Sir Suma Chakrabarti, rodom Indijac iz Bengala, državljanin je Ujedinjenog Kraljevstva, ali nikada nije izgubio sposobnost da svoju drugu domovinu, pa i Europsku uniju, promatra i analizira okom vanjskog promatrača. Svojedobno se, kada je odlučio da namjerava karijeru graditi u Britaniji, odrekao statusa indijskog građanina jer Indija ne dopušta dvojno državljanstvo. Odigrao je jednu od ključnih uloga u razvoju britanskog Know How fonda, programa tehničke pomoći postkomunističkoj Europi, koji je u proljeće 1989. godine pokrenula premijerka Margaret Thatcher. Osam posljednjih godina na čelu je Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), kamo je stigao kao najviše rangirani Indijac u britanskoj administraciji.
Razgovarali smo u lobiju zagrebačkog hotela Esplanade, u pauzi između njegova sastanka s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem i ručka s ministrom financija Zdravkom Marićem kojeg smatra odličnim sugovornikom.
Beata Javorcik, vaša glavna ekonomistica, napisala je nedavno članak čiji naslov zapravo sumira glavni problem nove Europe: ‘Istočna Europa mogla bi ostarjeti prije nego što postane bogata’. Svi znamo da tu nije u pitanju samo starenje stanovništva, nego i odlazak mladih ljudi u zemlje u kojima im se nude bolji životni uvjeti. Ima li EBRD odgovor na to pitanje?
- Pitanje je imaju li same države strategiju za rješavanje tog problema, a tek onda možemo li im mi pomoći tu strategiju primijeniti. Jedan od razloga zašto ljudi odlaze iz tih zemalja je pomanjkanje prilika. Nedostatak znanja o tome kako potaknuti veći ekonomski rast. Velik broj tih zemalja prošao je vrlo teško razdoblje tijekom financijske krize. Pogledajte Hrvatsku - kada sam bio ovdje 2013., nezaposlenost je bila veća od 20 posto. Sada je mnogo niža, što znači da se zemlja kreće u pravom smjeru. Znači, moguće je dobrim politikama kreirati veći ekonomski razvoj. Uz to, danas na stariju populaciju gledamo drukčije nego što smo običavali. Jučer sam navršio 61 godinu i pogledam li na generaciju svojih roditelja, oni bi sada bili u mirovini. Ni nakon što ću otići iz EBRD-a ne planiram skoru mirovinu. Mijenja se cijeli koncept o tome kako i koliko dugo trebamo raditi. Ako je čovjek dobrog zdravlja, zašto ne bi nastavio pridonositi društvu i nakon uobičajene granice za odlazak u mirovinu? Danas postoje programi prekvalifikacije za razne modele poslova. Sve to mi je vrlo zanimljivo jer sam prije 20 godina za britansku vladu vodio projekt usmjeren prema tom istom problemu. Što napraviti sa starećom radnom snagom? Kako im održati motivaciju? Ono što je Britanija trebala tada napraviti, a ostale se zemlje sada s tim suočavaju, pitanje je migracije.
Sir Suma Chakrabarti, predsjednik Europske banke za obnovu i razvo
Britanija je oduvijek bila imigrantsko odredište...
- Da, to je vrlo otvoreno društvo. Mislim da će se s vremenom i zemlje u ovoj regiji naviknuti na prihvaćanje imigranata. Vrlo je teško zadržati rast ako nemate mlade ljude koji će raditi. Mislim da se otvaranje prema obrazovanim migrantima, onima koji dolaze s vještinama, treba poticati. Ne događa se, međutim, samo odljev mozgova, velik dio poslova danas je automatiziran. Danas smo u procesu učenja što nam je donijela automatizacija, što to znači za različite vrste poslova. To će osjetiti i svaka od zemalja u regiji. Vlade bi trebale imati jasnije politike koje će rješavati pitanja automatizacije, zamjene poslova, o tome kako poslove učiniti drukčijima. Mnogim je vladama to novo, a svima je to veliko političko pitanje. Mnogo je ljudi koji ne razmišljaju o produljenju radnog vijeka kao o nečemu dobrom. Drugima se ne sviđa ideja o dolasku migranata koji će popuniti radna mjesta. Politički su to vrlo osjetljiva pitanja i na istoku i na zapadu Europe.
Ljudi se boje migranata, strah ih je da će im oni uzeti posao. Kako ih razuvjeriti?
- Mislim da je jedan od poslova kojim se političari trebaju baviti formiranje poruka javnosti o promjenama koje dolaze, čak i kad znaju da se te promjene neće svakome svidjeti. Mi možemo pomoći ulaganjima u industrije gdje očekujemo veće stope razvoja, možemo pomagati u stjecanju novih radnih vještina, u kreiranju programa za edukaciju...
