Varaždinski Ekos holding, jedno od najstabilnijih hrvatskih poduzeća, ima novu upravu. Osnivača i čovjeka koji je doveo Ekos na veleprodajni slastičarski tron, Hrvoja Vojvodu, svojedobno i varaždinskog gradonačelnika, na čelu kompanije zamijenio je sin Josip, a najveće su se promjene dogodile u Ekos pekarnici, najvažnijoj tvrtki kćeri Ekos holdinga, koja u njegovim prihodima sudjeluje sa 75 posto.
Prošla je godina završena sa 100,2 milijuna kuna prihoda, godina prije s 80 milijuna, a tvrtka iz godine u godinu raste.
Josip Vojvoda se, za početak, okružio ženama. Kad i njegov otac, u mirovinu su otišli i šefovi koji su s njim gradili tvrtku od 1990. godine. Novi predsjednik morao je izabrati nove ljude. U Upravu Ekos pekarnice imenovao je samo žene, njih četiri, sve su mlađe od 40 godina i sve su "odrasle" u tvrtki. Josip je uvjeren da su nove šefice najbolja ekipa za novi, moderniji Ekos.
Ekos se nedavno upustio u veliki izazov, gradnju modernog pogona u susjednom Međimurju.
Odmetnuti sinovi
- Iz Ekosa godišnje izađe šest tisuća tona kolača, a s novim pogonom ta će brojka biti tri puta veća. Od 2012. godine do danas tvrtka bilježi stalan rast, slastičarski dio je naš temeljni biznis i svi ovdje možemo biti presretni što se bavimo ovim poslom. Slastičarstvo je vrh svake prehrambene industrije i uvijek donosi nešto novo, a i ono što je staro vraća se u modu, ali u novoj izvedbi. Prostora za rad je napretek, a pokazali smo se dobrima u svladavanju novih izazova - govori Josip Vojvoda.
Mlad je, ima 38 godina i suprugu Željku, zaposlenu također u Ekosu, te dvije kćeri, Evu (10) i Vitu (2). Diplomirani je ekonomist i odrastao je u Ekosu. U jednom su se trenutku on i prijatelj, čiji je otac poslovni partner i suvlasnik Ekos holdinga, odlučili upustiti u vlastiti biznis. Osnovali su tvrtku Agrofood i bavili su se prodajom voća i povrća s lokalnih gospodarstva. Išlo im je dobro i kad se tvrtka etablirala na tržištu, "odmetnuti" sinovi prodali su tvrtku Ekos holdingu.
Ekos je po još mnogočemu specifičan. Poduzeće je u stalnom rastu, prihodi su visoki i stabilni, ali tvrtka je na istoj adresi od osnivanja 1990. godine. U staroj, ali obnovljenoj lijepoj secesijskoj jednokatnici, stiješnjenoj između dvije slične iza Varaždinskog placa u središtu grada. U dvorištu je pogon za proizvodnju kruha. Kao da se radi o maloj manufakturi, a ne tvrtki s milijunskim prihodima. Ali baš je taj nepretenciozni šarm ono što razlikuje Ekos od mnogih poduzeća tog ranga. Iako poznat europski igrač u domeni slastičarstva, Ekos je u Varaždinu još poput obiteljske slastičarnice.
Država ih zaboravila
- Puno smo surađivali s Robertom Hromalićem, kupovali od njega recepture i odradio je edukaciju naših slastičara za nove recepte. I inače radimo na stalnoj edukaciji. Prije nekoliko tjedana šest naših slastičarki bilo je na edukaciji u poznatoj slastičarskoj školi Richmond u Luzernu. Svjetski je trend u slastičarstvu veganski, bezglutenski i premium segment, gdje sastojci moraju biti iz provjerenih izvora. Tu se najviše razlikujemo od konkurencije, svaki naš kolač ima RSPO biocertifikat, koji znači da se u uzgajanju kakaa ne zlorabe djeca - kaže Vojvoda.
Sve što radi, Ekos, kao i sva druga pekarska i slastičarska poduzeća, radi vlastitim novcem. Država ih je zaboravila u svemu vezanom za fondove EU. Branša ne može povući ni euro jer ne pripada nikome.
- Pekarstvo i slastičarstvo, očito, nije nikome zanimljivo. Kao siročad smo. S druge se strane čudimo uvoznim, jeftinim proizvodima napravljenima europskim novcem. U Hrvatskoj su, kad su pisali programe, našu branšu izostavili. Aplicirali smo na Ministarstvo poljoprivrede, ali smo trebali dokazati da je kolač proizvod od voća i povrća, što nismo uspjeli. Stoput bih grizao kad vidim da imamo tako kvalitetan proizvod koji se sve više izvozi, a Ministarstvo za nas nema sluha - rezigniran je.
Budući da nisu mogli do poticaja, investiciju financiraju sami, a djelomično su se morali i zadužiti.
Nedavno su direktori svih većih tvrtki iz branše - Ekosa, Team zipa, Čakovečkih mlinova, Dubravice i drugih - zajedno otišli do Ministarstva poljoprivrede. Doznali su samo da kad su pisani programi, pekarska i slastičarska industrija u njih nisu unesene.
- Nema nas ni u novoj omotnici za sljedećih deset godina. Rekli su da im je žao - kaže Josip Vojvoda.