Veliki intervju: Tomislav Vuić

'Hrvatski problem nije samo financijski, na dno nas vuče sporo i neučinkovito pravosuđe'

Predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke o kreditima, politici i digitalizaciji
Predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke Tomislav Vuić
 HANZA MEDIA

Prvi put smo razgovarali davno, 1995., kad je Tomislav Vuić napustio dobar posao u odvjetničkoj kancelariji Žurić i partneri, gdje je bio suosnivač i partner, da bi se priključio Trgovačkoj banci, prvoj privatnoj butik-banci u novoj državi, u početku kao član Nadzornog odbora, ubrzo kao jedan od izvršnih direktora i glasnogovornik. Drugi put dugo smo razgovarali 2015. u listopadu, godinu dana nakon što je preuzeo čelnu poziciju u Hrvatskoj poštanskoj banci, kad je postalo jasno da je nekad uspavana državna financijska institucija, koju mnogi izvan branše povezuju tek s umirovljenicima i s dugim repom mutnih poslova u prošlosti, oživjela na način na koji se malo tko nadao. To je bio rezultat Vuićeva rada koji nitko nije mogao poreći. Visokom energijom i neposrednim načinom komunikacije probudio je davno zamrli entuzijazam unutar kompanije, uveo široku paletu novih proizvoda (među prvima su, između ostalog, ponudili pristupačne kredite bez valutne klauzule, u kunama). Preživio je i prvi krug dokapitalizacije kad je u vlasničku strukturu banke ušlo osamnaest novih dioničara – od tada još velikog Ivice Todorića do investitora, aktivista i velikog ulagača u hrvatske dionice Nenada Bakića i uobičajenih kupaca kao što su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi. Država je ostala većinski vlasnik, ali tako obnovljena banka bila je spremna za novi iskorak na tržištu. Država danas raspolaže, izravno ili kroz fondove, s više od 70 posto vlasničkog paketa.

U međuvremenu je pokleknuo Ivica Todorić, iako je kao jedina banka u većinskom državnom vlasništvu bila veliki kreditor Agrokora, banka je preživjela taj udarac, oporavila se i prošlu godinu završila s najboljim rezultatom u svojoj povijesti. Vuiću najesen istječe mandat, ali o tome ne želi razgovarati. On za novi mandat već ima spremne planove, zna što treba raditi, kaže, ali predstavit će ih kad za to dođe vrijeme, a na vlasniku je da ih odobri ili da se odluči za promjenu.

Gledamo li početnu točku, današnji HPB je nova banka. Najesen vam istječe mandat. Rezultat je dobar, imate li projekciju što raditi dalje?

- Istina, puno smo bolji, ali predsjednika Uprave bira vlasnik i vlasnika treba pitati je li zadovoljan mojim načinom upravljanja. Kao banka želimo biti i bolji i veći, ali stvarno veći. Preuzimanje Jadranske banke bio je bitan korak u sustizanju konkurencije. Od banke uz koju su se stalno vezali problemi stigli smo do banke koja je ravnopravni konkurent na tržištu iako drži samo nešto više od pet posto udjela. Ušli smo u krug prvih šest banaka na tržištu, na kojem dominiraju prve tri, a banke u hrvatskom vlasništvu, osim naše, imaju zanemariv tržišni udjel.

Što mislite da radite bolje od drugih?

- Napravili smo iskorake u digitalnom području gdje smo uspjeli biti brži dok nam vrijeme nije okupiralo pripajanje Jadranske banke. Najbolji ljudi radili su na preuzimanju, u maloj se banci to neminovno osjeti i u tom razdoblju nismo izlazili s novim digitalnim proizvodima u mjeri u kojoj smo željeli. S druge strane, preuzimanje je dobra vježba, dobro je prema javnosti i za atmosferu unutar kuće. Sad smo mi oni koji preuzimaju, nismo više samo meta. Osim što nam je donijelo klijente Jadranske banke, njih 40 tisuća, stekli smo dragocjeno iskustvo. Sad kao organizacija znamo kako se to radi.

Kakva je struktura njihovih klijenata?