Jutros smo potpisali 100 milijuna eura težak program investiranja u turizam u Hrvatskoj i Crnoj Gori, a značajan dio programa odnosi se na privlačenje i zadržavanje mladih ljudi. U turizmu ima posla za njih, a Hrvatska, to svi znamo, u turizmu ima fantastičnu priliku daljnjeg razvoja. Trebali bismo se okrenuti mnogo više prema ulaganju u turizam.
Sir Suma Chakrabarti, predsjednik Europske banke za obnovu i razvo
Turizam je danas dosegao oko 20 posto udjela u hrvatskom BDP-u, i u zapošljavanju. Nije li opasno vezati u tolikoj mjeri ekonomiju cijele države za jednu gospodarsku granu? Turizam je osjetljiva djelatnost. Lako ga je ugroziti.
- Turizam može biti osjetljiv i sigurno je u nekim dijelovima svijeta ugroženiji nego u Hrvatskoj. Mislim da je ovdje ta nesigurnost manja nego drugdje, pogotovo u usporedbi s nekim drugim mediteranskim zemljama koje su suočene s političkim problemima, gdje postoji rizik terorizma. Ovdje smo se morali suočiti s problemom sezonalnosti i mislim da se to postupno rješava. I sam dolazim ovamo kao turist te znam da su ljeta ovdje vrlo dinamična.
Većina istočnoeuropskih država držala je korak reformi dok se nije priključila Europskoj uniji. Onda su promjene stale.
- Hrvatska se nakon ulaska u EU morala suočiti s vrlo velikim ekonomskim problemom. Recesija je ovdje trajala godinama.
Zato što ekonomija nije prilagođena ranije...
- Možemo to i tako gledati, ali, s moje točke, ekonomski razvoj tijekom nekoliko proteklih godina čini se mnogo zdravijim od pretkriznog. Nezaposlenost je sedam posto, ekonomija ponovno raste. Tako da, kada govorimo o ekonomiji, mislim da ova Vlada radi dobar posao. Pitanje koje ostaje, ali ne samo za Hrvatsku nego za cijelu regiju, jest trajno unapređivanje poslovnog okruženja. Institucije još nisu potpuno razvijene. Pravosuđe je krhko. To su važne točke kada investitor razmišlja gdje će uložiti novac. Mislim da je Hrvatska i tu dosta napravila, ali treba napraviti više. Jutros sam razgovarao s vašim premijerom Andrejem Plenkovićem. Obojica smo zaključili kako je jedan od hrvatskih današnjih problema bankarski sektor koji je, prema mojem mišljenju, prekonzervativan. Vrlo je likvidan, krcat novcem, ali taj novac ne posuđuje. To je jedna od točaka na koje se Hrvatska danas treba fokusirati. Inače, ne bih se složio s tezom da su reforme stale nakon što su zemlje ušle u EU. Rumunjska i Bugarska su, primjerice, tijekom posljednjih nekoliko godina značajno ubrzale tempo promjena, pogotovo na području pravosuđa. EU im je tu pomogao. Ne bih rekao da su taj posao završili, ali pomak nabolje je osjetan.
Tri zemlje na putu od Hrvatske prema Baltiku - Mađarska, Češka i Poljska - napravile su oštar zaokret unatrag. Postale su ultrakonzervativne, ne baš prijateljske prema useljenicima.
- To je tako kada ih gledate izvana. Ali ako promatramo Poljsku, ona je fantastičan slučaj sama za sebe. To je jedina zemlja u EU koja nije osjetila ni dana krize. Ekonomija je cijelo vrijeme rasla. I što je zanimljivo, tamo živi velik broj migranata, mnogo više nego što se čini kada se slušaju njihove izjave. Tisuće Ukrajinaca danas živi i radi u Poljskoj. Taksisti su redom imigranti. Autobuse voze useljenici iz južne Azije, Filipinci... Oni službeno govore o čuvanju svojeg kulturnog identiteta, ali život je u praksi drukčiji.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je predsjednika Europske banke za obnovu i razvoj Sumu Chakrabartija
Hrvatska je sada u svojem dugom izbornom razdoblju. To je vrijeme u kojem političari pokušavaju potkupiti narod. Vidite li tu opasnost za nastavak zdrave ekonomske politike?
- Ne znam nijednu demokratsku zemlju u kojoj reforme ne trpe u vrijeme izborne sezone. Tu uvijek dolazi do tenzija. Ni Ujedinjeno Kraljevstvo se po tome ne razlikuje od ostalih. To su godine gdje oni koji su u vladi ili oni koji se nadaju da bi mogli preuzeti vlast razmišljaju o reformama koje će provesti nakon izbora. Možda bi, s obzirom na to da imate zaista dugo izborno razdoblje, Hrvatskoj dobro došla bolja harmonizacija izbora kako bi to razdoblje postalo kraće.
Nakon Brexita, udio EU u vlasništvu Europske banke past će sa 64 na otprilike 56 posto. Hoće li to promijeniti politiku banke?
