globusov intervju

Davor Sabolić, predsjednik Uprave Čateksa: Upozoravao sam da će se dogoditi slučajevi Kotke i Orljave

‘Strukturni problem ne može riješiti menadžment tvrtke. Strukturni problem mora netko drugi rješavati...‘
Davor Sabolić
 Vedran Peteh/Cropix

Posljednjih mjeseci svjedoci smo propadanja dviju tekstilnih tvrtki s dugom tradicijom. Davor Sabolić, predsjednik Uprave čakovečkog Čateksa, kaže da se radi o sistemskom problemu koji same tvrtke ne mogu rješavati. Tvrtka Čateks, koju Sabolić vodi posljednjih osam godina, prošle i ove godine ima odlične rezultate. Sabolić ih pripisuje brzim reakcijama na stalne promjene na tržištu.

Kako kao donedavni predsjednik Udruženja tekstilne i odjevne industrije HGK komentirate probleme tekstilnih tvrtki, prije svega likvidaciju Kotke i stečaj Orljave?

- U tekstilnoj industriji postoje dvije orijentacije. Jedna je proizvodnja materijala, u koji spada Čateks i još neke tvrtke, a druga proizvodnja odjeće i obuće, u koji spadaju Kotka, Orljava, Varteks, Galeb... U ovoj drugoj skupini imamo tvrtke koje proizvode odjevne predmete i plasiraju ih direktno na tržište i one koje rade lohn-poslove. Kotka je imala odličan menadžment i odličnu opremu, golem je novac ulagala u modernizaciju proizvodnih procesa. Dio svoje proizvodnje koju su radili za druge doveli su gotovo do savršenstva. Vrijeme izrade bilo je minimalno, a kvaliteta maksimalna. U vođenja tvrtke ništa nije napravljeno pogrešno.

Što je onda napravljeno krivo?

- Kada radite za druge, onda ovisite o njima, ne ovisite o sebi. Netko drugi postavlja pravila igre. Kada je sve u redu, onda je super, ali kada je kriza kakva je nastupila početkom prošle godine, onda nastaje problem. Nitko od nas u poslovnom svijetu nije se dosad susreo s krizom kakva je nastupila prošle godine, uključujući i lockdown. Susretali smo se s financijskom krizom, s ratom, s nizom poremećaja, ali s ovakvom krizom nije se susreo nitko. I nitko nije imao odgovor na fizičko zatvaranje trgovina i nemogućnosti kupovanja. Potražnja se, doslovno preko noći, prepolovila. Problem tih tvrtki je što se u tako kratkom roku nisu mogle preusmjeriti na nešto drugo. Kad ste dugi niz godina u jednom istom načinu proizvodnje i poslovanja, onda se u kratkom roku ne možete promijeniti. Zato se i treba zapitati što je Kotka mogla promijeniti kada je nastupilo zatvaranje tržišta i granica. Modna industrija je u ovoj krizi jako stradala, narudžbe su se smanjile za 50 posto. Spasili su brendove, ali je stradala direktna proizvodnja. Veliki brendovi nisu propali.

Zašto nisu propali veliki brendovi?

- Velike modne kuće, globalni brendovi u pravilu su do ove krize poslovali izuzetno profitabilno. Tekstilna je industrija u jednom segmentu izuzetno profitabilna. Svjetski brendovi su u ovoj krizi smanjili broj kooperanata, smanjili proizvodnju i preživjeli. Gotovo jedino su stradali kooperanti i proizvođači. I to ne samo u Europi nego i na Dalekom istoku, u Turskoj...

Je li se nešto moglo učiniti da te tvrtke opstanu?

- Na ovo što se sada događa, zatvaranje pogona Kotke, otvaranje stečaja Orljave i probleme još nekih tvrtki, prošle godine samo javno upozorio kao predsjednik Udruženja tekstilne i odjevne industrije HGK. Te tvrtke su imale strukturni problem i ovo je bilo očekivano. A strukturni problem ne može riješiti menadžment tvrtke. Strukturni problem mora netko drugi rješavati.

Tko je taj tko to mora rješavati?

- To je država koja osigurava uvjete poslovanja. Država nama kreira sudbinu putem zakona i pravilnika. A Hrvatska nema pravne mehanizme ni mogućnost da se u kratkom roku spašava tvrtka a da to tvrtku malo košta. A svaka tvrtka može upasti u probleme. Recimo, napusti vas ključni kupac i preko noći nastane višak radne snage pa morate otpustiti pedesetak ljudi koji će vam poslije opet trebati. U tom periodu treba pomoć države ili agencije da prebrodite krizu dok ne stanete na noge. Mi takav sustav nemamo. U drugim državama postoje fondovi iz kojih se pomaže tvrtkama u problemima. Možda sam pesimističan, ali u Hrvatskoj takve tvrtke imaju, nažalost, jako male šanse da opstanu. Mi smo jako malo tržište, mala zemlja i nismo nimalo fleksibilni. To se, pogotovo u tekstilnoj industriji, jako puno osjeća. Najveći dio troška su troškovi zaposlenika jer je to radno intenzivna proizvodnja. A taj trošak posljednjih deset godina raste. Kada radite lohn-poslove za veliku, globalnu kompaniju, onda radite po uvjetima koje vam ona zadaje. Minimalna plaća radnika se svake godine povećava, što je i normalno jer rastu životni troškovi, tako da te tvrtke mogu funkcionirati samo kad rade punim kapacitetom.

image
Davor Sabolić
Vedran Peteh/Cropix

Znači, vi razumijete ovaj potez vlasnika Kotke?

