže da je pametnije jače oporezovati potrošnju (tu su Mariću ruke vezane, već smo u samom europskom vrhu), imovinu (za to ne postoji politički konsenzus u društvu kao niti osnovni tehnički preduvjeti), a navode se i ekološki porezi (vidjeli smo kako je prošao neoprezni Macron).
Autori istraživanja napominju kako ukupna razina oporezivanja u nekoj zemlji uglavnom reflektira njezin socijalni izbor, što je vezano uz porezne prihode i državnu potrošnju, dok “nema snažnih dokaza o utjecaju opće razine oporezivanja na ekonomski rast”. Dodaju kako je od 2010. porezni prihod kao postotak od BDP-a rastao u većini članica EU, ali se razina oporezivanja značajno razlikuje od zemlje do zemlje. Tako je u 2016. godini u Danskoj taj porezni udjel bio na 46 posto (u pitanju su porezi i obvezna socijalna davanja, a Dansku su u 2017. preskočile Francuska s 48 posto i Belgija s 47 posto, prema najnovijim podacima Eurostata), dok je u Irskoj taj udjel na skromnih 23 posto. Hrvatska je na oko 37 posto.
Ako tajna ekonomskog rasta nije u ukupnoj razini oporezivanja, onda sigurno jest u strukturi, pa i stimulacijama investicija te R&D-a. A što je s oporezivanjem rada? Taj dio, porez na dohodak plus socijalni doprinosi zaposlenika i poslodavaca, čini skoro polovicu u ukupnoj strukturi poreznih prihoda u EU-28 te više od polovice u članicama eurozone. U Hrvatskoj je slika strukture poreznih prihoda drukčija od prosjeka: polovica otpada na potrošnju, odnosno PDV (pritom smo posložili sustav tako da su prijevare, evazija i izbjegavanje plaćanja skoro pa nemoguća misija, pokazuje statistika, tu smo u samom vrhu). U Europskoj uniji prosječno oko 30 posto poreznih prihoda dolazi od potrošnje, a prihodi od poreza na dobit čine (kao i u Hrvatskoj) mali dio poreznog miksa. Pritom, samo 13 zemalja ili namjerava ili već provodi analize koliko im poreza na dobit “isparava” zbog prijevara, evazije, izbjegavanja, grešaka u interpretaciji, stečajeva…
S obzirom na važnost poreznih prihoda od rada u članicama EU, u istraživanju se postavlja pitanje kako će se porezni sustav prilagoditi novom, digitalnom dobu u kojem nastaju tzv. nestandardni oblici rada, uključujući rad na digitalnim platformama. Ako ništa drugo, države će morati reagirati počne li se smanjivati porezna baza zbog novog tipa radnih ugovora koji predviđaju niže socijalne doprinose ili ih uopće ne predviđaju. Europska komisija zasad je predvidjela tek prvi korak u digitalnom području, koji bi mogao osigurati održivost poreznih prihoda (paket nazvan Digital Tax objavljen u ožujku ove godine). Njime se predlaže prilagođavanje pravila korporativnog oporezivanja promjenama koje je donijela digitalna ekonomija. Ukratko, Digital Tax Package uvodi pojam “značajne digitalne prisutnosti” kompanije, kao i uvođenje privremene mjere, “poreza na digitalne usluge”, koji bi plaćali Google, Facebook i drugi digitalni divovi, i to na ostvareni prihod (tri posto). S druge strane, kako napominju analitičari Europske komisije, moguće je da će zbog utjecaja digitalizacije na rad i ugovore o radu u skorije doba trebati nanovo osmišljavati, možda i posve mijenjati, način na koji se financira i osigurava socijalna zaštita u zemljama.
Zanimljivo je promotriti što su posljednjih godina članice EU radile vezano uz promoviranje istraživanja i razvoja (R&D), odnosno uz porezni tretman tih troškova. Za vrijeme krize većina je zemalja reformirala i proširila svoje porezne poticaje za R&D (ne i Hrvatska, ona je reagirala tek 2018. godine), kako bi barem djelomično kompenzirala izravna rezanja tih troškova koja su se dogodila zbog fiskalne konsolidacije. Kao posljedica toga u 2017. i 2018. godini nije bilo u tom području mnogo poteza. Ipak, Litva je, recimo, uvela dodatne porezne mjere za ohrabrivanje R&D-a, što uključuje smanjivanje poreza na dobit ostvarene od komercijalizacije R&D na samo pet posto (umjesto 15 posto). Danska je, primjerice, uvela nova porezna pravila za strane istraživače, a u primjeni je i novi instrument vezan za investicije, nešto kao porezni kredit. Slovačka je povisila vrijednost troškova R&D-a koja se može oduzeti od porezne osnovice s 25 posto na 100 posto, a tu mjeru ima i Litva…
Za kraj mantra: “Porezni sustavi trebaju biti dizajnirani tako da su održivi i da mogu proći test budućnosti, koristeći pozitivne aspekte spomenutih trendova (u prvom pasusu, op.a.) i smanjujući negativne.” Gdje je tu Hrvatska? Naznaku daje već i to koliko puta hrvatski ministri izgovore riječi digitalizacija, globalizacija i starenje stanovništva. Ne dovoljno često.
Tekst u potpunosti preuzet iz tiskanog izdanja Globusa
Naslovnica Globusa