Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Još do prije četiri godine, svijet Jovana Nestorovića vrtio se isključivo oko saksofona. Životno i profesionalno, ovaj se rođeni Vukovarac već neko vrijeme bio vezao za Zadar i bavio se samo glazbom, no onda se dogodila pandemija koronavirusa koja je, kao i brojne druge, i njegov život preokrenula iz temelja. Vratio se u rodni Vukovar i uhvatio posla u obiteljskom voćnjaku koji je još 2002. godine zasadio njegov otac Stevan.
Bio je to dubinski životni zaokret za ovog glazbenika i nekadašnjeg studenta biologije u Novom Sadu. Danas, četiri godine nakon pandemije koja mu je preokrenula životne temelje, ovaj 34-godišnjak s ponosom pokazuje svoj brend rakija Zlatni jež, koji je razvio s prijateljem i poslovnim partnerom Jovanom Todorovićem i koji je u godinu dana postojanja pobrao već i neke nagrade i diplome na cijenjenim natjecanjima.
- Da, to je baš bio životni zaokret i ne mogu reći da nisam zadovoljan kako se sve razvilo - veli Jovan. Nositelj OPG-a postao je još 2008. godine, no sve do 2014. godine o voćnjacima su se najviše brinuli otac Stevan i majka Vesna. No te godine mu je otac preminuo, a kako je Jovan u to doba bio u glazbenim vodama, voćnjakom se nije bavio intenzivno. Održavali su ga bez nekih velikih planova, a mama je prodavala voće na tržnicama u Vukovaru i Osijeku, što radi i danas. No danas dobar dio voća ide u destilaciju.
- Kada sam se voćnjaka uhvatio ozbiljnije, uložio sam u novu hladnjaču, međutim ubrzo sam shvatio da primarna proizvodnja nema previše smisla jer je zbog velikog uvoza malen profit. Inače, još 2016. godine sam s prijateljem Dariom Matićem iz Zagreba kupio kazan za rakiju iz hobija. Nisam imao nikakva iskustva s rakijom, osim iskustva s pijenjem rakije - nasmijao se Jovan, koji priznaje da je tadašnja rakija koju su radili bila prosječne ili ispodprosječne kvalitete. No s vremenom se kroz literaturu i savjete iskusnih proizvođača, uz svoja predznanja iz kemije i biologije, dodatno educirao o destilaciji, redestilaciji, barikiranju...
- I tako sam početkom prošle odlučio registrirati destileriju Zlatni jež, a u posao se sa mnom uključio i moj prijatelj Jovan Todorović iz Borova, s kojim se poznajem još od ranije, čak smo i u studentskim danima bili zajedno u Novom Sadu, gdje je bio jedan ugostiteljski objekt Anđeli kod Zlatnog ježa za koji nas vežu zanimljiva iskustva, pa smo iz toga izvukli i ime brenda. Inače, on je u početku bio rezerviran, ali kada je probao prvu barikiranu jabuku, "odlijepio je" i odmah pristao - nastavio je u šaljivom tonu Jovan, koji je sada potpuno posvećen voćnjaku i destileriji.
- U tijeku je restrukturiranje voćnjaka, primarno smo imali jabuke i breskve, a sada vadimo breskve i pola hektara jabuke te planiramo zasaditi kajsije i šljive da imamo i tu sirovinu za rakiju. U posjedu imam 2,5 hektara voćnjaka i još 2000 kvadrata u najmu, a kajsije i šljive dodatno kupujemo od poznatih proizvođača iz okolice Vukovara.
Za sada ne vidimo potrebu za povećanje površina. S 2,5 hektara zemlje može se imati sirovine za veliku destileriju do 10.000 litara godišnje, a mi smo u statusu male destilerije do 2500 litara i to nam je sasvim dovoljno. Važniji su nam strojevi i prostor, da zaokružimo i poboljšamo preradu, pa sada planiramo napraviti halu u koju ćemo smjestiti cijeli pogon - istaknuo je naš sugovornik.
- Imamo zaokružen proces u kojem ne moramo nigdje žuriti. Imamo komore za kontrolu temperature koma, što rijetko tko ima, pa sada zimi grijemo, a ljeti koristimo moju hladnjaču za hlađenje koma, da bi bila optimalna temperatura fermentacije, što jako doprinosi kvaliteti rakije.
Dupla destilacija, dobar kazan, vrhunska sirovina i to je to. Ideja je da dovedemo rakiju na nivo vrhunskog brenda, što bi ona i trebala biti, kvalitetom te dizajnom - objasnio je Jovan, kojemu u voćnjaku i dalje pomaže majka. Godišnje, ovisno o vremenskim i drugim uvjetima, proizvedu 50-80 tona voća, od kojih otprilike polovinu prodaju kao svježe voće na tržnicama, a polovina ide u preradu. Jako im je važno da imaju kvalitetan proizvod, čak i nauštrb kvantitete.
- Samo tako možeš doći do kupaca. Svaka rakija ima nešto svoje. Recimo, jabuka treba biti svjetlijih nota, otvorenijih, pa je barikiramo u hrastu da bismo dobili aromu vanilije, ali ne previše, i jasenu kao bijelom drvu koje daje arome kamilice, neke orijentalnije mirise. Dok šljiva, recimo, voli da je tamnija, pa ide u malo jače spaljeno drvo i tu miksamo dud i hrast. Kajsiju i dunju ne barikiramo jer nije baš nužno ako je kvalitetna rakija - veli Jovan. Prisutni su u nekoliko kafića i restorana, a uskoro ih čeka i isporuka u Njemačku.
- Nije lako doći na police. Kada se sve zbroji, to mora biti skuplje od industrijskih rakija, a onda se nije baš lako probiti pokraj velikih igrača, iako postoje ljudi kojima nije bitno koliko nešto košta, već im je bitna kvaliteta. Glazba mi je sada hobi, a ovo primarni posao, no mi smo zapravo još na početku i tek ćemo vidjeti može li to postati priča od koje ćemo živjeti. Dobili smo već i neke nagrade, ali na kraju će ipak presuditi kupci, odnosno tržište - svjestan je Jovan tržišnih zakonitosti, ali i stanja u našoj poljoprivredi.
- Ono je kao i stanje u društvu. Ovo je neki najčudniji klon neoliberalnog kapitalizma. Imam voćnjak, a oko mene svu zemlju drže dva čovjeka. Grupiranje, grupiranje, grupiranje... To se događa i u ovom poslu, gdje neki brend, čim odskoči, kupuju veliki. Nemoguće se baviti poljoprivredom i biti samodostatan, to mora ići u neke vode gdje su kapitalna ulaganja. Zato ne mislim da je to baš nešto povoljno za mlade ljude, a niti država ne potiče mlade ljude da se time bave, jer ne kontrolira uvoz robe. To je osnovna stvar, što ja najbolje osjetim na jabukama.
Nije baš bajno, ali ipak mislim da se može ići u smjeru kojim smo mi krenuli i probati iskoristiti otvoreno tržište Europske unije - zaključuje naš sugovornik.
OSOBNA KARTA
Ime i prezime: Jovan Nestorović
Dob: 34 godine
Mjesto: Vukovar
Zanimanje: voćar, proizvođač rakije
Površina: 2,5 hektara
Proizvodnja: voćnjak jabuke i breskve, Zlatni jež - rakije od jabuke, šljive, kajsije i dunje
Poslovni moto: Kvaliteta uvijek ima tržište, samo treba biti ustrajan!
