Dvadeset godina duga pravosudna trakavica s istočnim dijelom Meštrovićeva kašteleta dobila je novi zaplet, i to dvostruki.
Općinski sud u Splitu donio je u ponedjeljak presudu prema kojoj višegodišnji maslinik i put koji kroz njega vodi do zdanja na južnim obroncima Marjana pripadaju državi, a ne Paškalu Vukoji, koji je tu nekretninu, kao i objekte u susjedstvu, dobio od svoje obitelji, točnije majke Inge Marije.
Ona je, pak, nekretnine kupila od Tome Meštrovića, sina Petra Meštrovića, inače brata slavnog kipara. Dogovorena cijena bila je 500 tisuća eura.
Obitelj Vukoja uredno se nakon kupnje zdanja uknjižila u zemljišnim knjigama, ali joj je država ubrzo počela osporavati vlasništvo.
Državno odvjetništvo je tvrdilo kako je polovica Petra Meštrovića (Ivan Meštrović je svoju 1952. godine darovao državi) u režim društvenog vlasništva prešla u prosincu 1964. godine po osnovi nacionalizacije, a za što mu je uredno isplaćena i naknada. Na istom stajalištu sada je i Općinski sud, koji tvrdi da se posljedično Vukoje nikako nisu mogli naći u ulozi kupca.
Prethodno je, 2014. godine, obitelj Vukoja deložirana iz kapelice, kuhinje i dnevnog boravka, dok im je u posjedu ostala spavaća soba, hodnik i kupaonica. Zato je, u jednu ruku, posljednja presuda bila i očekivana, ali s druge strane dovela je cijeli slučaj u pravosudnu slijepu ulicu.
Županijski sud u Osijeku, na koji je zbog opterećenosti onog u Splitu prebačen slučaj, stao je, naime, prije točno godinu dana na stranu Paškala Vukoje u njegovu zahtjevu za naknadu štete, "tešku" čak 35 milijuna kuna.
Taj se iznos tiče isključivo vrijednosti nekretnina, ali ne i izgubljene dobiti, jer je njegov otac prije 20 godina tu namjeravao otvoriti luksuzni restoran. Sud u Osijeku pobio je prvostupanjsku presudu kolega iz Splita, ne pristajući na tezu da je za naknadu štete nastupila zastara.
Čeka se odgovor
Općinskom sudu u Splitu dan je nalog da pouzdano utvrdi početak zastare, odnosno tiče li se traženih 35 milijuna kuna kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina. Od tada je prošlo točno godinu dana, ali splitski sud još nije donio nikakvu odluku.
– Iako su nacionalizacija i sve ostale otimačine Ustavom RH iz 1990. godine poništene, u našem slučaju se ta ista država poziva na njih kao temelj svog vlasništva – kaže pun ogorčenja Mato Paško Vukoja, Paškalov otac, koji je na sina u međuvremenu prebacio svoju imovinu i biznis, kako u RH, tako i u BiH, odakle obitelj potječe.
Mato i supruga Inga i danas žive u stanu u istočnom dijelu kašteleta, a uredno koriste i održavaju kapelicu, kulu i ostale prostore iz kojih su deložirani prije pet godina.
– Za razliku od suda u Splitu, onom u Osijeku uopće nije sporno naše vlasništvo. Što se tiče maslinika i pristupnog puta iz ove posljednje nepravomoćne presude, pa i tu država svoje vlasništvo temelji na otimačini iz 1964. godine.
Mi smo kupili od čovjeka koji je prije potpisivanja bio uredno uknjižen i imao sve vlasničke isprave. Vjerovali smo državi, njezinim sudovima i službenim papirima. Ako je on nekoga prevario, kako presuda sada kaže, što ja imam s tim?! – pita se Vukoja stariji.
Iako najavljuje nastavak pravne bitke, čini se da mu je pomalo svega navrh glave i spreman je nagoditi se s državom.
– Ovih 35 milijuna kuna je tržišna procjena vrijednosti nekretnina od strane jedne agencije iz Splita. I za to, kao i za određivanje naknade štete koju sam pretrpio ne otvarajući restoran, postoje ovlašteni sudski vještaci. Neka oni kažu svoje i ja sam spreman od svega dići ruke.
Ovaj prostor u važećim prostornim planovima namijenjen je za ugostiteljsku djelatnost, pa ako se država hoće njome baviti, neka joj je sa srećom. Ili je to možda već odavno namijenila nekom drugom?! – za kraj će Mato Vukoja.
Europski sud za ljudska prava: Pogrešku državnog tijela snosi država
Vukoje se u zahtjevu za naknadu štete pozivaju i na praksu Europskog suda za ljudska prava. Konkretno se radi o slučaju Gashi protiv Hrvatske, u kojemu je tužitelj najprije otkupio stan i bio godinama njegov formalni vlasnik, da bi mu vlasništvo na koncu sudskim presudama bilo oduzeto.
Sud u Strasbourgu je u tim, ali i drugim slučajevima, stajališta da bi pogreške ili propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes.
– Drugim riječima, rizik svake pogreške što je napravi državno tijelo treba snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina – pojasnili su iz Suda.
Vukoje tvrde da se isti princip treba primijeniti i za maslinik za koji je nepravomoćno presuđeno da nije njihov.