U Hrvatskoj je to Pelješki most, u Portugalu najveća nacionalna energetska kompanija, ali trgovinski otpor jezgre Europske unije prema kineskom osvajanju ekonomski slabije europske periferije na jugu kontinenta sve je jači i, čini se iz novog portugalskog primjera, sve neuspješniji.
Kineska kompanija China Three Gorges, nazvana po poznatoj hidroelektrani Tri klanca na kineskoj rijeci Yangtze, ponudila je devet milijardi eura za preuzimanje portugalske kompanije EDP (Energias de Portugal). Uspije li, to će biti jedno od najvećih kineskih preuzimanja na području Europske unije. CTG danas već u svojem vlasništvu ima 23,3 posto udjela u EDP-u, za preuzimanje ostatka nudi gotovinu, a po dionici je spreman platiti 3,26 eura, što je 5,5 posto premije na cijenu s kojom je EDP završio trgovanje na burzi prošlog četvrtka (3,09 eura po dionici), dan prije nego što je stigla kineska ponuda, ali značajno više (17,9 posto) u odnosu na prosjek u posljednjih šest mjeseci. Time bi vrijednost cijele EDP grupe, očišćene od dugovanja, dosegla 11,8 milijardi eura (zajedno s dugom ta je vrijednost veća: 25,6 milijardi eura). EDP do ponedjeljka nije odgovorio na ponudu, niti je s vrha kompanije stigao bilo kakav komentar.
Portugal, kao i drugi krizom pogođeni dijelovi europskog juga, i dosad je bio metom kineskih investitora. Kineski ulagači postali su vlasnici četvrtine portugalskog nacionalnog elektrodistribucijskog lanca Energéticas Nacionais koju je preuzela državna kompanija State Grid Corporation of China. Kineski konglomerat Fosun kupio je udjele u Millennium BCP-u, portugalskoj najvećoj banci, kao i u najvećoj portugalskoj osiguravateljskoj kući Fidelidade. Londonski dnevnik Financial Times spominje i druge pokušaje velikih kineskih investicija u Europskoj uniji, ali oni su uglavnom završili s neuspjehom, nakon što su Njemačka, Francuska i Italija zaoštrile europska pravila za preuzimanje, kao i nadzor njihove primjene. Ta pravila ne odnose se posebno na Kinu, a dosad su najviše smetnje predstavljala kineskim i arapskim kompanijama.
Za razliku od Berlina, Pariza i Rima Vlada u Lisabonu izjasnila se da ”nema primjedbi na kinesku ponudu”. Portugalski premijer António Costa otprije je poznat kao oponent protekcionističke investicijske politike Bruxellesa. U velikoj privatizaciji, teškoj 9,2 milijardi eura, kojom je Vlada Portugal čupala iz krize, kineski su investitori sudjelovali u visokom 45-postotnom omjeru. Ipak, čak i uz Costin liberalan pristup investitorima, portugalska je Vlada dosad oklijevala popustiti investitorima koji su davali ponude za preuzimanje nacionalnih servisnih kompanija (elektrodistribucija, telekomunikacije,vodovod....). Vlada desnog centra, koja je Portugal vodila prije Costine, odbacila je instituciju ”zlatne dionice” za kompanije poput EDP-a i Portugalskog Telekoma, nakon potpisivanja sporazuma o ”bail-outu” u svibnju 2011.
Europski energetski sektor proteklih se nekoliko mjeseci nalazi u razdoblju nove velike konsolidacije. Njemačke kompanije Econ i RWE u ožujku su provele više milijardi eura tešku međusobnu razmjenu dionica, objavljujući istovremeno i novu stratešku odluku da obje kompanije budućnosti značajnije skrenu s fosilnih, prema održivim izvorima energije. EDP se već ranije našao pod pritiskom španjolskih i francuskih energetskih kompanija (Gas Natoral of Spain i Energie de France).
Financial Times CTG-ovu ponudu za EDP smatra dijelom velikog vala kineskih investicija koje su se slile u dugovima opterećene države južne Europe koje je kriza pogodila najteže. FT međutim tu vidi opasnost – CTG, koji je u vlasništvu kineske države, time bi stekao kontrolu energetske infrastrukture na cijelom Iberijskom poluotoku, ali i u značajnom dijelu Južne Amerike. To, smatra FT, neće privući posebnu političku pozornost samo u Portugalu, gdje je EDP najveći proizvođač i distributer električne energije nego i u SAD-u, gdje je portugalska kompanija razvila značajan portfelj elektrana koje proizvode energiju iz održivih izvora – sunca i vjetra.
Prema podacima objavljenim prošli tjedan, EDP-ova dobit u odnosu na prošlogodišnju u prvom se tromjesečju 2018. smanjila za 23 posto (na 166 milijuna eura). Gotovo 60 posto EDP-ovih prihoda dolazi iz operacija u Portugalu i Španjolskoj, dok se preostalih 16 posto dijeli na prihodne centre u Brazilu i Sjevernoj Americi.
