Proteklih mjeseci razvila se snažna diskusija o tome da je Hrvatska zemlja ovisna o uvozu hrane i da je kriza uzrokovana koronavirusom podigla svijest o potrebi proizvodnje hrane za vlastite potrebe te osvijestila želju potrošača da više konzumiraju domaće proizvode. Kako je korona kriza krenula krajem veljače, očekivalo se da će se barem trendovi u uvozu i izvozu hrane početi mijenjati i okrenuti negativna kretanja koja su prisutna godinama. Na žalost, to se u prvom tromjesečju još nije dogodilo, a svi pokazatelji upućuju na još značajniji rast uvoza. Procjene govore da će rast uvoza možda biti ublažen u iduća tri mjeseca, ali ćemo sigurno imati i pad izvoza. Uvoz se neće značajnije zaustaviti jer jednostavno ne proizvodimo dovoljno hrane za vlastite potrebe, ali je potrebno pratiti, analizirati i utvrditi koji proizvodi imaju mogućnost brže supstitucije uvoza te kako njihovu proizvodnju potaknuti svim dozvoljenim tržišnim mjerama i jačim radom s proizvođačima te boljom organizacijom proizvodnje, navodi se na početku analize SMARTER-a, konzultantske kuće za poljoprivredu.
U 2019. godini Hrvatska je ostvarila vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od 2,2 milijardi eura, dok je uvoz iznosio 3,5 milijardi eura, čime je ostvaren deficit od 1,3 milijarde eura. Promatrano u odnosu na godinu ranije, vrijednost izvoza povećana je za 6,1 posto odnosno za 127,4 milijuna eura, dok je uvoz uvećan za 12 posto odnosno za 370,5 milijuna eura. Vrijednost deficita povećana je 24 posto, a pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosila je 63,78 posto.
U razdoblju siječanj – ožujak 2020. vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosila je 564,3 milijuna eura, dok je vrijednost uvoza bila 861,7 milijuna eura, čime je ostvaren deficit od 297,3 milijuna eura. U odnosu na isto razdoblje prethodne godine vrijednost izvoza povećana je za 7,3 posto, a uvoza za 9,1 posto, dok je deficit povećan 12,6 posto. Pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosila je 65,49 posto i u odnosu na isto razdoblje prethodne godine manja je za 1,07 postotna boda.
Najzastupljeniji proizvodi u izvozu
U razdoblju od siječnja do ožujka 2020. najznačajniji proizvodi u izvozu su: žitarice (64,6 milijuna eura), ribe i rakovi, mekušci i ostali vodeni beskralješnjaci (61,6 milijuna eura), razni prehrambeni proizvodi (55 milijuna eura), proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka, slastičarski proizvodi (42 milijuna eura), te kakao i kakao proizvodi (39,4 milijuna eura). Nabrojane grupe proizvoda zajedno čine 46,52 posto ukupne vrijednosti izvoza.
U odnosu na 2019. nije bilo nikakvih značajnijih promjena te je i početak 2020. godine kod proizvoda ribarstva, žitarica, uljarica, proizvoda od mesa, riba, rakova i mekušaca te duhanskih proizvoda nastavljen s pozitivnom vanjskotrgovinskom bilancom. Kod svih ostalih grupa poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit koji je značajno narastao u odnosu na prethodnu godinu. Hrvatska je primjerice, kod šećera 2018. godine imala pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu od 25 milijuna eura, da bi u 2019. došlo do okretanja trenda te je ostvaren deficit od 26,7 milijuna eura. U prvom tromjesečju ove godine uvoz šećera ima najveći pad vrijednosti u odnosu na isto razdoblje prošle godine i iznosio je 11,4 milijuna eura.
Što Hrvatska najviše uvozi
Najveći deficit 2019. Hrvatska je imala kod mesa i klaoničkih proizvoda – 329,71 milijuna eura, koji je u odnosu na godinu ranije narastao 38 milijuna eura. Slijede mlijeko i mliječni proizvodi sa deficitom od 195,95 milijuna eura i rastom od 25 milijuna eura, dok je deficit kod otpadaka od prehrambene industrije i životinjske hrane iznosio 166,31 milijuna eura. Deficit kod voća je bio 171,27 milijuna eura, a kod povrća je dodatno narastao na 129,93 milijuna eura. Jedini proizvodi kod kojih imamo značajniji suficit su žitarice i on je iznosio 134,43 milijuna eura te uljarice koje su bile u plusu od 134,43 milijuna eura.
