S obzirom na to da je nedavno usvojeni premijski model poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije novost u Hrvatskoj, pripremili smo seriju tekstova u kojima donosimo: pojašnjenje najzastupljenijih modela poticanja obnovljivih izvora u Europi te razloge njihove primjene (I), što uvođenje premijskog modela donosi Hrvatskoj i kako će funkcionirati (II), studije slučaja drugih zemalja koje su uvele premijski model te pouke koje možemo izvući iz njihovog iskustva (III i IV), piše portal OIEH.
Europa, kao što je poznato, prolazi kroz preobrazbu – energetsku tranziciju na obnovljive izvore energije i ugljičnu neutralnost. Zbog krize koju je izazvala pandemija koronavirusa naglasak na toj tranziciji postaje još veći, a ulaganje u obnovljive izvore dio plana oporavka od neočekivanog udarca.
Europa se davno opredijelila za izvore energije koje ima, kao što su sunce ili vjetar, i postupno krenula u proces njihove tržišne integracije. Taj prelazak na “zeleni kontinent”, kojemu se teži u zacrtanim europskim ciljevima za narednih nekoliko desetljeća, ne događa se ni lako ni brzo, što je Hrvatska osjetila i na vlastitoj koži. Zbog toga je Europska unija odlučila da će na razne načine poticati energetsku tranziciju. Upravo se to namjerava ostvariti poticajima za obnovljive izvore energije: potaknuti razvoj nove tehnologije do te mjere kada ona postaje sposobna samostalno poslovati na tržišnim načelima. U nekim zemljama (i tehnologijama) to je već moguće. U drugima taj proces još traje.
Europske zemlje uvele su različite modele poticaja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. No, ako se zadržimo samo na primarnima (sekundarni modeli su razni financijski poticaji kao što su krediti i sl., zatim porezne olakšice, različiti sustavi obračuna, itd.), najčešći su nama najpoznatiji i često kritiziran sustav obvezujućih cijena, odnosno feed-in sustav (engl. Feed-in tariff, skraćeno FiT) u kojem se naknada uglavnom dodjeljuje administrativno, zatim premijski sustav (engl. Feed-in premium, FiP) u kojem se premija dodjeljuje putem natječaja te sustav obvezujućih kvota (engl. green certificates quota system).
Posljednjih desetak godina europskom scenom, pa tako i hrvatskom, dominirao je sustav obvezujućih cijena ili FiT, koji je bio nužan kako bi investitori bili voljni riskirati na novim tržištima. Nakon identifikacije i pronalaska rješenja za početne barijere, sustav natjecanja bio je logičan slijed kako bi došlo do smanjenja troškova obnovljivih izvora energije. FiT je, stoga, dobio svojeg nasljednika – premijski sustav. Na unaprijeđeni model, u kojem je tržišni utjecaj jači i s kojim se kreće u drugu fazu energetske tranzicije, prelazi i Hrvatska. Vlada je na sjednici od 14. svibnja 2020. usvojila Uredbu o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija s kojom kreće primjena premijskog modela za obnovljive izvore te novi investicijski ciklus. Obrazloženje uredbe možete pročitati ovdje.
S obzirom na to da je premijski model novost u Hrvatskoj, pripremili smo seriju tekstova u kojima donosimo detaljnije pojašnjenje modela poticanja obnovljivih izvora energije u Europi te razloge njihove primjene (I), što premijski model donosi Hrvatskoj i kako će funkcionirati (II), studije slučaja drugih zemalja koje su uvele premijski model, kao i najvažnije pouke koje možemo izvući iz njihovog iskustva (III i IV).
U ovom uvodom, prvom tekstu osvrnut ćemo se najprije na ono temeljno – pojašnjenje i svrhu dva najzastupljenija modela poticanja obnovljivih izvora energije u Europi: FiT-a i FiP-a.