- Statut nam nalaže da EU mora biti većinski vlasnik banke, tako da će to i dalje biti. Mislim da ljudi danas u tom omjeru vlasništva vide veći problem od postojećeg. Pogledamo li povijest Europske banke, tijekom 26 godina rada nije se dogodila nijedna situacija u kojoj dioničari iz EU i oni izvan EU nisu pronašli zajedničko rješenje. Moj je posao upravo to: graditi konsenzus svih dioničara. To nije uvijek jednostavno jer postoje pitanja na kojima se razilaze stavovi i između pojedinih država unutar Unije. Teško je bilo, primjerice, kada se raspravljalo o količini i modalitetima pomoći Grčkoj. Usuglasili smo se.
Općenito mislim da se u tom kontekstu previše pažnje posvećuje Brexitu. Po pitanju financija, UK je središte svijeta i uvjeren sam da će to i ostati. Suradnja s EU ostat će vrlo čvrsta i nakon Brexita. Drukčije može biti kada se raspravlja o sigurnosti. Macron se zalaže za osnivanje Vijeća sigurnosti na razini EU. Mislim da će UK i tu blisko surađivati.
Banka već danas radi na područjima izvan EU, poglavito u zemljama Bliskog istoka. Može li se tamo više osjetiti promjena ravnoteže među dioničarima?
- Europa se razvija, razlike koje mi pokušavamo smanjiti unutar same EU smanjuju se. Zato radimo više s nekim azijskim zemljama te na Srednjem istoku. Zainteresirani smo i za poslove u podsaharskoj Africi, o čemu će se raspravljati u svibnju. Mnogim Europljanima je Afrika danas vrlo važna za razvoj biznisa, ali i zbog mnogo drugih razloga - migrantskih, klimatskih, zapravo gotovo da nema točke gdje Afrika danas nije važna. Očekujem zato da će EU odlučiti da se naš utjecaj širi i prema toj strani globusa. To ne znači da ćemo umanjiti naš rad u zemljama poput Hrvatske ili zapadnog Balkana, u dijelu Europe gdje smo i danas istinski potrebni.
Sir Suma Chakrabarti, predsjednik Europske banke za obnovu i razvo
Koliko je EBRD danas aktivan u zemljama bivše Jugoslavije koje se još nisu priključile EU?
- Mi smo najveći ulagač u regiji. Samo prošle godine uložili smo tamo 30 milijardi eura. Bili smo to godinama i u Hrvatskoj, danas se smjenjujemo s Europskom investicijskom bankom.
Jeste li zadovoljni ritmom razvoja tih zemalja?
- Mislim da možemo biti. Uzmimo primjer BiH gdje je do prije nekoliko godina bilo vrlo teško raditi, a lani smo tamo s više od 300 milijuna uloženih eura dosegli vlastiti rekord. Značajno su ubrzali reforme nakon izbora. Velik se novac ulaže i u Kosovo, 110 milijuna eura golem je iznos za tako malu zemlju. U svibnju će se u Zagrebu odlučivati o Sjevernoj Makedoniji i Albaniji te ritmu njihova uključivanja u EU. Većina zemalja EU sklona je taj ritam ubrzati, ostale su samo tri koje još treba nagovoriti. Ali, priključenje EU nije samo pitanje rasta i ekonomske konvergencije, EU je vrlo zainteresirana za zemlje koje imaju snažne institucije, gdje se poštuju zakoni i gdje postoje kapaciteti za upravljanje europskim fondovima. Pred zemljama zapadnog Balkana još je velik posao.
Očekujete li da će s Brexitom doći do promjene stava prema otvorenosti i povezanosti tržišta?
- Nadam se da neće.
Jedan od razloga Brexita bio je strah od migracija.
- To je jedan od apsurda današnjice. Ako je ikada postojala zemlja koja se zalagala za otvoreno tržište i slobodnu ekonomiju, onda je to bilo Ujedinjeno Kraljevstvo, a sada upravo ta zemlja napušta najveće zajedničko tržište. Nadam se da među zemljama koje ostaju u EU barem njih nekoliko ima sličan prijateljski odnos prema tržištu i otvorenoj ekonomiji. Činjenica je da je globalizacija neke zemlje više i teže pogodila, što utječe na njihove politike. Naš je posao pronaći način kako one koji nisu tijekom globalne ekspanzije same profitirali, dovesti do točke gdje će sudjelovati u zajedničkoj raspodjeli dobiti. Neupitno je da su neke države, ali i pojedine regije unutar država, bile ostavljene u pozadini. Pogledajmo samo u Hrvatskoj: Zagreb je fantastičan, ali stotinjak kilometara dalje prema istoku još treba uložiti golem trud kako bi se stvari pokrenule s mrtve točke. Takve neravnoteže postoje u svakoj zemlji. Ulažemo značajna sredstva i u uključivanje ženskog dijela populacije u ekonomiju. Surađujemo s 23 države na programima poticanja ženskog poduzetništva i rezultati su dobri. Nezaposlenost mladih i dalje je velik problem, pogotovo na Srednjem istoku.