Kako promijeniti negativne trendove u hrvatskoj proizvodnji hrane? Kako povećati domaću proizvodnju, unaprijediti konkurentnost, bolje povezati proizvođače, potaknuti udruživanje, kooperaciju i nove investicije? Pitanja su koja su u središtu konferencije "Hrvatska proizvodnja hrane - Rješenja za budućnost", koja se u ovim trenucima održava u Čepinu, u organizaciji Jutarnjeg lista koji promicanjem domaće poljoprivrede i proizvodnje hrane želi dati doprinos promjenama i potaknuti javnost na široku raspravu i konsenzus s ciljem promjene trendova i snažne promocije domaće proizvodnje.
- Jutarnji list tijekom proljeća i ljeta je pokrenuo serijal ‘‘Tko nas hrani‘‘ kako bismo senzibilizirali javnost koliko je poljoprivredna proizvodnja važna. Podaci koje smo objavljivali potvrđuju kako se nastavlja negativni trend, uvoz hrane sve se više povećava, a posebno je rastao u lipnju. U prošloj godini uvezli smo hrane za 6,26 milijardi eura i ostvarili deficit od 2,4 milijarde eura, dok je vrijednost vlastite proizvodnje bila na nešto malo više od 3 milijarde. Otvorili smo niz tema s kojima se suočavaju svi sektori i kao odgovoran medij želimo pomoći kako da se preokrenu negativni trendovi – rekao je Goran Ogurlić, glavni urednik Jutarnjeg lista, dok je gradonačelnik Osijeka Ivan Radić u pozdravnom govoru istaknuo kako je siguran da će konferencija „ponuditi konkretna rješenja za glavnu stratešku granu u Republici Hrvatskoj.”
- Poljoprivreda je prošlost, sadašnjost i budućnost Slavonije. Pred našim proizvođačima su brojni izazovi u kojima im je Grad Osijek partner, pa smo u prošloj godini za potpore u gospodarstvu, među kojima su i poljoprivrednici, izdvojili 4 milijuna eura, a i u budućnosti ćemo to nastaviti, naročito s potporama za mlade poljoprivrednike. S Osječko-baranjskom županijom u partnerstvu izgradili smo i RDC, a nastavljamo razvijati i nove projekte – rekao je Radić.
‘Proizvođači moraju shvatiti ozbiljnost situacije‘
Nataša Tramišak, županica Osječko-baranjske županije, naglasila je da su ‘‘poljoprivreda i prehrambena industrija u fokusu, jer to mora biti naša najvažnija i najveća gospodarska grana.”
- U Osječko-baranjskoj županiji je 212 tisuća hektara obradivih površina, pri čemu moramo istaknuti proizvodnju žitarica pod kojom je više od 90 posto površina, a koje i najviše izvozimo, prvenstveno pšenice čija je proizvodnja ove godine bila jako uspješna. Imamo više od 11.000 OPG-a. Tu su i stočarstvo i proizvodnja mesa, koji su sada ugroženi afričkom svinjskom kugom, što nam je svima veliko upozorenje, pogotovo jer se u našoj županiji nalazi 35 posto nacionalne proizvodnje svinjskog mesa. Svi proizvođači moraju shvatiti ozbiljnost situacije i ulagati u biosigurnosne uvjete. Mi, kao Županija, radimo jako puno na dodatnim iskoracima i projektima, kao što je RDC za voće i povrće koji je 100 posto popunjen, pa radimo na drugoj fazi izgradnje tog objekta. Imamo 16 različitih mjera potpora, a sljedeći naš veliki projekt bit će poticanje revitalizacije mlinova. Imamo ih 17, a samo je sedam u pogonu, cilj ih je što više ponovno pokrenuti kako bismo ovdje prerađivali žitarice, proizvodili brašno, tjesteninu... Ulaganje u poljoprivredu, u Slavoniji, mora nam biti imperativ – istaknula je Tramišak, dok je Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva podsjetio kako je „iza nas je nekoliko ključnih razdoblja koja su utjecala na situaciju u poljoprivredi.”
- Imamo sedam godina programa ruralnog razvoja, gdje smo snažno s gotovo 3 milijarde eura intervenirali u poslovanje naših poljoprivrednih proizvođača. Na tri godine smo u provedbi ZPP-a, koji je donio puno novih mjera, pri čemu su neke teme bile i isforsirane, bilo je i otegotnih okolnosti. No, posebno bih istaknuo pet godina različitih kriza, koronakriza, rat u Ukrajini, elementarne nepogode... Vlada je nastojala zadržati zaposlenost i gospodarsku aktivnost, pa smo neke strateške stvari bili primorani staviti sa strane. Bilo je puno poremećaja na tržištu koji su nam skrenuli pozornost na domaće potrebe i razgovore o samodostatnosti, produktivnosti i konkurentnosti. Za kraj ove godine pripremamo novi set mjera i programa za ulaganje u primarnu proizvodnju, u trajne nasade, stočarstvo...