Feed-in tarifa (FiT) – preduvjet za ulazak u rizike na novim tržištima
Za početak, podsjetimo zašto se uvodio FiT, odnosno kako on funkcionira. Prema sustavu FiT-a, proizvođači obnovljivih izvora energije dobivaju ukupnu fiksnu naknadu po kilovatsatu proizvedene energije. Država sklapa ugovor s operatorom elektrane na temelju kojeg tijekom određenog broja godina (u Hrvatskoj je to bilo 14 godina) plaća unaprijed definiranu cijenu za svaku isporučenu jedinicu električne energije, a stjecanjem statusa povlaštenog proizvođača operater elektrane dobiva pravo prioriteta na mreži, što znači da je operator prijenosa dužan preuzeti svu isporučenu energiju. Dakle, povlašteni proizvođač u sustavu FiT-a nije izložen promjenama na tržištu električne energije, nego je zaštićen kupoprodajnim ugovorom sa zajamčenom otkupnom cijenom. Također, u većini slučajeva povlašteni proizvođač u FiT sustavu nije odgovoran za odstupanja od plana proizvodnje i prouzročenu neravnotežu u elektroenergetskom sustavu.
Naknada u FiT-u se može odrediti ili na administrativnoj osnovi prema državnim procjenama ili putem natječaja i varira s obzirom na tehnologiju i veličinu postrojenja. FiT-ovi s administrativnim postavkama uvedeni su u vrijeme kada su obnovljive tehnologije bile nezrele i tehnološki je napredak trebalo poticati na taj način. Međutim, radi smanjenja troškova obnovljivih izvora, ali i očitih nedostataka, FiT sheme su zamijenjene drugim instrumentima. Naime, jedna od najčešćih kritika ovog sustava jest da je dodjela visoke razine poticaja nezrelim tehnologijama rezultirala brzim povećanjem ukupnih troškova poticaja. No, više tarife bile su nužne kako bi investitori bili voljni riskirati s novom tehnologijom. FiT sustav je pokrenuo veću implementaciju obnovljive energije u vrijeme kada je jaz između obnovljivih i konvencionalnih izvora energije bio znatan, no troškovi razvoja obnovljivih izvora energije stekli su značajan udio u finalnoj cijeni električne energije, što je u konačnici opteretilo industriju, posebno energetski intenzivne sektore, i džepove krajnjih potrošača. Također, postalo je jasno da FiT sheme nisu slijedile brzinu tehnološkog napretka i izolirale su proizvođače obnovljivih izvora energije od evolucije tržišne cijene.
Nove smjernice EK za program poticanja obnovljivih izvora energije
Zbog svega navedenog te pada troškova obnovljivih izvora Europska komisija je smatrala da je došlo vrijeme da se klasični poticaji s garantiranom cijenom ukinu ili smanje te da obnovljivi izvori budu ili potpuno ili djelomično na tržištu.
Od 1. siječnja 2016. na sve nove programe i mjere poticaja moraju se primijeniti sljedeća načela:
- potpore se mogu dodjeljivati kao premije povrh tržišne cijene, pri čemu proizvođači svoju energiju prodaju izravno na tržištu (izuzetak su postrojenja manja od 500 kW)
- korisnici podliježu standardnim odgovornostima za uravnoteženje, osim ako ne postoje likvidna tržišta dnevnog uravnoteženja
- potrebno je uvesti mjere kojima se osigurava da proizvođači nemaju poticaja za proizvodnju električne energije po negativnim cijenama.
Od 1. siječnja 2017. potpore se mogu dodjeljivati isključivo na temelju provedenog konkurentnog natječajnog postupka. Mnoge zemlje članice EU (Njemačka, Francuska, Italija, Grčka…), pa tako i Hrvatska, opredijelile su se za FiP zasnovan na natječajima (investitori se natječu za premiju).
Feed-in premije (FiP) – tržišno orijentiran sustav za drugu fazu tranzicije
Premijski sustav poticanja navodi se kao primjer tržišno orijentiranog sustava poticaja. Povlašteni proizvođač u tom sustavu prodaje svoju energiju izravno na tržištu i za nju na cijenu koju je postigao na tržištu dobiva dodatni iznos premije. Dakle, za razliku od fiksnih tarifa, sustav poticanja premijom je transparentniji i tržišno orijentiran s obzirom na to da je tržišna cijena električne energije dio ukupnog prihoda koji povlašteni proizvođači primaju.