U razdoblju od siječnja do ožujka 2020. najznačajniji proizvodi u uvozu su ponovo meso i jestivi klaonički proizvodi (101,8 milijuna eura), proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka, slastičarski proizvodi (70,2 milijuna eura), mlijeko i mliječni proizvodi, jaja peradi i ptičja jaja te prirodni med, jestivi proizvodi životinjskog podrijetla (67,4 milijuna eura), jestivo voće i orašasti plodovi, kore agruma ili dinja i lubenica (56,3 milijuna eura), te razni prehrambeni proizvodi (54,4 milijuna eura). Navedene grupe proizvoda zajedno su činile 40,61 posto ukupne vrijednosti uvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda u promatranom razdoblju.
Stručnjaci Smartera smatraju da je od izuzetne važnosti napraviti kvalitetnu analizu proizvoda koji imaju izvozni potencijal. Tako dostupni podaci pokazuju da su najznačajniji pojedinačni izvozni poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, prema vrijednosti razmjene u 2019. godini, bili:
– kukuruz budući da je vrijednost izvoza od 131 milijuna eura u ukupnom izvozu činila 5,9 posto
– cigarete koje sadrže duhan – vrijednost izvoza od 113,5 milijuna eura, te udjel od 5,1 posto
– čokolada i ostali proizvodi koji sadrže kakao – vrijednost izvoza od 77,4 milijuna eura te s udjelom od 3,5 posto
– soja – vrijednost izvoza 71,7 milijuna eura, u ukupnom izvozu čini 3,2 posto
– razni prehrambeni proizvodi – vrijednost izvoza od 66,6 milijuna eura, u ukupnom izvozu čini 3 posto
– umaci i pripravci za umake; miješani začini i miješana začinska sredstva (tu se ističe Vegeta kao najznačajniji proizvod) osim umaka od soje, ketchupa od rajčice i ostalih umaka od rajčice, tekućeg mango chutneya i aromatičnih gorkih tvari – vrijednost izvoza 65,5 milijuna eura, u ukupnom izvozu čini 3 posto
– pšenica i suražica – vrijednost izvoza od 56 milijuna eura, u ukupnom izvozu čini 2,5 posto
Nekolicina proizvoda naše prehrambene industrije je na visokom mjestu na listi proizvoda koje izvozimo, a dominiraju proizvodi akvakulture, čokolade, umaci i začini kao Vegeta, te cigarete.
Isti spomenuti proizvodi, uz dodatno svježu ili rashlađenu atlantsku plavoperajnu tunu, najznačajniji su izvozni proizvodi i u prva tri mjeseca ove godine.
Najznačajnija izvozna tržišta
Kada promatramo tržišta u vanjskotrgovinskoj razmjeni, evidentno je da smo sve snažnije ovisni o tržištima EU, a sve manje o tržištima zemalja CEFTA-e koje su nekada bila najznačajnija izvozna tržišta koja pomalo gubimo. No također zanimljivo je da sve brže raste uvoz iz tih zemalja u Hrvatsku.
Izvozom na tržište EU tijekom 2019. ostvareno je 65,3 posto ukupnog izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a u države CEFTA-e 26,7 posto. Vrijednost uvoza iz država članica EU činila je 87,6 posto ukupne vrijednosti uvoza, a iz država CEFTA-e 6,6 posto.
Najznačajnije izvozno tržište je Italija u koju izvozimo proizvoda u vrijednosti od 360,3 milijuna eura, odnosno 16,31 posto ukupnog izvoza. Slijedi Slovenija s 337,4 milijuna eura ili 15,27 posto, BiH s 276,3 milijuna eura odnosno 12,5 posto, nakon čega slijede Austrija i Njemačka.
Značajno je napomenuti da u stare članice EU gotovo isključivo izvozimo sirovinu – kukuruz, soju i pšenicu, dok u Sloveniju i BiH prevladava izvoz proizvoda prehrambene industrije.
