Na sjeverozapadu Španjolske, kilometri žutih prostranstava prekidani su tek pokojim selom, koje se često sastoji od samo nekoliko oronulih kamenih kuća okupljenih oko crkve. Javni prijevoz ondje gotovo i ne postoji, udaljenosti su prevelike za pješačenje, a automobil je jedino sredstvo da se povežete s ostatkom zemlje. Ovo su tipični prizori onoga što je dobilo nadimak España Vacía (u prijevodu prazna Španjolska) jer su to dijelovi zemlje koje ubrzano napušta stanovništvo, piše Bloomberg.
Depopulacija ruralnih područja započela je još sredinom 20. stoljeća, kada su ljudi masovno selili u gradove u potrazi za poslovima u tvornicama. Proces se posljednjih godina dodatno ubrzao, osobito u unutrašnjosti. Vladino izvješće pokazuje da je ruralna Španjolska između 2014. i 2023. izgubila 4,4 posto stanovnika, iako je ukupna populacija zemlje istovremeno porasla za 2,6 posto.
Bračni par kupio cijelo selo sa 62 kuće za 349 000 eura, ali nije sve tako bajno kako zvuči
„Stotine sela nestat će jer mladi ne žele tamo živjeti“, upozorava Juan José Manzano, suosnivač organizacije AlmaNatura, koja se bavi revitalizacijom ruralnih područja.
Ravnoteža naseljenosti u zemlji izrazito je narušena. Iako 84 posto teritorija čine ruralna područja, u njima živi tek 16 posto ljudi. Zbog toga što ima sve manje ljudi koji održavaju šume i livade, koje ionako sklone požarima postaju još ranjivije.
U pokušaju da se taj trend zaustavi, javne vlasti i privatni akteri nude različita rješenja. Vlada je čak osnovala posebno ministarstvo posvećeno „praznoj Španjolskoj“. Paralelno, sve više stanovnika gradova – iscrpljenih urbanim stresom i visokim troškovima – razmatra povratak seoskom životu.
Primjer dolazi iz agencije Aldeas Abandonadas, specijalizirane za prodaju napuštenih sela. Predsjednica agencije Elvira Fafian primjećuje porast interesa mladih Španjolaca i stranaca koji traže mir, pristupačnost ili jednostavno alternativu visokim gradskim hipotekama. Prošle godine agencija je prodala selo blizu Burgosa nizozemskom paru za 350.000 eura. Novi vlasnici, matematičarka Maaike Geurts i njezin partner, računalni znanstvenik, planiraju stvoriti eko-selo, obnoviti kuće i privući zajednicu istomišljenika.
„Željeli smo učiniti nešto dobro sa svojim novcem, a ne cijeli život provesti pred računalima“, objašnjava Geurts.
Slična priča prati Villalibado, selo napušteno više od 30 godina, koje su 2007. kupila braća Ansótegui. Njihova početna ideja bila je obnoviti nekoliko kuća za umirovljenike, ali projekt se pretvorio u ambiciozan kompleks s restoranom, barom, bazenima i obnovljenom romaničkom crkvom iz 12. stoljeća. Selo je sada turistička destinacija za vjenčanja, duhovne programe i znanstvene skupove. Nedavno ga je grupa istraživača iz San Francisca unajmila kako bi promatrala pomrčinu Sunca.
„Sretni smo što je selo opet živo“, kaže gradonačelnik Alonso Manjón, naglašavajući da je povratak života motivirao i druge mještane da ulažu u svoje kuće.
Revitalizacija Villalibada donijela je neočekivane koristi i susjednom Villadiegu, gradiću s 1.500 stanovnika. Posjetitelji iz obližnjeg sela troše novac u lokalnim kafićima i muzejima, a grad nudi ono što manjim mjestima nedostaje: banke, škole, zdravstvenu skrb.
Villadiego privlači i nove stanovnike. Celia, muzejska vodičica u kasnim dvadesetima, preselila se iz Madrida i sada uživa u mirnijem životu. Ljeti gradić oživi: trgovi se pune obiteljima, djecom i mladima u dvadesetima, što je prizor neuobičajen za ruralna mjesta u kojima stanovništvo često ubrzano stari.
Bračni par kupio cijelo selo sa 62 kuće za 349 000 eura, ali nije sve tako bajno kako zvuči
Samo nekoliko kilometara dalje leži podsjetnik na drugu stranu priče. Villamorón, nekoć selo od 150 ljudi s gotičkom crkvom Santiago Apóstola, sada je potpuno prepušten prirodi. Kuće i groblje obrasli su korovom, a crkva je jedini trag da je ondje ikada postojala zajednica.
Jedna od najuspješnijih inicijativa je HolaPueblo, program AlmaNature koji od 2020. pomaže obiteljima da se dosele u depopulirana sela. Do sada se preselilo 85 obitelji koje su otvorile desetke novih pekarnica, barova, umjetničkih studija i radionica. Među njima je i obitelj Padín, koja je iz Venezuele stigla u Španjolsku bježeći od krize. Preselili su se u Placín u Galiciji, gdje Ricardo Padín izrađuje noževe u vlastitoj radionici. Iako se suočava s poteškoćama poput loše internetske veze i udaljenih škola, kaže da već poznaje sve susjede i osjeća kako njihova prisutnost stvara „trenutačnu ekonomsku aktivnost“.
I studije upućuju na blage pozitivne pomake. Prema Socijalnom opservatoriju Zaklade La Caixa, doseljenici u dobi od 20 do 39 godina čine 10 posto populacije u općinama s manje od 10.000 stanovnika. Vjeruju da to nagovještava „generacijsku obnovu“ koja bi mogla usporiti demografski pad.
Ipak, stručnjaci poput istraživača Miguela Gonzáleza-Leonarda upozoravaju da lokalni projekti sami po sebi ne mogu promijeniti strukturne trendove. Vlada je 2021. uložila 10 milijardi eura u borbu protiv depopulacije, dok Andaluzija nudi potpore kupcima kuća u selima s manje od 3.000 stanovnika. Ali efekti tih mjera zasad su ograničeni.
„U idućim godinama neke će općine nestati jer nedostaje ekonomske aktivnosti i resursa“, kaže González-Leonardo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....