‘Hrvatska ne proizvodi koliko bi mogla i trebala‘
Uvodnu prezentaciju ‘‘Gdje smo danas, a gdje bismo mogli biti‘‘ održala je Zvjezdana Blažić, konzultantica za prehrambenu industriju i poljoprivredu.
- Svjesni smo da Hrvatska ne proizvodi koliko bi mogla i trebala, da bi bila oslonac prehrambene sigurnosti. S obzirom na to da imamo jako puno dobrih primjera i proizvođača, kao što je i Žito grupa u čijem se središtu danas nalazimo, to nam daje sigurnost da promjenama i zaokretom u poljoprivrednim politikama možemo doći do veće proizvodnje hrane. Pred nama su strukturni izazovi u poljoprivrednim politikama. Na žalost, smanjili smo prosječne veličine površina, koje su rascjepkane, čemu je doprinio i postojeći Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Starost od 59 godine je prosječna, a gotovo 40 posto je starijih od 65 godina, nije neka sigurnost. Navodnjavamo samo 2 posto površina, a udio ekoloških površina nam također pada. Time ne mogu biti zadovoljni ni proizvođači, ni potrošači, kao ni država – kazala je Blažić, pojasnivši kako smo „konkurentni jer nam kontinuirano i jako raste uvoz hrane, pri čemu u izvozu imamo proizvode nižih dodanih vrijednosti. Struktura vanjsko-trgovinske razmjene nam je u praktički svim vrstama proizvoda debelo u crvenom, a najviše u mesu, mlijeku, voću i povrću.”
- Hrvatski Sabor je donio Strategiju poljoprivrede do 2030. godine, s ciljem od 4 milijarde eura vrijednosti poljoprivredne proizvodnje i 60 posto rasta produktivnosti. No, je li to realno? Kada se pogleda proizvodnja od 2010. godine, nakon ulaska u EU imali smo ogroman pad proizvodnje, prvenstveno zbog carina i trebale su godine oporavka, a onda je došao period nakon 2019. s velikim geopolitičkim i makroekonomskim šokovima, kada smo prosječno rasli preko 6 posto. Da bismo dostigli cilj od 4 milijarde treba nam rast od preko 5 posto, što je realno ako inflacija ne bude visoka. No, ako bude 2-3 posto onda ćemo to teško dostići. Ključni su koraci u strukturi proizvodnje. Stočarstvo nam stagnira, ali u vrijednosti otkupa i prodaje to čini 50 posto i taj dio treba jačati. Kontinuirano nam pada učešće proizvodnje vina, voća i povrća, koja je na 10 posto, a u ostalim mediteranskim zemljama je 20 posto – naglasila je Blažić.
Irska kao primjer
- Produktivnost je bitna za konkurentnost, a naši ukupni faktori produktivnosti padaju. Kad je riječ o radnoj snazi na 30 posto smo produktivnosti EU, što je šest puta manje od Njemačke, deset puta manje od Nizozemske... To su pokazatelji našeg uspjeha i neuspjeha. Po hektaru smo također slabiji od zemalja EU. Sa žitaricama smo na prosjeku EU, čak i bolji, ali smo ispod prosjeka za mlijeko, voće, povrće... Cilj je povećanje broja svinja za 35 posto, odnosno na 1,2 milijuna svinja i vjerovala bih da bi to bilo ostvarivo da se nije dogodila ASK – rekla je konzultantica, istaknuvši na kraju optimizam.
- Mislim da imamo perspektivu i možemo dostići ciljeve, jednog dana biti izvoznik hrane, za što imamo dobre primjere i među našim proizvođačima. Imamo za to i primjere iz EU, poput Irske koja je prije 30 godina bila na dnu EU, a danas 90 posto proizvodnje izvozi, proizvođači imaju najviši dohodak. Almeria u Španjolskoj, koja je pustinja, najveći je proizvođač povrća u Europi. Ne vidim razloga da mi s ovakvom zemljom, potencijalima, znanjem i ljudima ne bismo imali poljoprivredu na koju ćemo biti ponosni – zaključila je Blažić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....