- Potpuno ga razumijem jer je vlasnik shvatio da nema perspektive. Ne može utjecati ni na jedan faktor profitabilnosti, tako da je ovo jedini logičan potez. Da je odugovlačio s odlukom, generirao bi još veći gubitak. Nažalost, ovo je posljedica strukturnog problema. Mogu opstati samo oni koji imaju vlastiti brend i vlastitu proizvodnju pa u njega mogu ugraditi troškove poslovanja i čekati hoće li to proći ili neće proći na tržištu.

Kako na sve to utječe rast cijena kontejnerskog prijevoza? Može li to utjecati na povoljniju situaciju tvrtki koje imaju pogone blizu središta velikih kompanija odnosno velikih brendova?

- Ne, to ne može utjecati na povoljniju situaciju tvrtki u Europi jer se najveći dio materijala ne proizvodi u Europi. Cijena kontejnerskog prijevoza je s tisuću narasla na 19.000 dolara. Prije je trebalo dva mjeseca da pošiljka dođe iz Kine ili Indije, a sada je to šest mjeseci. Sve to negativno utječe na europske proizvođače jer je kompletna bazna sirovina na istoku. Trošak radnika u Hrvatskoj i Europi je oko 800 dolara dok je u Indiji 200, a u Pakistanu 100 dolara. Problem su i troškovi energije. Čateks kupuje boje i lakove iz Švicarske, Austrije, Italije... ali proizvođači nabavljaju baznu sirovinu iz Kine i odatle kreće lanac. Dakle, povećana je cijena bazne sirovine, povećani su troškovi prijevoza, a rokovi isporuke su značajno duži. Sve to utječe na rast cijene finalnog proizvoda. Unatoč svemu tome, nijedna od tvrtki koje rade lohn-poslove nije uspjela postići značajno veću cijenu.

Ipak, Čateksu ne ide loše u ovom razdoblju?

- Ne možemo se baš požaliti. Igrom slučaja, mi smo akumulirana sredstva koristili za pripremu proizvodnje, što je osiguralo njezin kontinuitet. Sklapali smo godišnje ugovore i osiguravali sirovinu, pa možemo brzo reagirati kada netko nešto naruči. To se dobro vidjelo na rezultatima poslovanja.

Kakvi su ti rezultati?

- Prošla godina bila je rekordna. Ostvarili smo prihod od 115 milijuna kuna i neto dobit 9,4 milijuna kuna. Ja sam u Čateksu od 2003. godine i svjedok sam da otad nikad nije bio takav prihod niti tolika dobit. Posljednji tako dobar rezultat bio je 2002. godine, kad je Čateks imao prihod od 114 milijuna kuna i dobit nešto višu od četiri milijuna kuna. Dakle, sve ono što smo u posljednjih osam godina, otkad Čateks ima novi menadžment, uložili u unapređenje poslovanja, isplatilo se.

Kakvi su rezultati u ovoj godini?

- U prvom polugodištu ove godine imamo još bolje rezultate. Prihodi su nam rasli za 16 posto u odnosu na prošlogodišnje isto razdoblje, a dobit nam je već u prvoj polovini ove godine premašila sedam milijuna kuna. Za čitavu prošlu godinu dobit je bila 9,4 milijuna kuna. Ova i prošla godina su u operativnom smislu potpuno različite. U prošloj smo se fokusirali na zaštitnu medicinsku opremu jer je potražnja za njom bila izuzetno visoka. Imali smo mi i do tada jedan segment opremanja zdravstvenih ustanova i bolnica, ali je u prošloj godini, pogotovo u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i ostalim razvijenim europskim zemljama, za takvim proizvodima bila velika potražnja jer su bolnice povećavale smještajne kapacitete. Jedna od prvih odluka Angele Merkel bila je udvostručenje bolničkih kapaciteta. Nama su odmah počele dolaziti goleme narudžbe, tako da smo radili maksimalnim kapacitetom i udvostručili proizvodnju. U tome nam je pomogla zaliha sirovina. Povećao nama se i segment kućanskog tekstila. Prodaja je s fizičke prešla na online, a mi smo u Njemačkoj imali dva kupca koji su prodavali takve proizvode online i prije pandemije. Njima je posao procvjetao u pandemiji, a posljedicu njihova rasta smo i mi osjetili.

Koliki je udjel izvoza u vašim prihodima?