- Mješovita, dugo su bili vjerni svojoj banci. Dosta je umirovljenika, ali ne bih dijelio po važnosti klijente na mlade i stare, dobre i manje dobre. Naš je posao boriti se za svakog klijenta, a značajno je da smo stekli poziciju za privlačenje novih. Sad smo dobro pozicionirani u Dalmaciji, u gradovima koji rastu imamo odličnu startnu točku za širenje biznisa. Ponosni smo kako su nas dočekali, na otvorenje u Šibeniku došle su stotine ljudi i, unatoč gužvi, reklamacija je bilo puno manje nego što smo se pribojavali.

Govori se da vam je sljedeći korak Croatia banka. Je li to politički pritisak ili stvarna poslovna namjera HPB-a?

- Već sam govorio da i inače nisam imao političkih pritisaka. Možemo zamisliti taj proces, ali naša je primarna strategija organski rast.

HANZA MEDIA
Predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke Tomislav Vuić

Koliko bi vam se to preuzimanje isplatilo?

- Uvijek treba gledati i na to tko kupuje. Netko će znati izvući nešto i iz naoko loše kupovine. Zasad je to nezahvalna tema za diskusiju u javnosti, pogotovo zato što imamo istog vlasnika. Organskim rastom možemo dosta postići, no ukaže li se prilika za dobru akviziciju, važno je da smo sposobni brzo reagirati, zajedno s vlasnikom koji mora odobriti i odluku i prikupljanje kapitala. Bilo bi dobro takvu mogućnost predvidjeti i planirati u dugoročnoj strategiji.

HPB je kupnjom i pripajanjem Jadranske banke stekao iskustvo i napravio veliki iskorak u Dalmaciji - tržištu koje nam je jako važno. Pokazali smo i da smo spremni preuzimati druge banke. Svako je pripajanje zahtjevno, ovo je provedeno u samo osam mjeseci bez većih poteškoća za klijente, što je uspjeh. U Šibeniku smo otvorili četvrti po veličini regionalni centar, iza Zagreba, Splita i Osijeka. Možemo ostvariti dobar organski rast, a u slučaju da postoje prilike i interes, ovisno o raspoloživom kapitalu i volji vlasnika, otvoreni smo i za nove akvizicije.

Nakon prvog kruga dokapitalizacije mogla se primijetiti i ambicija za izlazak HPB-a izvan hrvatske granice. Je li ta ambicija preživjela?

- Mislim da zasad imamo dovoljno posla i prostora u Hrvatskoj. Naš je posao izboriti se za značajniji tržišni udjel ovdje. To nije mala ambicija. Kolege su mi zabranili govoriti koliki HPB treba biti, kažu da me nitko neće shvaćati ozbiljno.

Iz Agrokora ste se izvukli, imate li kakvih tereta u Uljaniku?

- Nemamo. Tu smo pokriveni državnim jamstvima, većina je već naplaćena, ništa nije otvoreno.

Šef Hrvatske poštanske banke jedina je bankarska pozicija u Hrvatskoj koju određuje politika...

- To je točno, HPB je jedina veća banka koja nije član neke bankarske grupe. Mi smo nezavisni. Pitanje je je li realno da postoji hrvatska (državna) banka sa značajnim utjecajem na tržištu i tko za­ista želi raditi na tome i spreman je preuzeti rizik. Povijesno, teško se pohvaliti dobrim rezultatima državnih banaka, to je uvijek loše završilo. Napravili smo značajan iskorak, ali i oni koji govore protiv takva modela nisu bez argumenata. Važno je tko i kako vodi banku, ali i tko donosi strateške odluke te nadzire poslovanje.

Imate solidnu bazu klijenata među umirovljenicima. Novim zakonom oni su dobili široka prava zapošljavanja, pa i pokretanja vlastitih biznisa. Jeste li razmišljali o tome kako ih pratiti?

- Spremni smo pratiti biznis i mislim da smo s obzirom na veličinu dobra banka za malo i srednje poduzetništvo. U tom području već smo napravili snažan organizacijski iskorak. Nismo, međutim, dosad imali poseban pristup umirovljenicima kao poduzetnicima. Kad kreditiramo neki biznis, osnovni kriterij je poslovni plan, a ne osoba koja podiže kredit. Teško je zamisliti da će se, unatoč novom zakonu pojaviti značajan broj umirovljenika s planovima za nove, vlastite biznise. Više će biti onih koji će se zaposliti kako bi dopunili premalu mirovinu, njima poslovni krediti ne trebaju. Zasad umirovljenicima nudimo edukaciju za mobilno, odnosno digitalno bankarstvo, uz našu standardnu ponudu dobrih proizvoda kreiranih za njih.