Najveći uvoz ostvaren je tijekom 2019. iz Njemačke u vrijednosti od 511,7 milijuna eura, što čini 14,77 posto ukupnog uvoza pri čemu smo najviše uvozili svinjsko meso, čokoladu i gauda sir. Slijedi Italija s 402,7 milijuna eura uvoza ili 11,62 posto udjela u uvozu odakle smo najviše uvozili stočnu hranu i brojne prehrambene proizvode kao kavu, sušeno meso, rajčice i dr. Čak 10 posto ukupnog uvoza dolazi iz Slovenije, u iznosu od 347 milijuna eura, odakle su nam, što je posebno zanimljivo, najviše dolazili proizvodi od mlijeka i vrhnje te banane. Slijedi Mađarska s iznosom od 332,8 milijuna eura i udjelom od 9,61 posto, a iz ove zemlje smo najviše uvozili mlijeko i vrhnje, ali i suncokretovo ulje te svinjsko meso. Među značajnijim uvoznicima je i Nizozemska iz koje također uvozimo svinjsko meso, bezalkoholna pića i mnoge druge proizvode.
Što se dogodilo na početku ove godine
U prva tri mjeseca 2020. godine nije došlo do bitnih promjena u izvoznim tržištima i proizvodima koje plasiramo pa je tako lista pet najvažnijih izvoznih odredišta ostala nepromijenjena:
Italija
je na prvom mjestu s izvozom od 81,6 milijuna eura i udjelom koji je činio 14,46 posto ukupnog izvoza. Uzimajući u obzir stanje s epidemijom, koja je bila posebno izražena u Italiji, izvoz je ostao gotovo isti kao prethodne godine, dok je uvoz čak i povećan za 5,7 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi u Italiju su kukuruz, cigarete koje sadrže duhan, svježa ili rashlađena orada (komarča), svježi ili rashlađeni europski lubin (brancin), te soja.
Slovenija
Izvoz u susjednu Sloveniju bio je 76,9 milijuna eura, te čini udjel od 13,63 posto. U odnosu na prva tri mjeseca prošle godine, izvoz je rastao za 3,6 posto, a uvoz za 9,2 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi u Sloveniju su: vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane, zatim razni prehrambeni proizvodi, potom slijede čokolade, te umaci i pripravci za umake, miješani začini i miješana začinska sredstva kao i kukuruz.
Bosna i Hercegovina
Izvoz je iznosio 65,8 milijuna eura i činio 11,67 posto udjela. Pritom je izvoz rastao za 9,3 posto, ali rastao je i uvoz – za čak 27,6 posto. Najznačajniji proizvodi u izvozu u Bosnu i Hercegovinu su: pivo, zatim razni prehrambeni proizvodi, pa slijedi kukuruz za sjetvu, čokolade.
Njemačka
Ukupno je izvoz iznosio 42,7 milijuna eura te činio 7,56 posto. Pritom je izvoz u odnosu na isto razdoblje prošle godine snažno narastao za 36,7 posto, a uvoz za čak 111,7 posto. S obzirom na bazu, deficit je i dalje ogromnih 84,71 milijuna eura samo za prva tri mjeseca.
Najznačajniji izvozni proizvodi u Njemačku su čokolade, soja, proizvodi za prehranu dojenčadi i male djece, prehrambeni proizvodi od mlijeka, kiselog vrhnja, sirutke, jogurta, kefira i sličnih proizvoda, kukuruz za sjetvu, zatim umaci i pripravci za umake.
Austrija
Izvoz je bio na razini 37,4 milijuna eura, dok je udjel u ukupnom izvozu iznosio 6,63 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi bili su kukuruz, soja, cijele sirovo goveđe meso, kuhano, pripravljeno i konzervirano pileće meso, od kokoši vrste “gallus domesticu“, bijeli šećer u krutom stanju.
Najvažnijih pet zemalja s kojima je ostvaren suficit u 2019. godini su Bosna i Hercegovina (suficit od 215,2 milijuna eura), Kosovo (56,1 milijuna eura), Crna Gora (43,8 milijuna eura), Japan (32 milijuna eura – isključivo izvoz tune) te Srbija – gdje smo ostvarili suficit od 25,8 milijuna eura.
Zanimljivo je da se od početka 2020. godine među prvih pet zemalja, s kojima smo imali suficit, pojavila Rusija, dok je sa Srbijom suficit smanjen.
Najvažnijih pet zemalja s kojima je ostvaren deficit u 2019. godini su i dalje Njemačka (manjak od 359,9 milijuna eura), Nizozemska – deficit od 283,8 milijuna eura, Poljska (217,2 milijuna eura), Mađarska (197,1 milijuna eura), te Španjolska (144,6 milijuna eura). U prva tri mjeseca 2020. sa spomenutim smo zemljama ostvarili najveći deficit poljoprivredno prehrambenih proizvoda.