- Prošle godine izvoz je imao 70 posto udjela, a ove je godine premašio 80 posto prihoda. Izvoz je ključ uspjeha Čateksa jer je domaće tržište, nažalost, za nas malo. Imamo samo nekoliko partnera u Hrvatskoj s kojima radimo. Imamo i dva strateška partnera, vojsku i policiju. Za njih imamo programe vojnih i policijskih odora. Čateks se ne može baviti malim sustavima. Nas interesiraju sustavi koji imaju više tisuća ljudi. Ako želimo dobro poslovati, moramo biti na inozemnom tržištu. Doduše, još ne možemo biti dio velikih sustava na svjetskoj i europskoj razini, ali razvijamo se. Ne treba nama još puno da bismo mogli konkurirati najvećim svjetskim igračima. Možda ćemo za tri-četiri godine moći opskrbljivati velike vojske i velike sustave, bilo kao dio konzorcija bilo samostalno. Bitno je da mi imamo kapacitet koji to može obaviti. To je naša strategija.

image
Davor Sabolić
Vedran Peteh/Cropix

Što vam je prošle godine podbacilo?

- Nije bilo vojnog programa u koji smo dosta uložili prethodnih godina. Nažalost, svi budžeti u državama s kojima poslujemo bili su preusmjereni iz vojnog u medicinski. U prošloj smo godini tako ostali bez planiranih 20 milijuna kuna prihoda. Ipak, nismo imali crni scenarij, sve smo to kompenzirali i na kraju imali rekordnu godinu.

Hoćete li nadomjestiti taj vojni program u narednim godinama?

- Ono što smo izgubili u prošloj godini vratilo nam se u ovoj koja je drugačija jer nema toliko narudžbi iz medicinskih ustanova, ali se pojačao vojni program. Imamo tri-četiri velike narudžbe za Slovensku vojsku, opremamo našu vojsku, a u tijeku je još nekoliko natječaja. Vrijednost je Čateksa u tome što se lako prilagođavamo situaciji.

Kakva će biti naredna godina?

- Bit će to jako izazovna ponajviše zbog logističkih problema, rasta cijena, nemogućnosti dobave sirovina... Sve ćemo to morati ukomponirati u naše planove.

Kakvi su vaši planovi investiranja?

- Mi smo u prošloj godini imali veliku investiciju u infrastrukturu u vrijednu više od osam milijuna kuna. Pretprošle smo također investirali. Sad imamo novu kotlovnici s popratnom infrastrukturom. Nama je to jako važno jer u proizvodnom procesu dosta koristimo paru. Ova investicija nam smanjuje potrošnju plina za oko 40 posto. Investirali smo u novu kompresorsku stanicu, što je rezultiralo smanjenjem utroška energije za 20 do 30 posto. Investirali smo i u novu crpnu stanicu vode. Rekonstruirali smo sustav grijanja, rasvjete...

Koje su investicije u planu?

- Prijavili smo jedan projekt kroz program IRI 2. Ukupno je vrijedan 27 milijuna kuna. Radi se o razvoju multifunkcionalne tkanine. Temeljem tog projekta predviđena je investicija u dva nova stroja koja omogućuju doradu tih visokotehnoloških tkanina. Na tržištu je velika potražnja za negorivim tkaninama, a to je dio proizvoda koji je nama nedostajao a važan je za dobivanje poslova. S Tehnološko-tekstilnim fakultetom smo već odredili petnaestak vrsta materijala. U budućnosti ćemo napraviti veliki iskorak s negorivim tkaninama. Čekamo rezultate natječaja za još nekoliko projekata koje smo prijavili. Radi se o implementaciji novog informacijskog sustava kako bismo potpuno informatički povezali proizvodnju i mogli je pratiti u realnom vremenu. Bez obzira na rezultate natječaja, mi ćemo većinu tih projekata realizirati.

Jeste li zadovoljni stanjem u Čateksu?

- Može se reći da smo mi top-tvrtka. Imamo sredstva, imamo infrastrukturu, imamo ljude... Nastavljamo modernizaciju pogona. Iduće godine planiramo nabaviti nove strojeve za doradu tkanina. U narednih pet godina sigurna je realizacija barem nekoliko projekata godišnje. Počeli smo s ozbiljnom proizvodnjom, zarađujemo ozbiljan novac, tako da nam je cilj povećati promet, profitabilnost i, naravno, podići standard zaposlenika. Našim radnicima koji su imali niska primanja u posljednjih četiri-pet godina plaće su narasle za prosječno 40 posto, a nekima i više. Prosjek primanja je gotovo 6000 kuna, a ne tako davno bio je 4000. Cilj nam je da se približimo prosjeku prerađivačke industrije. Siguran sam da ćemo dosegnuti taj prosjek. Imamo 247 radnika. Namjerno ne prelazimo broj od 250 radnika da se kao srednja tvrtka možemo javljati na natječaje.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

image
GLOBUS
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. listopad 2021 22:10