Veliki je jaz između kamata na štednju i kamata na kredite. Je li to fer i kako riješiti taj problem?

- Istina, razlika je još uvijek veća nego kod zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Sigurno će se spread između aktivnih i pasivnih kamata sužavati. Možda se nekima ne čini fer, činjenica je da marža odražava i rizik neplaćanja i rizik zemlje koji je još uvijek nešto viši nego kod onih s kojima se uspoređujemo.

Istovremeno s padom kamata na štednju i zadržavanjem relativno visokih kamata na kredite bankarski biznis, barem u Hrvatskoj, stagnira. Kako se boriti za klijente ako kamate nisu alat u toj borbi?

- Kamate na kredite već duže vrijeme padaju. Borba za klijente se primarno vodi kroz kamatnu stopu, a djelomično kroz politiku ili pristup riziku, za gotovinske kredite više brzinom i jednostavnošću nego cijenom. Pored toga, ukupan odnos prema klijentu i čvrsta namjera nuđenja fer proizvoda, a u našem slučaju i činjenica da smo jedina veća banka u hrvatskom vlasništvu jest alat kojim u HPB-u ostvarujemo rast tržišnog udjela. Naravno da je i cijena važna.

Hrvatski kreditni rejting polako raste, koliko dugo će trebati da financijska zajednica prepozna, pa onda i povjeruje u taj pomak nabolje?

- Često se zaboravlja da u Hrvatskoj nije problem samo financijski nego da nas prema dnu vuče sporo i neučinkovito pravosuđe. Nitko neće uložiti u zemlju u kojoj će, krene li posao po zlu, na sudsku odluku morati čekati godinama. Loše stanje u pravosuđu sigurno ima značajan udjel i u cijeni kredita. Ako se ne možemo naplatiti deset godina, barem dio tog troška moramo prenijeti na klijente koji uredno podmiruju svoje obaveze. Kad bismo bili sigurni da ćemo problem riješiti u šest mjeseci, godinu dana, taj rizik bi bio puno manji. Nije primarni problem u zakonima, nego u njihovoj provedbi, i to traje dva desetljeća. Slaba pravna sigurnost je prepreka investicijama, posebno stranim. To je možda najveći uteg kojeg se kao zemlja trebamo riješiti.

Jesu li brzi gotovinski krediti doista toliko opasni kao što upozorava HNB?

- Ima rezona smanjiti rokove, pa i iznose gotovinskih kredita. Pozornost zavređuju krediti koji se odobravaju na duge rokove, a upotrebljavaju za financiranje kratkoročnih potreba. Možda je HNB malo jače naglasio temu, ali ne bezrazložno.

Kako na vašu orijentiranost na domaću valutu utječe procedura ulaska u eurozonu?

- Što se klijenata tiče, ne vidimo promjene, a kada se uvede euro, tada će to biti i domaća valuta. Za hrvatsko gospodarstvo i banke bi ulazak u eurozonu predstavljao poticaj u smislu niže cijene rizika, dostupnosti instrumenata zaštite koji mogu nadoknaditi gubitak uslijed valutnog rizika i rizika promjene kamatne stope, što je danas vrlo ograničeno s obzirom na malo tržište hrvatske kune.

Hrvatska dijaspora opet je sve veća. U vrijeme Jugoslavije velike državne banke imale su poslovnice u velikim emigrantskim središtima, otvaraju li danas naše banke svoje urede u Irskoj? Kako privući emigrante da postanu klijenti određene banke? Što im HPB može ponuditi?

- Bankarstvo je sve više oslonjeno na mobitele i druge digitalne kanale, sve manje na ciglu i beton. Upitna je isplativost otvaranja poslovnica i u Hrvatskoj, kamoli u Irskoj, a i ne trebaju nam kad je uz mobilnu tehnologiju sve brže, klijentu lakše i jeftinije. To je bolji pristup, pogotovo za Hrvate koji su otišli u druge zemlje i time već pokazali mobilnost.

I dalje ostaje pitanje kako privući emigrante da postanu klijenti?

