Vlada Giorgie Meloni iznenadila je poslovnu javnost uvođenjem poreza na ekstraprofite banaka koji otvara krupno političko pitanje u Hrvatskoj jer su dvije najveće hrvatske banke, Zagrebačka i Privredna banka u vlasništvu talijanskih UniCredita odnosno Intese Sanpaolo. Otvara se, naime, pitanje hoće li visoke zarade koje su te dvije velike hrvatske banke između ostalog počele ostvarivati tako što nisu dizale kamate na depozite istom brzinom kao kamate na kredite, što znači da su svjesno zakidale hrvatske štediše, završiti u talijanskom državnom proračunu?
Nakon što je Europska središnja banka zbog suzbijanja inflacije snažno podigla kamatne stope od toga su mogli profitirati deponenti, ali su u Hrvatskoj banke zbog visoke likvidnosti pretežito ignorirale štediše. To je hrvatskim bankarima omogućilo da podignutu kamatne marže tj. razliku između prihoda po aktivnim kamatama i rashoda po pasivnim kamatama, te su tako tijekom dijelom prošle i ove godine počeli realizirati vrlo lijepe zarade zbog kojih će talijanske banke-majke zadovoljno trljati ruke, ali će u konačnici - zbog odluke kabineta desne populistice i bivše neofašistice Meloni - koristi će imati talijanska država tj. talijanski porezni obveznici. Pritom treba voditi računa da banke svugdje u eurozoni značajni dio novih zarada po kamatama realiziraju svojevrsnim automatizmom; HNB bi navodno ove godine hrvatskim bankama trebao isplatiti oko 350 milijuna eura. Koliko će od toga završiti u talijanskoj državnoj kasi?
Već smo u Jutarnjem listu pisali o tome da je uočen značajni rast profitabilnosti hrvatskih banaka. Jedna od mjera profitabilnosti je tzv. povrat na imovinu, koji je prema tablicama HNB-a dosegao 1,63 posto te je najviši u zadnjih pet godina. Značajno je u prvom kvartalu porasla i profitabilnost banaka mjerena povratom na kapital, koji je dosegnuo 14,4 posto te je najviši od 2016. godine. U prva dva kvartala ove godine zbiva se impresivni novi skok zarada hrvatskih banaka, pa tako i onih dominantnih - Zabe i PBZ – koje su u talijanskom vlasništvu.
Na stranicama Zagrebačke banke pronašli smo izvještaj da je Grupa ostvarila 250 milijuna eura dobiti nakon oporezivanja u prvom polugodištu 2023. godine, što je +81,2 posto više nego što su zaradili u prvom polugodištu 2022. godine. Na Internet stranica PBZ nismo pronašli rezultat za prvo polugodište (PBZ se 2021. delistala sa Zagrebačke burze), ali se može pretpostaviti da su i oni imali dobar rezultat. Vlasnica PBZ-a – Intesa Sanpaolo – hvali se s njihovih Internet stranica da su u šest mjeseci do sada ostvarili najbolji rezultat ikada u povijesti – imali su dobit 4,2 milijarde eura, od čega su 2,3 milijarde realizirali u drugom kvartalu 2023. Prognoziraju si 7 milijardi eura dobiti u 2023. i to, kako su sami napisali, „temeljem solidnog rasta neto kamatnog prihoda“. Udio PBZ u toj dobiti vlasnice nije presudan, ali je za hrvatske razmjere vrlo značajan. I UniCredit se kao vlasnik Zabe hvali na svojim stranicama prezentacijom koja je naslovljena „Novi rekordni set rezultata; najbolji drugi kvartal i prvo polugodište ikada“. Neto profit im je u prvom polugodištu narastao u odnosu na prvo polugodište lani 92 posto, što je u europskom bankarstvu izmučenom erom ekstremno niskim kamata spektakularan rezultat.
Možemo pretpostaviti da se niti talijanskim vlasnicima Zabe i PBZ ne sviđa ideja kabineta premijerke Meloni da im talijanski poreznici otmu ogromni udio visokih profita, ali je nama u Hrvatskoj još neobičnije gledati kako novac koji HNB isplaćuje hrvatskim bankama ne završava u džepovima hrvatskih deponenata, nego će značajnim dijelom krpati rupe notornih talijanskih javnih financija. Još je pomalo nejasno što točno znači informacija kako se kabinet Meloni dogovorio o „40 postotnom povlačenju iz banaka“ ekstraprofita, ali Bloomberg procjenjuje da će u koferima talijanskih poreznih obveznika završiti oko dvije milijarde eura.