Zbog nimalo jednostavnih trgovinskih odnosa između SAD-a i Kine, koji su se dodatno zaoštrili nakon dolaska Donalda Trumpa u Washington, dođe li do ove transakcije, američki dio EDP-ova biznisa morao bi za daljnji rad zatražiti dozvolu od Odbora za inozemna ulaganja u SAD-u (Cfius) i dokazati da zadovoljava regule postavljene u Washingtonu.
Svoj 23,3-postotni udio u EDP-u CTG je stekao još 2011. godine kada je od portugalske Vlade otkupio paket dionica u velikom privatizacijskom procesu kojim se Portugal spašavao od posljedica krize, ali i od Bruxellesa i MMF-a nametnute oštre politike štednje. Savjetnici portugalske Vlade koji su tada sudjelovali u procesu prodaje EDP-ovih dionica CTG-u tada su kineski potez protumačili kao rezultat plana kineske Vlade da iskoristi EDP kako bi proširila CTG-ov međunarodni utjecaj na tržišta energije iz obnovljivih izvora.
Prije najave mogućeg CTG-ova preuzimanja EDP je tijekom prošle godine dobio više ponuda za preuzimanje. Dvije o kojima se najviše govorilo bile su već spomenute ponude španjolske tvrtke Gas Natural of Spain i francuske Energie de France i one, dok se ne postigne dogovor s kineskom korporacijom, i danas ostaju aktualne. Predsjednik CTG-a u svojoj je izjavi, objavljenoj u medijima nakon isticanja ponude, svjestan percepcije koju Europljani imaju o kineskim poslodavcima, najavio da će CTG, u slučaju da preuzme portugalsku kompaniju “ostati čvrsto posvećen očuvanju njezina portugalskog identiteta”. Kompanija bi i nakon preuzimanja trebala nastaviti poslovati kao zaseban entitet u vlasništvu CTG-a. Sjedište bi joj ostalo u Lisabonu, a dionice, onaj dio koji ostane slobodan na tržištu, bile bi izlistane na Lisabonskoj burzi.
Kao i uvijek, problem za kinesku kompaniju mogla bi predstavljati EDP-ova skupština dioničara, koja transakciju, da bi uspjela, mora potvrditi natpolovičnom većinom (što je najmanje 50 posto glasova + najmanje jedna dionica s pravom glasa). Nakon preuzimanja CTG bi bio obavezan raspisati i ponudu za preuzimanje 17 posto udjela u kompaniji EDP Renováveis, EDP-ovoj podružnici za razvoj energije iz obnovljivih izvora, koja danas nije pod potpunim vlasničkim nadzorom roditeljske tvrtke.
Uprava CTG-a ističe kako se nada političkoj podršci portugalske Vlade nakon šest godina uspješne suradnje u suvlasništvu EDP-a, u kojem razdoblju su se financije kompanije značajno stabilizirale. EDP danas zapošljava 12.000 ljudi, od čega polovina radi na lokacijama u Portugalu.
U toj igri biznisa i politike sudjelovala je ovih dana i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja se, doduše posve nevezano za kinesku ponudu, našla u Portugalu na hrvatsko-portugalskom gospodarskom forumu gdje su predstavnici stotinjak hrvatskih i portugalskih kompanija raspravljali o mogućnostima suradnje i, zanimljivo, mogućim zajedničkim poslovima u bivšim portugalskim kolonijama. Portugal je među rijetkim zemljama s kojima Hrvatska ima trgovinski suficit, ali ukupan obujam razmjene je patuljast, 85,3 milijuna eura, to doduše jest rast u odnosu na godinu dana ranije od 14 posto, ali daleko ispod potencijala obiju zemalja, zaključeno je u diplomatskoj razmjeni rečenica. Dobra je vijest da Hrvatska u toj statistici sudjeluje sa 57,9 milijuna eura (Portugalci sa 27,4).
Dok kineski ulagači preko Portugala nastoje ući na europsko tržište energije, hrvatska državna agencija Alan, koja je u Lisabonu predstavila hrvatsku obrambenu industriju, Portugalcima bi, u sklopu suradnje s članicama NATO-a, prodavala oružje. “Portugalcima su najzanimljivije naše jurišne puške, pištolji, kacige i druga zaštitna oprema. Vrlo sam optimističan po pitanju buduće suradnje”, rekao je u Lisabonu Milan Knežević, član Uprave agencije Alan.
Kineski dosad najveći biznis u Hrvatskoj, gradnja Pelješkog mosta, trenutačno je predmet žalbi i sudskih postupaka koje su pokrenule dviju kompanija iz Europske unije. Austrijski Strabag i talijanska tvrtka Astaldi. Njihove žalbe, potaknute sumnjom da su cijene iz kineske ponude za gradnju Pelješkog mosta dampinške i da China Road and Bridge Corporation radi uz obilne državne subvencije, pa je time nelojalan konkurent europskim kompanijama koje se za posao moraju izboriti na tržištu, zasad su odbačene, a sudski pravorijek se tek očekuje.
Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa.