Guverner HNB-a Boris Vujčić
 Boris Kovacev/Cropix
INTERVJU

Boris Vujčić: Poduzeća čuvaju gotovinu, u bankama drže 80 milijardi kuna

‘Vjerujemo da će banke, kao i u prvom valu, podržati dužnike ako im se obrate sa zahtjevom za produljenje moratorija‘
Piše: Gojko DrljačaObjavljeno: 05. prosinac 2020. 12:44

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić tijekom cijele 2020., koju je obilježila kriza bez presedana uzrokovana pandemijom, kao da pokušava javno djelovati poput neke vrste sedativa, pogotovo za financijska tržišta koja su u jednom trenutku počela histerizirati. Centralnobankarske operacije Hrvatske suočene su vjerojatno s najvećim izazovom u svojoj povijesti. Ovo je godina kad za guvernera nema lakih pitanja, niti on može ponuditi jednostavne, jednoznačne odgovore.

Prije nego što je počeo novi val pandemije covida-19, zvučali se kao optimist. Što sada kažete? Je li 2020. nakon 1998. i bankarske krize najizazovnija godina za hrvatsku središnju banku? Ili je možda posljednja financijska kriza ipak bila teža?

- Uvijek se nastojim držati činjenica i brojki. I zato smatram da se, u danim uvjetima, očekivanje pada BDP-a od 8 posto, koje smo komunicirali prije naglog pogoršanja epidemiološke situacije, ne može nazivati optimizmom. Naravno, u kriznim uvjetima, a i u 'mirnodopskim' vremenima, u javnosti se više pokornosti poklanja katastrofičnim izjavama i predviđanjima, a manje se važnosti pridaje analitičkoj rigoroznosti takvih procjena ili njihovoj utemeljenosti u podacima. Percepcija koju spominjete pojavila se u trenutku kada su pojedini analitičari govorili da nas, nakon pada od otprilike 15 posto iz drugog tromjesečja, na jesen čeka drastično veći gospodarski pad i višestruko veća nezaposlenost u odnosu na naša predviđanja. Projekcije HNB-a, utemeljene na raspoloživim podacima, pokazivale su nešto drugo i ispostavilo se, još jednom, da smo u njihovu najvećem dijelu bili u pravu.

Upozoravao sam još ljetos da se brojni visokofrekventni pokazatelji gospodarske aktivnosti poboljšavaju, pa je tako u trećem tromjesečju, unatoč velikom značenju prihoda od turizma, zabilježen pad BDP-a na godišnjoj razini od 10 posto, odnosno porast ekonomske aktivnosti od gotovo 7 posto u odnosu na drugo tromjesečje. U posljednjem tromjesečju ove godine, unatoč pogoršanju epidemiološke situacije i uvođenju strožih mjera, za sada se nastavio oporavak ekonomske aktivnosti, iako malo blažim intenzitetom. Prema posljednjim raspoloživim podacima, industrijska je proizvodnja u listopadu prvi put u ovoj godini nadmašila razinu iz istog mjeseca prošle godine, a promet u trgovini na malo, koji se u travnju smanjio za četvrtinu na godišnjoj razini, do listopada je taj minus smanjio na samo 2,5 posto. Stoga vjerujem da će se intenzitet pada ekonomske aktivnosti do kraja godine na godišnjoj razini još nešto umanjiti. Stopa pada BDP-a na razini cijele godine mogla bi, pak, zbog pogoršanja epidemiološke situacije i novih restriktivnih epidemioloških mjera, biti malo veća od prvotno očekivane, odnosno blizu 9 posto. To je također bilo utkano u naše projekcije, a redovito i u moje javne istupe - da će pad gospodarstva biti malo veći od temeljnog scenarija ako se do kraja godine pogorša epidemiološka situacija i opet na snagu stupe restriktivne epidemiološke mjere koje negativno utječu na gospodarstvo.

Uz novi val epidemije i pripadajuće restriktivne epidemiološke mjere, mislim da je na pogoršanje ekonomske aktivnosti u odnosu na projekcije djelovala promjena struktura potrošnje. Najviše je, naime, stradala potrošnja usluga, koje su lokalno proizvedene i sadrže manju uvoznu komponentu od potrošnje roba, kojom su potrošači donekle supstituirali manju potrošnju usluga. Takve neuobičajene aspekte krize iznimno je teško i nezahvalno predviđati na temelju raspoloživih modela koji su kalibrirani na povijesnim podacima. Upravo zbog toga cijelo smo vrijeme naglašavali iznimno visoku neizvjesnost koja prati projekcije gospodarske aktivnosti za ovu i iduću godinu te smo komunicirali i nepovoljne scenarije za koje smo smatrali da su manje vjerojatni, a u kojima bi pad BDP-a u ovoj godini mogao dosegnuti gotovo 11 posto.

Svaka je kriza drugačija i nije ih jednostavno uspoređivati. No, ovaj su put brzina i intenzitet kojom su krenuli poremećaji na financijskim tržištima i pritisci na tečaj - tržište državnih vrijednosnih papira u Hrvatskoj se preko noći praktički zamrznulo - bili snažniji nego ikada prije, a neizvjesnost nikad veća, pa smo krajem ožujka i početkom travnja bili u situaciji da je strah na tržištima prevladavao razum. S druge su strane postojali i brojni čimbenici koji su olakšali djelovanje - od primjerene razine međunarodnih pričuva u trenutku izbijanja krize, viška na tekućem i kapitalnom računu, za koji držim da će se održati i u krizi unatoč padu prihoda od turizma, pa do činjenice da kriza nije rezultat makroekonomskih neravnoteža, nego vanjskog šoka. No, u ožujku je trebalo djelovati munjevito i, na žalost, nije bilo vremena za pažljivo vaganje svih opcija. Sa sadašnjim iskustvom, mogu s ponosom reći da se manjak vremena nije negativno odrazio na primjerenost donesenih odluka unatoč brzini i intenzitetu pritisaka na financijskom tržištu s kakvima se još nismo suočili.

Za razliku od prvog dijela godine, sada se puno manje priča o tome kako banke mogu izaći ususret dužnicima, iako se ispravnom čini teza da su sada i građani i kompanije kao dužnici u težoj situaciji nego što su bili u prvom dijelu godine. Treba li opet reaktivirati priču s moratorijem na kredite?

- Točno, kao što vidimo, drugi val pandemije u Europi ne posustaje. Sve više zemalja, pa tako i Hrvatska, uvodi sve strože mjere kako bi se ograničilo širenje bolesti. Budući da su stručnjaci upozoravali na ovakav mogući razvoj događaja, Hrvatska narodna banka je, kako bi osigurala stabilno regulatorno okruženje u kojima banke mogu podržati gospodarstvo, još u ožujku ove godine omogućila bankama da sve do 31. ožujka 2021. koriste fleksibilni regulatorni okvir za odobravanje moratorija i drugih mjera pomoći gospodarstvu. Važnost da te mjere ostanu dostupne do 31. ožujka 2021. uvidjele su sada i druge institucije EU, pa je 2. prosinca i EBA produžila mogućnost korištenja fleksibilnog okvira za moratorije s prethodno definiranih 1. listopada 2020. na 31. ožujka 2021. Vjerujemo da će banke, kao i u prvom valu, ako se dužnici obrate sa zahtjevom za produljenje moratorija, nastaviti pružati podršku kako učinak pandemije na gospodarstvo ne bi bio još snažniji nego što jest.

U Europskoj središnjoj banci sve više pričaju o potrebi osnivanja regionalne loše banke ili pak o nizu nacionalnih loših banaka koje će na sebe preuzimati nagomilane loše kredite u poslovnim bankama. Procjenjuje se da će broj insolventnih poduzeća jako narasti tijekom 2021., kad isteknu zaštitne nacionalne mjere. Hoće li i Hrvatska dobiti svoju lošu banku? Očekujete li velik rast loših kredita prema hrvatskim poduzećima? Kakvo je stanje prema posljednjim podacima HNB-a, hoće li hrvatskim bankama trebati loša banka u koju bi preselile loše kredite te tako učinile svoje bilance sigurnijima?

- Hrvatske banke sigurne su i bez loše banke, a tako će i ostati. Jedan od glavnih razloga zbog kojih se banke potiče na prodaju loših potraživanja je potencijalni nepovoljan učinak neizvjesnosti u pogledu vrijednosti loših potraživanja, odnosno u konačnici neizvjesnosti njihove kapitalne pozicije na kreditiranje. Ako postoji takva bojazan, rješavanje loših plasmana se može umanjiti i ohrabriti banke na veće kreditiranje. Loše se banke osnivaju u situacijama kada uz bojazni o kapitaliziranosti banaka još postoje i poremećaji na tržištu loših kredita, odnosno velika neizvjesnost u pogledu njihova vrednovanja. Ako se osigura primjerena kapitaliziranost banaka s obzirom na preuzete rizike i primjerena pokrivenost loših potraživanja rezervacijama, a u Hrvatskoj je to definitivno slučaj, bankovni sustav bit će stabilan. Dostatne rezervacije i kapital omogućili su ujedno i relativno relaksiran stav HNB-a prema lošim plasmanima. Nikada nismo poticali banke da ih prodaju i ne vidimo veliku korist od potencijalnog osnivanja loše banke.

image
Guverner HNB-a Boris Vujčić
Boris Kovacev/Cropix

Loša bi banka u našem slučaju eventualno mogla olakšati objedinjavanje potraživanja u slučajevima kada postoji problem koordinacije pri djelovanju više vjerovnika ako je dug raspršen. No, banke i sada mogu međusobno razmjenjivati loše plasmane i na taj način koncentrirati potraživanja. Ono što ostaje kao daleko veći problem za rješavanje loših plasmana u Hrvatskoj su dugotrajni i skupi stečajni procesi u kojima se vjerovnici namiruju tek u maloj mjeri. Dakle, glavna reforma koja se u Hrvatskoj može poduzeti po pitanju rješavanja problema loših kredita je povećanje učinkovitosti stečajnih procedura. Loša banka ne rješava taj problem.

Neprihodujući krediti su do kraja rujna ostali nepromijenjeni u odnosu na početak godine na razini od 5,5 posto. To je izravan rezultat povoljnog regulatornog tretmana koji smo omogućili bankama. Pri tome su blago porasli neprihodujući krediti stanovništvu, a blago se smanjili neprihodujući krediti poduzećima, koji su unatoč tome i dalje znatno viši nego za stanovništvo. No, banke su, neovisno o tome, počele prepoznavati rizike kod prihodujućih kredita, pa su im troškovi ispravaka vrijednosti u prvih devet mjeseci porasli gotovo četiri i pol puta u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje.

U listopadu, kad se još nije toliko razmahala pandemija, već je bilo vidljivo usporavanje kredita stanovništvu te pad kredita poduzećima. Je li to trend koji se u studenom pojačao? Imate li novije podatke? Koliko će usporavanje kredita utjecati na usporavanje BDP-a do kraja godine?

- Veza između kreditiranja i gospodarske aktivnosti nije jednoznačna, nego ovisi o uzrocima promjene kreditne aktivnosti. Slabo kreditiranje može nepovoljno djelovati na gospodarsku aktivnost ako je rezultat ograničenja na strani ponude, odnosno pretjerano strogih uvjeta kreditiranja. S druge strane, u mjeri u kojoj odražava slabu potražnju, kreditiranje predstavlja samo refleksiju slabe gospodarske aktivnosti i ne utječe na njezino dodatno produbljivanje.

Kreditna aktivnost se od izbijanja pandemije praktički zaustavila. Znatnija je aktivnost, izuzev kreditiranja države, bila vezana uz zaduživanje poduzeća iz opreza na samom početku pandemije te uz provedbu APN-ova programa subvencioniranja stambenih kredita, koja je obilježila sredinu ove godine, a učinci novog kruga subvencija bit će vidljivi krajem ove i početkom iduće godine. Ono što vidimo u pozadini istodoban je pad potražnje za kreditima, kao i zaoštravanje uvjeta kreditiranja. No, trenutno ipak pretežu učinci pada potražnje. Nakon inicijalnog šoka država je aktivirala znatne fiskalne potpore, a ljetno ublažavanje ograničenja povoljno je djelovalo na prihode. Poduzeća su istovremeno usmjerila napore na očuvanje gotovine, pa su im depoziti u bankama, odražavajući uz sve te učinke i pojačano zaduživanje na početku krize, premašili 80 milijardi kuna, odnosno gotovo su dosegnuli iznos kredita koji su podigla od banaka. Također, dio poduzeća i dalje je visoko zadužen, što ograničava njihovu sposobnost dodatnog zaduživanja. Naravno, sve to ne znači da kreditiranje ne može postati ograničavajući faktor u fazi oporavka.

Jesu li financijska tržišta postala mjesta koja nemaju previše veze s realnom ekonomijom? Valuacije dionica na zapadnim tržištima, pogotovo na američkom, na rekordnim su razinama iako je ovu godinu obilježila recesija izazvana pandemijom. S druge strane, na tržištima kapitala i neki ne baš uvjerljivi dužnici uživaju u likvidnosti i niskim prinosima. Ovih dana čak je i jedan Peru uspio na tržištu pokupiti vrlo visok iznos s prinosom 3,5 posto. Vladaju li to neka nova, drugačija pravila na dioničkim tržištima i općenito tržištima kapitala?

- Ekonomisti su dobro dokumentirali pad tzv. prirodne kamatne stope u širokom krugu zemalja, odnosno kamatne stope uz koje istovremeno postoje puna zaposlenost i stabilnost cijena. Znamo da ta kamatna stopa pokazuje tendenciju pada već desetljećima, a pojedini ekonomski povjesničari su je uspjeli dokumentirati i tijekom proteklih nekoliko stoljeća. Uostalom, još je Karl Marx pisao o tendenciji pada profitne stope. Ono što slabije razumijemo su čimbenici koji utječu na tu sekularnu tendenciju pada prirodne kamatne stope. Među glavnim su kandidatima demografska kretanja, odnosno manji broj mladih za koje treba investirati u nova radna mjesta, vrsta tehnološkog napretka - današnji tehnološki divovi trebaju puno manje kapitala od, primjerice, čeličana ili tvornica automobila, zatim pretjerano visoka stopa štednje, zbog rasta štednje u dalekoistočnim zemljama, ponajprije u Kini, kao i rastuće nejednakosti na Zapadu, i tako dalje. Vjerojatno je da će povoljan ekonomski ciklus u nekom trenutku privremeno povećati prirodnu kamatnu stopu, a izbijanje pandemije prekinulo je upravo takvu, uzlaznu fazu ciklusa. Međutim, kao što ne razumijemo sasvim uzroke niskih stopa, nije jasno ni hoće li se one dugoročno zadržati ili će u nekom trenutku ponovo porasti.

Može li HNB na neki način pomoći Vladi da spriječi novi veliki pad ekonomskih aktivnosti do kraja godine i u prvom dijelu 2021.? Koji su mehanizmi na raspolaganju HNB-u u okvirima monetarne politike za stimulaciju realnog sektora?

- Monetarna politika može pomoći u mjeri u kojoj likvidnost predstavlja glavni problem za odvijanje gospodarske aktivnosti. Također, održavanjem niskih kamatnih stopa može se olakšati servisiranje dugova i smanjiti ukupne troškove poslovanja. Međutim, ako je poslovanje poduzeća ugroženo jer ono ne ostvaruje dovoljne prihode da bi moglo pokriti poslovne rashode, to nije problem koji monetarna politika može riješiti.