- Dijaspora je uvijek slala novac kući. Taj dio platnog prometa uvijek će postojati. Oni će rijetko kod nas uzimati kredite, jer su u Njemačkoj ili Irskoj jeftiniji. Možemo im ponuditi izvrsnu uslugu mobilnog bankarstva, e-Poslovnicu, ali i štednju, jer naša je kamata, iako mala, viša nego kod većine ostalih banaka.

Može li HPB u osuvremenjivanju svojeg biznisa (digitalizacija, fintech...) konkurirati bankama čije su vlasnice velike međunarodne banke?

- Može, startna pozicija i problemi su različiti tako da smo i po tome drugačiji od velike međunarodne konkurencije, znanje imamo i dostupno nam je i ako smo dovoljno brzi u odlučivanju, uz dobru suradnju s vlasnikom, naša prilika može biti veća i pozitivni utjecaj na zemlju i gospodarstvo snažniji.

Je li HPB i dalje po dobi klijenata “stara banka”? Kako umirovljenici prihvaćaju inovacije?

- U HPB-u sve brže raste broj radno aktivnih klijenata, prošle godine porastao je za 9 posto, ali još uvijek imamo puno umirovljenika i oni su naš važan segment. Prihvaćanje promjena je individualno, neki su agilni i ažurni iako su dugo u mirovini, u svakom slučaju svi će dobiti uslugu koju trebaju i žele. Mi ćemo im pomagati, ali je izbor na klijentu i naravno, ili nažalost, tu uslugu moraju platiti.

U objavljenoj Misiji Hrvatske poštanske banke piše kako vam je cilj “stvarati uvjete za bolji život u Hrvatskoj”. Može li se HPB oduprijeti prirodnom bankarskom nagonu, lovu na zaradu, bogaćenju dioničara?

- Mislim da većina banaka, barem deklaratorno, ima misiju širu od bogaćenja dioničara, mi sigurno. S obzirom na strukturu vlasništva, dobit koju stvaramo ujedno predstavlja korist za hrvatske građane koji su indirektni većinski vlasnici Banke. HPB je banka s relevantnim tržišnim utjecajem koja na najbolji način brine o klijentima, dioničarima i zajednici, ali to ne znači da ne želimo zaraditi. U Hrvatskoj smo se izjasnili da želimo živjeti u kapitalizmu i svi žele biti profitabilni. Razmišljaju li npr. medijske kuće i izdavači drugačije i ne žele zaraditi?

U kolumni u Poslovnom napisali ste da Hrvatska ide u dobrom smjeru, da samo trebamo zajedno ubrzati. Ide li? Tko treba ubrzati - svi građani? Bankari? Biznisi? Svi zajedno?

- Ide nabolje, čemu svjedoče razni indikatori i stabilne stope rasta bruto domaćeg proizvoda, lagano dizanje rejtinga zemlje. Agrokor je riješen s puno manje potresa nego što smo se pribojavali. Otvoreni su i počinju se rješavati dugogodišnji problemi, npr. brodogradnja. Sigurno bi svi željeli da je taj proces brži, ali da, idemo naprijed. Ubrzati moramo svi zajedno, odgovornost bi trebala biti podijeljena između gospodarstvenika koji bi investicijama pokazali da vjeruju u domaću ekonomiju, banaka koje bi pružile polugu za rast i države koja ga mora podržati prvenstveno kroz smanjenje regulative i troškova. Tko ima veću moć, ima i veću odgovornost, ali svi tržišni sudionici trebali bi doprinositi i svi bi trebali i mogli dati više. Zna se da se u kompanijama najteže mijenja korporativna kultura. Za našu kulturu i promjenu odnosa prema državi i državnome sigurno treba dugo s obzirom na to da stoljećima nismo imali svoju državu.

Još jedan vaš citat: “HPB će djelima doprinijeti razvoju zemlje, prvenstveno podizanjem kvalitete i povećanjem efikasnosti, osigurati dugoročnu uspješnost najveće banke u hrvatskom vlasništvu ulaganjem u digitalno i nastaviti s tržišnim rastom.” Je li to moguće napraviti samo u slučaju ako banka ostane u isključivo hrvatskom vlasništvu?

- Moguće je, ali to je kombinacija raz­nih interesa, u našem je slučaju to sto posto u hrvatskom interesu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 09:59