Iako je posljednja odluka Vrhovnog suda o zakonitosti konverzije mahom shvaćena kao kraj nadanjima bivših dužnika u švicarskim francima da bi od banaka mogli dobiti dodatna obeštećenja, ima i onih koji smatraju da nije sve izgubljeno.
Štoviše, aktivist i saborski zastupnik Goran Aleksić poručuje da nije ništa bitno odlučeno, a pitanje obeštećenja ostaje i dalje neriješeno. Dio odvjetnika koji je angažiran u ovim sudskim procesima također smatra da mnogi dužnici, neovisno o tome što su prihvatili konverziju, imaju dobre šanse dobiti dodatno obeštećenje. Ipak, strahujući da bi na kraju mogli izgubiti spor, neki klijenti sada razmišljaju o povlačenju tužbenih zahtjeva. Procjene govore da ih je na sudovima trenutačno oko 30.000, a temelje se na različitim osnovama.
Razlike
Odvjetnica Valentina Kolar kaže da njezin ured neće povlačiti zahtjeve iz jednostavnog razloga što su postavljeni na način da ne osporavaju konverziju, niti su pokušavali utvrditi ništetnost cijelog ugovara. U svojim zahtjevima tražili su preplatu do trenutka kada je konverzija provedena.
- Mi tražimo preplaćeni iznosi na temelju nepoštene kamate i valutne klauzule te razliku glavnice do dana konverzije, uzimajući u obzir preplatu po konverziji koju su odredile samo banke. U tom smislu, ova odluka Vrhovnog suda ne znači ništa - objašnjava Kolar. Uz tako postavljen tužbeni zahtjev, ističe, stranke imaju pravo i dalje inzistirati na provođenju vještačenja koje će sud odrediti i kojim će se matematički utvrditi da nisu obeštećeni. Pritom, dodaje, na svojoj strani imaju i presude sudova EU. Slično razmišlja i odvjetnik Srđan Kalebota, ističući da odluka Vrhovnog suda u ovom trenutku znači “malo ili gotovo ništa”.
- Njome je utvrđeno da dodatak ugovorima o kreditu kojim je provedena konverzija nije ništetan jer je proveden po posebnom zakonu. Ključno je pak to što gotovo nijedna tužba potrošača niti ne osporava taj zakon, dodatak i učinke konverzije, već ih, naprotiv, uvažava. Međutim, potrošači tvrde da konverzija nije obeštećenje. Sve tužbe traže obeštećenje upravo do dana konverzije - ističe Kalebota. No, ono što je najvažnije, Sud EU i Vrhovni sud “nisu osporili pravo na isplatu razlike onoga što je postignuto konverzijom i onoga na što potrošači imaju pravo eliminacijom ništetnih odredbi valute i kamate”. Kako se Vrhovni sud strogo držao pitanja ništetnosti konverzije, pitanje obeštećenja, isplate, kao i ništetnosti cijelih ugovora i restitucije u toj varijanti, kaže Kalebota, “prepustio je pojedinačnim sudskim postupcima koji su u tijeku”. U praksi to znači provođenje financijskih vještačenja za svaki predmet kako bi se utvrdilo je li konverzija obeštetila pojedinog potrošača i u kojem obujmu. Odluka Vrhovnog suda ne nudi jasan odgovor po pitanju obeštećenja.
Troškovi
- Utoliko je ljudima teško reći što da naprave. Ni sami suci o tome nemaju isto mišljenje: neki smatraju da će se za klijente i dalje donositi pozitivne presude, a neki da su konverzijom potpuno obeštećeni - kaže jedan odvjetnik koji se nekoliko godina bavi slučajem franak. Ipak, smatra da će se, barem na hrvatskim sudovima, odluka Vrhovnog suda u najmanje 80 posto slučajeva tumačiti na način da su dužnici konverzijom u potpunosti obeštećeni. Znatno su im veće šanse ako bi se obratili Europskom sudu, osobito imajući u vidu presudu Dunai.
- Vjerojatnost od gubitka spora nakon posljednje odluke Vrhovnog suda nedvojbeno je povećana i mogla bi nastati ozbiljna šteta, pojašnjava jedan odvjetnik koji, kako kaže, nastoji biti realan. O tome koliki je prosječni trošak po tužbama, postoje različite informacije. Neki tvrdi da su minimalni, ali postoje i procjene da se u prosjeku kreću 5 do 20 tisuća kuna. Ako bi klijenti tražili povlačenje tužbi, ostaje pitanje hoće li banke na to pristati. Umjesto povlačenja, mogu tražiti “odricanje”, a to znači da se klijent mora odreći zahtjeva i obvezati se da više nikad neće podnijeti tužbu. Tada sud donosi presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev i klijent se može poštedjeti daljnjih troškova, ali oni su već sada ozbiljni.