Mischa Keijser/AFP
Tranzicijski report

Kako je Equinor postao predvodnik zelene tranzicije

Norveški državni proizvođač nafte dokazao je kako strategija energetske tranzicije u kratkom roku može postati iznimno profitabilna
Piše: Sponzorirani sadržaj/JanafObjavljeno: 19. svibanj 2021. 13:48

Prošli je tjedan niz svjetskih naftnih kompanija objavilo svoje poslovne rezultate za prvo tromjesečje, a tvrtke poput anglo-nizozemskog Royal Dutch Shella pokazale su kako se polako vraćaju na razinu poslovanja prije pandemije. No, istovremeno, neke od najvećih svjetskih naftnih kompanija povećale su svoje obveze u vezi s energetskom tranzicijom i dekarbonizacijom. Primjerice, španjolska tvrtka Repsol čak 40 posto svojih kapitalnih izdataka posvetila je projektima s niskim udjelom ugljika, a francuski Total najavio je da tijekom sljedeće četiri godine planira pet puta povećati svoje proizvodne kapacitete u proizvodnji obnovljive energije.

No, preuzete obveze su jedno, a njihovo ispunjavanje sasvim drugo. Dok je najavljivanje velikih ambicija u zelenoj energetici postalo neosporan trend među velikim svjetskim naftno-plinskim kompanijama, nema puno onih koje se već danas mogu pohvaliti i dobrim rezultatima u tom procesu. A upravo u tome blista jedna tvrtka: norveški državni proizvođač nafte Equinor ASA. U prvom tromjesečju 2021. Equinor je ostvario više od 2,6 milijardi dolara zarade, od čega 49% iz svog portfelja poslovanja s obnovljivim izvorima energije. Pojednostavljeno rečeno, u prva tri mjeseca ove godine u Equinor je zaradio više od obnovljivih izvora energije nego što je zaradio istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina.

Pokazatelji izazova

Ali takvi Equinorovi rezultati više su od pukog dokaza uspješne strategije u segmentu zelene energije. Oni su i pokazatelj izazova koji predstoje svim ostalim naftnim kompanijama koje imaju slične ambicije.

Utoliko, potrebno je prvo detaljno analizirati profitabilnosti tog dijela Equinorova poslovanja. Dobit kompanije u segmentu obnovljivih izvora energije došla je iz poslovnog modela “rotacije imovine”, što je pojam koji označava strategiju prodaje imovine u različitim fazama razvoja novim vlasnicima. Equinor je tako nedavno prodao 50% udjela u dva američka priobalna projekta vjetroelektrana i 10% udjela u dvije vjetroelektrane u Velikoj Britaniji. Norveška kompanija tako funkcionira kao bazični developer velikih projekata.

No, zanimljivije od samog razvoja tih projekata jest za koga ih Equinor razvija. Kupci su, naime, druge velike svjetske naftne kompanije. Udjel u američkim projektima otkupio je britanski BP, a talijanski Eni ušao je u britanske projekte. Drugim riječima, Equinor svojim konkurentima uspješno naplaćuje svoj uspjeh u provedbi tranzicije - započinje rani razvoj projekata, a zatim ubire novčane koristi od prodaje drugima.

I tu leži glavni izazov za planove energetske tranzicije tvrtke velikih naftnih kompanija.

Portfelj u SAD-u

Naime, rani razvoj projekata u vjetroenergetici ovisi više o dobrom tajmingu i stručnim resursima nego o kapitalu. Equinorov vjetroenergetski portfelj u SAD-u rezultat je uspjeha na tamošnjim dražbama za razvoj offshore vjetroelektrana još 2018. godine, kada je za ta “prava građenja” tvrtka platila oko 135 milijuna dolara. U svom najnovijem poslovnom izvještaju tvrtka kaže da je BP za tu istu imovinu platio oko 1,2 milijarde dolara, što je norveškoj tvrtki donijelo oko milijardu dolara profita.

image
Jens Buttner/AFP

Taj pristup može poslužiti kao putokaz za druge kompanije, ali treba pritom napomenuti da je Equinor iz više razloga vrlo specifična kompanija. Prvo, jedan od ključnih razloga zašto je kompanija uopće bila u mogućnosti postati rani ulagač u američku offshore vjetroenergetiku jest taj što je prethodno imala desetljeća iskustva u razvoju i upravljanju priobalne naftne i plinske infrastrukture. I druge naftne kompanije, poput BP-a, imaju stručnosti u tim poslovima, ali Equinor je doista svjetski lider.

Druga važna specifičnost jest u tome da je Equinor u dvotrećinskom vlasništvu Kraljevine Norveške, a norveški Vladin mirovinski fond Global, poznat i kao Norges Bank, posjeduje još 3,59% tvrtke putem fonda Folketrygdfondet, koji je ovlašten uložiti 85% svojih sredstava u norveške tvrtke. Ne samo da je vlada iznimno strpljiv, dugoročni dioničar nego ona preuzima aktivnu ulogu u formiranju strategija tvrtki koje se nalaze u njezinu portfelju. A Folketrygdfondet “ima interes za urednu tranziciju u skladu s Pariškim sporazumom” i očekuje da njegove portfeljne tvrtke “integriraju razmatranja klimatskih promjena u politike i strategiju”.

Napor i koordinacija

Ukratko: Norveška reinvestira prihode svoje državne naftne kompanije natrag u spomenutu naftnu kompaniju, a istovremeno sudjeluje u implementaciji strategije energetske tranzicije te naftne kompanije. Kao što pokazuju rezultati Equinora u prvom tromjesečju, sav taj napor i koordinacija omogućili su naftnoj tvrtki da barem trenutno dobije polovinu svojih prihoda od obnovljivih izvora energije.

Drugim naftnim kompanijama koje žele postići takve rezultate taj model nudi niz vrlo poučnih spoznaja. A ključan je tajming - što prije tvrtke krenu u taj proces, imat će više mogućnosti da zarađuju na onima koji su u tome sporiji od njih. Equinor dokazuje kako ta strategija može biti iznimno profitabilna.

Linker
19. svibanj 2021 13:49