Pojedini izvori tvrde da se radi o 3 milijarde eura, pa i više.
Tijekom dana razbistrilo se što točno želi oporezivati talijanska vladi kad govori o oporezivanju ekstraprofita talijanskih banaka. Iako prvi današnji izvještaji (Bloomberg) koji su toj odluci dali dužnu pažnju, nisu donosili detalje nego su načelnu govorili o oporezivanju ekstraprofiti odnosno na neki način nezaslužene dobiti, ipak se radi o odluci o oporezivanju neto kamatne marže (net interes margin - NIM) tj., pojednostavljeno rečeno, razlike između prihoda po kamatama na kredite i rashoda po kamatama na depozite. Talijanske banke su, slično kao Hrvatske, nakon dizanja kamatnih stopa od strane ESB-a vrlo skromno dizale kamate na depozite u odnosu na rast kamata na kredite, što im je donijelo visoki rast dobiti te odlične rezultate ako se uspoređuju s europskom konkurencijom. Prema pisanju Reutersa talijanske banke tijekom prošle godine poboljšale su izvedbu za 50 posto, dok je ostatak bankarskog sektora Europe gledao 20 postotni rast. „Italija će oporezivati 4 posto NIM-a zarađenog 2022. ili 2023. - ovisno o tome koji je iznos veći - ciljajući na godišnje povećanje iznad pragova postavljenih na ne manje od 5 posto za 2022. i 10 post za 2023. Prema ranom nacrtu, pragovi su bili 3 posto i 6 posto“, piše Reuters. Samo Intesa očekuje da će ove godine zaraditi 13,5 milijardi eura temeljem NIM-a.
U Hrvatskoj narodnoj banci, zasada neslužbeno, uvjereni su da ovo ne može direktno utjecati na hrvatske banke u talijanskom vlasništvu, niti se može govoriti o odljevu zarada temeljem kamata koje su također uskraćene hrvatskim. Međutim, talijanske banke morat će od nečega platiti vrlo visoke iznose oporezivanja NIM-a te se ne čini realnim da taj teret neće biti distribuiran i među hrvatskim bankama koje su u talijanskom vlasništvu, pogotovo ako i one plivaju u jako lijepim zaradama.
Zapravo na ovu situaciju možemo gledati vrlo „seljački“: To je novac za koji talijanski penzioneri s visokim mirovinama u odnosu na hrvatske mogu popiti jako puno espressa u ugodnim talijanskim kafićima. Mnogi hrvatski štediše neće si priuštiti espresso čak niti na jadranskoj obali jer su štedljivi, pa zato i imaju štednju.
S obzirom na to kako neki u Hrvatskoj misle da hrvatski štediše nisu uživale rast kamata na štednju zato što su hrvatske banke nešto sporije dizale kamate na kredite nego banke u eurozoni, ta teza nije točna iako je službeno podržava HNB. Naime, potpuno je očigledno da su hrvatske banke minimalno digle kamate na štednju te su u tom prostru uskraćivanja deponenata počele generirati vrlo visoke prihode. Već smo u Jutarnjem listu analizirali što se zbivalo s kamatnim prihodima i rashodima hrvatskih banaka: „Ukupni kamatni prihodi domaćih banaka na kraju 2016. godine iznosili su prema podacima HNB-a 2,23 milijarde eura, pa se ne može reći da je 1,47 milijardi eura na kraju 2022. godine nekakav nezabilježeni historijski spektakl. Međutim, ukupni kamatni troškovi domaćih banaka u 2016. dosegli su oko polovine kamatnih prihoda; iznosili su 779 milijuna eura. Na kraju 2022. godine ukupni kamatni trošak naših banaka dosegao je 147 milijuna eura ili deset puta manje nego što je bio ukupni kamatni prihod. Ako pak pogledamo kamatne troškove banaka prema kućanstvima u 2016. vidjet ćemo da su iznosili oko polovine ukupnih kamatnih troškova ili 381 milijuna eura. Na kraju 2022. godine u tablici HNB-a stoji podatak da je ukupni kamatni trošak banaka prema kućanstvima dosegao samo 27 milijuna eura, što je 14 puta manje nego u 2016., ili 54 puta manje nego ukupni kamatni prihod banaka iz iste 2022. godine. „
Obratite pažnju da su profiti banaka dodatno snažno ojačali u 2023. godini. Neki će reći kako je sada napokon jasno da imamo ekstraprofite u hrvatskom bankarstvu koje tako i treba tretirati, ali nužno je upozoriti kako je hrvatsko bankarstvo u zadnjih nekoliko godina postalo teritorij s ne baš dobrim perspektivama rasta te je korektnije govoriti o oživljavanju profitabilnosti odnosno rasta. No, ako je ovakav zaključak o oporavku rasta bankarskog poslovanja u Hrvatskoj točan, onda je još osjetljivije pitanje kako se točno dogodilo da perspektive tog rasta završe u talijanskim državnim jaslama. To je, gledajući interese stabilnosti RH, uznemirujuće.