FiP nudi jasne prednosti u smislu integracije tržišta obnovljivih izvora, i to povezivanjem naknade na tržišne cijene. Model premija je, prije svega, predviđen za postupnu integraciju obnovljivih izvora energije na tržište i zapravo je napredniji oblik modela sustava zajamčenih cijena s nekoliko mogućih razina izloženosti povlaštenih proizvođača tržišnim rizicima. On sadrži potrebu veće aktivnosti povlaštenih proizvođača na tržištu električne energije, a slijedom toga i izlaganje riziku. Djelotvornost premija, s obzirom na stupanj izloženosti tržištu, ovisi o tome jesu li fiksne ili promjenjive, koliko se često određuju njihove vrijednosti (po satu, mjesečno, kvartalno ili godišnje) te postoji li najniži i najviši iznos koji povlašteni proizvođači ostvaruju za proizvedenu električnu energiju. Pritom su proizvođači s promjenljivom premijom manje izloženi tržišnom riziku proizvođača s fiksnom premijom. Također, u premijskom sustavu proizvođači su odgovorni za odstupanja u odnosu na planiranu proizvodnju, pa su posljedično prisiljeni i bolje prognozirati vlastitu proizvodnju. Ovisno o tome kako je model definiran, FiP ne eliminira rizik od prodaje električne energije garantirajući pravo prvokupa. Stoga povlašteni proizvođači trebaju osigurati prodaju proizvedene električne energije trećoj strani, konzumirati je na mjestu proizvodnje ili, pak, sudjelovati na burzi električne energije.
Sustavi poticanja i njihova izloženost tržištu (Izvor: Analiza isplativosti gradnje vjetroelektrana u BiH, 2018.)
Premijski se sustavi sastoje od premija različitih oblika, koje mogu biti fiksne (engl. Fixed premium), promjenjive (engl. Floating premium) te maksimalne i minimalne (engl. Premium with cap and floor).
• Fiksni FiP se sastoji od administrativno određene premije koja je vremenski nepromjenjiva (fiksna) i plaća se uz tržišnu cijenu za proizvedenu energiju. Ukupna naknada ovisi o tržišnim cijenama tijekom isporuke električne energije iz postrojenja obnovljivih izvora. Iz perspektive sustava, također postoji rizik od prekomjerne naknade ako su tržišne cijene previsoke.
FiP shema s gornjom i donjom granicom povećava osjetljivost proizvođača na tržišne cijene s obzirom na to da je teže prodavati električnu energiju kada su tržišne cijene visoke. To predstavlja niz prednosti i ima efekt smanjenja ukupnih troškova poticaja. Kako bi se povećala naknada, investitori u obnovljive izvore trebaju uzeti u obzir više varijabli nego u FiT shemi, kao što su orijentacija (npr. solarni paneli) i najpogodnija tehnologija (primjerice, vjetroelektrane). To vodi prema efikasnijoj ravnoteži ponude i potražnje električne energije te, u konačnici, i do pozitivnog efekta na tržišne cijene.
• Promjenjivi FiP koncipiran je na način da je u njemu naknada unaprijed određena i zasniva se na prosječnim performansama proizvođača specifične tehnologije. Premija se izračunava na temelju prosječne zarade proizvođača iz obnovljivih izvora na veleprodajnom tržištu. Glavna je prednost ovog sustava to što uravnotežuje tržišni rizik među proizvođačima s istom tehnologijom i potiče bolju tržišnu integraciju. Kompleksnost fluktuirajućeg sustava je u tome što se konstantno preračunava (u prosjeku tijekom nekog perioda, najčešće mjesečno).
Zaključno, FiT je bio prijeko potreban kako bi investitori bili voljni riskirati te da bi nova tehnologija dobila šansu na tržištu. Premijski sustav je transparentniji, unaprijeđen prijelazni model u kojem je tržišni utjecaj jači i s kojim se kreće u drugu fazu energetske tranzicije. On je, prije svega, predviđen za postepenu integraciju obnovljivih izvora energije na tržište, što je i krajnji cilj energetske tranzicije.