Za intervju za Tomislavom Klarićem Kukuzom, ravnateljem Hrvatskog centra za zadružno poduzetništvo (HCZP), zaslužna su dva važna povoda - prvi je taj da se odlukom Vlade o smanjenju broja agencija upravo službeno radi na ukidanju Centra i njegovu pripojenju Ministarstvu gospodarstva, a drugi je prije 20 dana izrađena studija pod nazivom “Prijedlozi za unapređenje zadružnog gospodarstva u RH” Ekonomskog instituta, čije su autorice Sandra Švaljek, Tanja Broz i Branka Niemann.
Studija istražuje razloge slabosti zadružnoga gospodarstva u Hrvatskoj, identificira potencijal njegova rasta te daje prijedlog mjera i aktivnosti koje bi mogle pridonijeti da se on ostvari, a naručilo ju je u travnju ove godine Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta. HCZP trenutno ima četiri zaposlena.
Kako komentirate pripojenje Centra Ministarstvu gospodarstva?
Duboko se ne slažem s tom odlukom jer smatram da je za razvoj zadrugarstva u Hrvatskoj potrebna jaka krovna institucija. Financijske uštede tu će biti minimalne, jer će se ljudi premjestiti u Ministarstvo. Dakle, ne govorim ovo s pozicije straha da ću izgubiti posao, nego zato što me strah da se funkcionalnost tog odjela neće povećati. Dapače, bojim se da će se smanjiti. I jako kvalitetna studija Ekonomskog instituta, koju je naručilo Ministarstvo gospodarstva, pokazala je da je Centar kadrovski i financijski do sada bio potkapacitiran za svoju ulogu promicanja razvoja zadrugarstva i da ga stoga treba dodatno osnažiti. Bojim se da je pripojenje Centra Ministarstvu znak da se neće ići prema jačanju zadrugarstva, nego da će se dodatno slabiti taj vrlo važan sektor gospodarstva i društva. Ovaj moj istup je, između ostalog, i poziv Vladi da, ako već inzistira na pripojenju Centra Ministarstvu, ne odustane od svih prijedloga koji su navedeni u studiji.
Je li vas neko kontaktirao prije odluke i tražio mišljenje Centra?
Ne, nije nitko, a čini se da nisu pročitali ni naručenu i plaćenu studiju. Kada je novi ministar gospodarstva Darko Horvat došao na svoju dužnost, obratio sam mu se dopisom, ali od tada do danas nismo dobili odgovor. Prije nekoliko dana pozvani smo na sastanak u Ministarstvo radi provedbe odluke o pripojenju Centra i to je sve.
Možete li detaljnije navesti zbog čega smatrate da je gašenje Centra loša odluka?
Najprije bih iznio kratku povijest ‘problema’ zadrugarstva u Hrvatskoj, koje je politički bilo namjerno diskreditirano kao loše naslijeđe iz socijalizma iako je u zapadnom svijetu i među najrazvijenijima, poput Njemačke, Nizozemske, Italije i Španjolske, jako razvijeno. U Nizozemskoj, tehnički gledano, na 1000 stanovnika ima više od 1000 članova zadruga jer je jedna osoba član više zadruga, od potrošačkih do proizvodnih, poljoprivrednih, bankarskih i socijalnih. U svijetu ima 1,2 milijarde članova zadruga, a Hrvatska znatno zaostaje. Prije nekoliko godina zadrugarstvo je dobilo i status zaštićene nematerijalne imovine UNESCO-a. Nakon za zadruge tragičnog razdoblja komunizma, početkom 90-ih godina zadrugarstvo je, međutim, diskreditirano zato da bi se zadruge namjerno uništilo kako bi se razni predatori dočepali njihove vrijedne imovine, i to često u sprezi sa službenim aparatom i lokalnim političarima. Zadrugarstvo se negativno ideološki etiketiralo i ocrnjivalo kao socijalistički proizvod iako je ono proizvod kapitalizma s polovice 19. stoljeća te je malim i srednjim obrtnicima i poduzetnicima omogućavalo da budu uspješni na tržištu. ‘Istočni grijeh’ politike samostalne Hrvatske prema sustavu podrške zadrugarstvu očituje se i kroz katastrofalna zakonska rješenja.
Na što, konkretno, mislite?
Dakle, 2002. godine - uz ostala prijašnja katastrofalna zakonska rješenja - osnovan je Hrvatski savez zadruga, paradržavna organizacija politički kontroliranog saveza u kojem su članstvo i članarina bili obvezni. Time je dokinuto prvo načelo zadružnog pokreta, a to je dobrovoljno i otvoreno članstvo. Time je također spriječen razvoj drugih politički neovisnih saveza koji su do tada prerastali organski i na dobrovoljnoj bazi u nacionalne saveze. Onda se 2014. ukida Hrvatski savez zadruga i osniva se Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo, što je također bila politička odluka kojom se nastojalo spriječiti zakonite predstavnike Skupštine Saveza (zadrugare) da kontroliraju rad Saveza nakon što su upozorili na odbijanje predavanja financijskih izvješća tadašnjih zaposlenika. Iz tog razdoblja postoje i prijave Državnom odvjetništvu. I onda dolazimo do 2018. - sada se ukida i ono malo što je ostalo, Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo, koji je osnovan ‘nasilnom’ političkom odlukom, ali je ipak sustav koji može biti transformiran u bolju instituciju ili neki drugi oblik koji bi bio zasnovan na dobrovoljnoj bazi uz jaču institucionalnu podršku države. Pripajanje Ministarstvu mogao bi biti konačni udarac zadrugarstvu.
Što je bio vaš glavni zadatak otkad ste ravnatelj?
Koncentrirali smo se na to da napravimo dobar novi prijedlog Zakona o zadrugama te da od Ekonomskog instituta dobijemo pravi temelj za taj zakon. Osnovali smo i radnu skupinu za pripremu tog zakona, u kojoj su i predstavnici najvećih zadruga u Hrvatskoj, i sada su se u nju jače trebala uključiti i resorna ministarstva kako bi Vlada u svojoj koordinaciji pripremila prijedlog Zakona za javno savjetovanje i Hrvatski sabor. Da se razumijemo, bio bih sretan ako bi me Ministarstvo gospodarstva demantiralo i ako bi pripojenjem Centra Ministarstvu došlo do izrade, a potom i usvajanja takvog zakona koji bi pridonio razvoju zadrugarstva. Ali, jako sam skeptičan u vezi s tim.