Nije naročito velika filozofija zbog čega je vlada populistice i bivše neofašistice Meloni odlučila oporezivati „ekstraprofite“ talijanskih banaka. Iznenadilo ih je to što im je nakon razdoblja rasta ekonomija u drugom kvartalu ove godine pala za 0,3 posto. Takav pad u Italiji trenutačno uzrokuje fiskalnu dramu. Italija je, naime, država koja desetljećima ne može konsolidirati svoje javne financije te su se zbog ogromnih javnih dugova država koja ide u budućnost s ostarjelim stanovništvom na staklenim fiskalnim nogama, što je za svakog patriota užasavajući osjećaj. Mi u Hrvatskoj stojimo osjetno bolje kad govorimo o temeljnim fiskalnim parametrima nego Italija, ali kako ćemo gledati na to da talijanski porezni obveznici de facto indirektno oporezuju visoke profite hrvatskih banaka jer su u vlasništvu UniCredita odnosno Intese Sanpaolo? Vidimo li u tome ozbiljni problem ili ne?
Pomalo je čak „zabavno“ da je duže od desetljeća Europska središnja banka de facto kroz politiku ekstremno niskih kamata i quantitative easing spašavala Italiju kao ekonomskog bolesnika, a sada nakon normalizacije kamatne politike ta ista Italija kreće ubirati porez na ekstraprofite svojih banaka, iako te banke ne posluju samo na teritoriju Italije, nego i drugih članica EU. Istina, Italija se pomalo počinje truditi, spremna je na neke mjere, ali u osnovi pokušavaju što je manje bolno amortizirati posljedice višedesetljetnog neodgovornog upravljanja javnim financijama.
Sada, primjerice, talijanski poreznici šalju obavijesti na 160.000 poreznih obveznika, za koje procjenjuju da se nekako mogu zaposliti, pa im ukidaju razne oblike pomoći. Problem je sljedeći: zašto su čekali do sada te zašto su ranije išli s nizom ekstravagantnih akcija stimulansa, kao što su bili 110-postotni krediti Talijanima za povećanje energetske učinkovitosti. Moraju li hrvatski štediše indirektno subvencionirati talijanski La Dolce Vita?
Financial Times izvještava: „Dionice talijanskih banaka oštro su pale u utorak ujutro nakon što je Vlada u ponedjeljak navečer odobrila iznenadni porez na dobit banaka. Dionice Intesa Sanpaolo i UniCredit, dvije najveće banke u zemlji, pale su za 8 posto, odnosno 7 posto, u ranom trgovanju. U tvitu koji je objavio u ponedjeljak, Matteo Salvini je rekao da je porez ‘zdrav razum‘ i da će se prihodi od poreza koristiti za pomoć obiteljima i poduzećima pogođenim porastom kamata.“
Sada se otvara čak i pitanje može li talijanska država destabilizirati vlastiti krhki bankarskih sustav.
Dobili smo i prvu neslužbenu reakciju iz jedne od velikih hrvatskih banaka o potezu talijanske banke. Njihov ekspert ocjenjuje potez talijanske vlade kao „drastičan i populistički“ te ocjenjuju kako će zahtijevati posebnu analizu njegovih učinaka. Tvrde, međutim, da se ekstraprofit u Italiji može odnositi samo na talijansku banku, odnosno da novac umjesto kod talijanskih štediša sada može završiti u talijanskom proračunu.
„Što se tiče hrvatskih štediša, oni nemaju veze s tim. Naime, dobit koju banke u Hrvatskoj ostvare u ovoj godini biti će isplaćivana kao dividenda matičnim bankama“. Naš sugovornik vjeruje, naime, da dividende koje će hrvatske banke isplatiti talijanskima neće ući u talijanski porez na ekstraprofite jer je to uobičajena praksa. U Hrvatskoj se, smatra, sada ipak otvaraju neke druge teme, kao što je vezivanje stambenih kredita na prosječnu kamatnu stopu na štednju hrvatskih građana.