Raspoloživi podaci koji navješćuju kretanje gospodarske aktivnosti, poput anketa poslovnog sektora ili potrošnje struje, pokazuju da epidemiološke mjere koje uvode europske zemlje manje pogađaju ekonomsku aktivnost od mjera koje su uvedene na proljeće. Industrija se dobro prilagodila poslovanju u uvjetima pandemije i čini se da će se njezin rast nastaviti i u idućim mjesecima. U uslužnom sektoru vidljivi su znaci slabljenja, iako puno blažeg intenziteta nego na proljeće. U tom smislu ne bi trebala biti ugrožena ni solventnost većeg broja poduzeća.

Što će biti s turističkim sektorom ako se ponovi još godina u kojoj smo bili jako sretni što smo spasili veći dio turističkog prometa, ali je ipak, objektivno, bila loša? Koji su još sektori prema vašem mišljenju ugroženi?

- Prirodne predispozicije i infrastruktura postoje, turizma će opet biti čim to bude moguće. Geografski položaj, odnosno blizina emitivnih tržišta, kao i visok udjel apartmana u smještajnim kapacitetima, omogućili su da se i u ovoj izazovnoj godini zabilježe dobri rezultati s obzirom na okolnosti. S obzirom na ohrabrujuće vijesti u pogledu očekivanja o raširenoj upotrebi cjepiva, prilično je izgledno da bi se iduće godine rezultati mogli zamjetno poboljšati.

Uz ugostiteljstvo i turizam, ranjivima su se pokazale djelatnosti koje se otežano odvijaju u uvjetima socijalnog distanciranja. Primjerice, prijevoz roba nije bio toliko snažno pogođen i dobro se oporavlja dok je prijevoz ljudi i dalje na vrlo niskim razinama. Također, ranjivija su mala i srednja poduzeća koja imaju manje zalihe gotovine, pa im je i stoga teže prebroditi razdoblje pada prihoda. Industrijske djelatnosti, kao i usluge koje se mogu pružati na daljinu, pokazale su se razmjerno otpornima na poremećaje koje je uzrokovala epidemija.

Iako se centralne banke uporno trude moderirati inflaciju, njoj ipak nema traga ni glasa. Kako to tumačite?

- Inflacija itekako postoji, ali ne tamo gdje je se mjeri. Spomenuli ste visoke cijene obveznica i dionica, a učinke niskih kamatnih stopa vidimo i u rastu cijena nekretnina. S druge strane, cijene roba i usluga održavaju niskima snažna konkurencija kroz globalizaciju, tržišna liberalizacija i cjenovni ratovi - pogledajte, primjerice, što se proteklih godina zbivalo u djelatnosti taksi-usluga, kao i uspon tzv. gig ekonomije, odnosno sve veća zastupljenost atipičnih oblika rada koji povećavaju fleksibilnost plaća. Sve to ograničava snagu pojedinih poduzeća u formiranju cijena, za razliku od prošlosti, kada su gospodarstva bila zatvorenija, a troškovi trgovine veći nego danas. S obzirom na jačanje deglobalizacijskih pritisaka, neki smatraju da bi ponovo mogao ojačati utjecaj nacionalnih čimbenika na kretanje inflacije, no moguće je da su oni samo privremenog karaktera i da ćemo se nakon pandemije i određenih političkih promjena vratiti na putanju globalizacije. Ostaje pitanje, naravno, trebamo li se i koliko brinuti zbog rasta cijena financijske imovine i nekretnina i koja je tu uloga monetarne i makroprudencijalne politike. O tome se već neko vrijeme žustro raspravlja, kako u centralnobankarskim krugovima tako i na tržištu te među akademicima.

Kako su zaposlenici HNB-a prošli kad je u pitanju pandemija covida-19?

- Do trenutka našeg razgovora, 41 zaposlenik HNB-a, što čini gotovo 6 posto njihova ukupnog broja jer je sada u HNB-u 695 zaposlenih, testiran je pozitivno na prisutnost koronavirusa; 24 osobe su se do sada oporavile, a 17 je aktivnih slučajeva. Tridesetak osoba je ili u samoizolaciji po nalogu liječnika ili na preventivnom radu od kuće zbog rizika mogućeg širenja zaraze koronavirusom.

Linker
07. prosinac 2020 12:26