Ruski naftni div Lukoil objavio je prošloga četvrtka da je prihvatio ponudu multinacionalnog trgovca energentima Gunvora za inozemnu imovinu koju je odlučio prodati zbog američkih sankcija, uz procjenu stručnjaka da bi prodajna cijena mogla iznositi devet milijardi dolara, no sada je došlo do zaokreta.
Iako su Lukoil i Gunvor dogovorili ključne uvjete transakcije, kako je još ranije izvijestila ruska kompanija, istaknuvši da više neće pregovarati s drugim potencijalnim kupcima, švicarski div povukao se iz sporazuma nakon što je iz SAD-a stigla poruka da neće odobriti sporazum, odnosno dati dozvolu za rad i profit. Američko ministarstvo financija usput je Gunvor nazvalo "marionetom Kremlja".
Glasnogovornik Gunvora Seth Pietras za POLITICO je navode američkog Ministarstva financija nazvao "dezinformacijama i lažima". "U međuvremenu, Gunvor povlači svoj prijedlog za međunarodnu imovinu Lukoila", dodao je.
Što se krije iza Gunvora?
Iza švicarske adrese korporacije krije se povijest optužbi, međunarodnih istraga i milijunskih kazni. Od sporova s uglednim medijima do potvrđenih slučajeva korupcije na više kontinenata, priča o Gunvoru nudi vrijedan uvid u zakulisne igrače globalne trgovine energentima.
Danas više od 80 posto dionica Gunvora drži Torbjörn Törnqvist, poznat po tome da izbjegava medije i rijetko daje intervjue, ali se u poslovnim krugovima opisuje kao izuzetno pragmatičan, tih i metodičan pregovarač.
Švedski poduzetnik rođen 1953. u Stockholmu smatra se jednim od najdiskretnijih, ali i najutjecajnijih ljudi u svijetu globalne trgovine energentima. Nakon što je diplomirao ekonomiju na Sveučilištu u Stockholmu, karijeru je započeo u British Petroleum (BP) 1977. godine. Tijekom narednih desetljeća gradio je iskustvo u naftnom sektoru, radeći za Scandinavian Trading Company, a potom vodeći naftnu diviziju švicarske Intermaritime Group Petrotrade. Upravo u tom razdoblju, 1990-ih godina, dok je radio u Ženevi, dolazi u kontakt s ljudima koji će definirati njegovu buduću poslovnu karijeru.
Ključan susret bio je s Genadijem Timčenkom, ruskim poduzetnikom i bivšim sovjetskim obavještajcem, koji 1990-ih postaje sve utjecajniji u ruskoj energetskoj sferi. Timčenko je imao duboke veze s ruskim političkim i poslovnim krugovima, a na glasu je kao osoba bliska predsjedniku Vladimiru Putinu. Törnqvist i Timčenko su 2000. godine zajedno osnovali Gunvor, kompaniju koja je u rekordnom roku postala jedan od vodećih svjetskih trgovaca sirovom naftom, osobito zahvaljujući ekskluzivnom pristupu ruskoj nafti i poslovima s velikim državnim kompanijama poput Rosnjefta.
Njihovo partnerstvo bilo je kombinacija zapadne financijske i trgovačke ekspertize (Törnqvist) te političkog utjecaja i pristupa ruskim resursima (Timčenko). Dok je Törnqvist bio zadužen za operativno upravljanje i međunarodne financijske tokove, Timčenko je donosio strateške veze i pristup ključnim izvorima nafte u postsovjetskom prostoru.
45 benzinskih postaja u Hrvatskoj
Lukoil proizvodi oko dva posto svjetske nafte, a njegova inozemna imovina uključuje, između ostalog, i 75-postotni udio u iračkom naftnom polju Zapadna Qurna 2, koje spada među najveća u svijetu.
U travnju proizvodnja u Zapadnoj Qurni 2 premašila je 480 tisuća barela dnevno, prema izvješću ruske novinske agencije Interfax.
Njegovi projekti traganja i proizvodnje nafte u inozemstvu obuhvaćaju i zemlje srednje Azije, Afrike i Latinske Amerike.
Lukoilova inozemna imovina obuhvaća i rafineriju Lukoil Neftohim Burgas u Bugarskoj s kapacitetom prerade od 190 tisuća barela nafte dnevno, te rafineriju Petrotel u Rumunjskoj.
Uz mađarske i slovačke rafinerije, opskrbljuju naftom i tursku rafineriju STAR, u vlasništvu azerbajdžanske državne naftne kompanije SOCAR.
Lukoil ima udjele i u naftnim terminalima i u lancima benzinskih postaja diljem Europe, uključujući i 45 benzinskih postaja u Hrvatskoj. Kompanija Lukoil Croatia osnovana je 2007. godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....