„Iz svih spomenutih podataka može se zaključiti da izvozimo manje složene poljoprivredne proizvode najnižih cijena u kojima ima najmanje dodane vrijednosti te najmanje uloženog rada i znanja. Takve proizvode odmah nakon žetve prodajemo u izvoz po niskim cjanama. Nakon toga prerađene proizvode u koje je ugrađen neki novi tehnološki stupanj obrade uvozimo po znatno višim cijenama. Značajno izvozimo proizvode ratarstva bez ikakve daljnje obrade, a uvozimo proizvode više dodane vrijednosti. Nakon što izvezemo ratarske proizvode, uvozimo stočnu hranu često proizvedenu na bazi GMO ratarskih kultura dok mi proizvodima isključivo NON GMO soju i ostale kulture. Također uvozimo sve proizvode stočarstva, a uvozimo i brašno kao i mlinsko pekarske proizvode“, zaključak je analize trgovine koju su napravili stručnjaci Smartera.
„Robna razmjena pokazuje katastrofalnu sliku konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda i izuzetno zabrinjavajuću strukturu naše poljoprivredne proizvodnje. Kada uzmemo u obzir da smo zemlja malih posjeda na kojima je teško opravdati proizvodnju ratarskih kultura, koje za ostvarenje prosječnih prinosa zahtijevaju znatno veće poljoprivredne površine, onda postaje još teže opravdati ovakvu strukturu poljoprivrede. Mogli bismo zaključiti da su naši poljoprivredni proizvođači skloni jako niskim rizicima i malim ulaganjima u poljoprivredu. Kroz izravna plaćanja na proizvodnji ratarskih kultura ostvaruju malu zaradu, ali su izbjegli i veće rizike koje prati ulaganja u neke druge osjetljivije poljoprivredne kategorije“, ocjena je stručnjaka Smartera.
Nadalje, za voćarsku i povrtlarsku proizvodnju nemamo osigurano neophodno navodnjavanje, nemamo tehnologije zaštite od tuče, mraza i suše, zbog čega su rizici proizvodnje u dosta teškim i vrlo promjenjivim klimatskim uvjetima visoki. Kod proizvoda stočarstva izuzetno su velike razlike u produktivnosti tako da su proizvodi iz uvoza uglavnom bitno jeftiniji te naši proizvođači teško mogu konkurirati svojim cijenama i potrebnim količinama. Osim svega navedenog tu je i politika trgovačkih lanaca koji često uvoze proizvode iz svojih matičnih zemalja, a često raspolažu i svojim privatnim robnim markama. Hrvatski neudruženi proizvođači često nemaju potrebne količine za redovnu isporuku u trgovačke lance, a udruživanju se i dalje opiru.
Vanjskotrgovinska razmjena zemlje najbolje oslikava njezinu međunarodnu konkurentnost. Hrvatska kontinuirano ostvaruje značajan deficit u robnoj razmjeni poljoprivredno prehrambenih proizvoda uz stupanj pokrivenosti uvoza izvozom koji je dosegnuo najviše 63 posto. Za većinu proizvoda kod kojih bilježimo kontinuirani rast uvoza, imamo sve prirodne predispozicije za njihovu proizvodnju (osim nekih vrsta voća i povrća – tropskog podrijetla). Za ostale proizvode nam je nužno značajno podizanje konkurentnosti u svim indikatorima koji utječu na to. Od jačanja produktivnosti kroz povećane prinose (kod ratarskih kultura smo postigli prinose na razini prosjeka, a ponegdje i na nivou najboljih EU praksi), okrupnjavanja proizvodnih površina, uvođenja navodnjavanja i odvodnje, korištenja suvremenih tehnologija i digitalnih podataka.
Horizontalna i vertikalna integracija su također jedan od nužnih preduvjeta da naši proizvodi budu pristupačniji i na domaćem tržištu, a bez toga gotovo da i nema uspjeha u izvozu. Snažni organizatori proizvodnje, otkupljivači i distributeri bi se trebali okrenuti mogućnosti kako organizirati proizvodnju za izvoz umjesto da tržište opskrbljuju uvoznim proizvodima. To je teži put, a ovdje ulogu ima i država s brojnim instrumentima poljoprivredne politike i mjerama uređenja tržišta koja su dozvoljena i u okviru europske direktive. Bez promjene te paradigme nećemo niti u narednim mjesecima, unatoč snažnom rastu svijesti o potrebi potrošnje domaćih proizvoda, imati bitno drugačije pokazatelje nego su ovi koje smo ostvarili u prošloj i početkom ove godine i koji su predmet ove analize.