Buduće koncesije nad pomorskim dobrom, koje bi trebale biti regulirane novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, uvelike zabrinjavaju hrvatske marine. Premda su i same prijedlozima i primjedbama sudjelovale u njegovoj izradi te bi on, prema najavama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, uskoro trebao biti gotov i objavljen na javnom savjetovanju, one nisu potpuno zadovoljne.
Problem je istek postojećih koncesija, objašnjava Sean Lisjak iz Udruženja marina pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i član pulske tvrtke Tehnomont, koja upravlja marinom Veruda.
- Naše Ministarstvo inzistira na tome da se nakon isteka postojećih koncesija raspisuje za njih novi natječaj i moguće je da postojeći koncesionar, iako je ispunjavao sve svoje obveze, na njemu izgubi. U tom slučaju postavljamo pitanje Ministarstvu što je s eventualno neamortiziranim dijelom investicija koje su se morale izvršiti u koncesijskom razdoblju? Ono što smo uspjeli je barem to da se u novi prijedlog Zakona o pomorskom dobru uvrsti odredba da je potencijalni novi koncesionar dužan ‘obeštetiti’ prijašnjeg za neamortizirani dio investicije. Međutim, nigdje se ne govori o zaposlenicima tih tvrtki, koji imaju ugovore o radu s postojećim koncesionarima i ne zna se njihova budućnost to jest hoće li ih potencijalni novi poslodavac zaposliti - kaže Lisjak.
Smjernice komisije
Objašnjava da je Udruženje pokušalo u ministarstvima mora i financija isposlovati da se bivši koncesionari u slučaju izbora novih obeštete kroz tržišnu vrijednost svoje imovine, ali su odbijeni. Prema Lisjakovim riječima, odgovoreno im je da ih u tome sprečavaju napuci i smjernice Europske komisije.
- To je netočno. U našem neposrednom okruženju, Sloveniji, imamo primjere kako oni uspijevaju napraviti stimulativne ugovore o koncesiji, po kojima je trenutni koncesionar siguran i osiguran tijekom i nakon isteka koncesijskog razdoblja. Naime, prema odredbama ugovora za marinu u Portorožu, koncesije se mogu dati i na razdoblja od 87 godina, a nakon njihova isteka potencijalni budući koncesionar obvezuje se isplatiti tržišnu, a ne neamortiziranu vrijednost imovine bivšem koncesionaru - ističe Lisjak te tvrdi da je stoga trenutni hrvatski model arhaičan, prerigidan i destimulativan za ozbiljno dugoročno investiranje.
- Sve dok se budemo slijepo rukovodili preporukama i napucima EK, nećemo ostvariti prosperitet i razviti puni potencijal naših marina kako to želimo - smatra Lisjak.
I predsjednik Uprave ACI-ja Kristijan Pavić ističe da su potrebna dodatna poboljšanja, ponajprije u dijelu koji predviđa samo jedno, vremenski ograničeno produljenje roka trajanja koncesije.
- Takva odredba nije u skladu sa Zakonom o koncesijama, ali ujedno ograničava planiranje novih investicija postojećeg koncesionara, što sigurno ne doprinosi unapređenju kvalitete pružanja usluga, zaštite okoliša i sigurnosti. Također vjerujemo da se na bolji način mogu definirati uvjeti poslovanja luka otvorenih za javni promet i sportskih luka, a sve s ciljem da se ne generira nelojalna konkurencija - smatra Pavić.
Cijena radova
Dodaje da je rok na koji se daju nove koncesije prekratak za današnja vremena, pogotovo za županijske koncesije koje su istodobno ograničene na 20 godina i maksimalnih 200 vezova.
- U taj rok ulazi i vrijeme ishođenja dozvola za gradnju i vrijeme gradnje, što ukupno može trajati i do četiri godine. Ako još tome pridodate da je cijena građevinskih radova iz godine u godinu sve viša, a da isto ne prati adekvatan rast cijena usluga marina, postojeći rokovi na koji se daju koncesije na samoj su granici isplativosti, pa i ispod nje, što utječe na otežana ulaganja u daljnji razvoj - kaže čelni čovjek najvećeg lanca marina u državi. Dodaje da važeći zakon ostavlja mogućnost produljenja roka trajanja koncesije ako nove investicije to gospodarski opravdavaju ili ako nastupi viša sila.
- S obzirom na to da su određeni ovlaštenici koncesije marina konzumirali navedenu mogućnost, odnosno pravo, ne vidim zašto bi bilo kojim drugim ovlaštenicima isto bilo uskraćeno ili onemogućeno, naravno, uz uvjet da ispunjavaju jedan od dva preduvjeta. Jedan od ciljeva Uprave ACI-ja je upravo produljenje roka trajanja koncesija ACI-jevih marina kako bismo osigurali osnovni preduvjet za daljnja kapitalna ulaganja s ciljem unapređenja profitabilnosti i konkurentnosti najvećeg lanca marina na Mediteranu - zaključuje Pavić.
Osim toga, marine su i protiv plaćanja varijabilnog dijela koncesije. Naime, sada se plaća fiksni dio po površini prostora te varijabilni, koji ovisi o prihodima tvrtke koja na tom području posluje. Lisjak tvrdi da je zbog toga situacija na terenu jako šarolika.
- Imate slučajeve da neke marine koje su, primjerice, 1999. dobile koncesiju na 30 godina plaćaju 0,7 kuna po četvornome metru kao fiksni dio i 2 posto na ukupan prihod, a ima i onih koje plaćaju 10, 14, 17 kuna po kvadratu i 4,6 posto ili i više na ime varijabilnog dijela. Na taj se način pojedine marine stavljaju u neravnopravan položaj i time im se u startu smanjuje konkurentnost. Čak smo predlagali da se ujednače cijene fiksnog dijela, ali da se zato ukine i izbaci varijabilni dio iz obračuna - ističe Lisjak.
Parametri
Pavić kaže da se ovim modelom uspješni poduzetnici na neki način “kažnjavaju” zbog povećanja prihoda.
- Svjesni smo činjenice da kuna danas i kuna za 10 ili 20 godina neće vrijediti jednako, zbog čega smo skloni prijedlogu da se fiksna koncesijska naknada mijenja tijekom vremena, ovisno o nizu parametara poput inflatorne stope ili tečajnih razlika - zaključuje direktor ACI-ja.
U Ministarstvu mora su svjesni da je problematika kojom se bavi ovaj zakon iznimno složena te da žele osigurati ravnotežu između zaštite vrijednog prirodnog bogatstva i potrebe gospodarskog razvoja.
- Zakon treba uskladiti sa Zakonom o koncesijama, ali na način koji uvažava posebitosti dodjele koncesija na pomorskom dobru. U odnosu na eventualne primjedbe ovlaštenika koncesija luka posebne namjene - luka nautičkog turizma, u radnoj skupini za izradu Zakona sudjeluje i predstavnik Udruge marina te se o svim prijedlozima raspravlja, a sve kako bi se izradio tekst Zakona koji bi odgovorio na potrebe koje ovlaštenici koncesija imaju i probleme s kojima se susreću - kažu u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Što se tiče cijena, ističu da se sve koncesije za gospodarsko korištenje pomorskog dobra daju na temelju provedenog prikupljanja ponuda, pa iznos naknade za koncesiju koju pojedini ovlaštenik koncesije plaća ovisi o njegovoj ponudi.