Austrija je u petak zatvorila svoju posljednju elektranu na ugljen, Mellach, sagrađenu 1980-ih godina, koja je osiguravala 80 posto energije za grijanje područja Graza, drugog najvećeg grada u toj zemlji. A Europska unija je tijekom 2019. godine uvezla rekordne količine ukapljenog prirodnog plina (LNG), pri čemu je najviše uvezeno iz Katara, a slijede Rusija i Sjedinjene Američke Države.
No, tektonska promjena, kad je riječ o napuštanju ugljena, događa se na najpropulzivnijem energetskom tržištu, onom azijskom.
Oxford Institute for Energy Studies u svojoj je studiji “Natural Gas in Asia” bio najavio sljedeće (i to davno prije naftnog rata cijenama i pandemije): “Razdoblje do 2020. godine bit će ključno za azijska tržišta plina. Utvrdit će može li prirodni plin postati važno gorivo na rastućim energetskim tržištima Kine i Indije; i do koje mjere gorivo može proširiti svoj udio u Japanu i Koreji”.
Prijelomni trenutak dogodio se nedavno kad se cijena prirodnog plina po prvi put spustila ispod cijene ugljena. S otprilike 2,43 dolara na milijun Britanskih toplinskih jedinica - mjera energetskog sadržaja goriva - LNG je krajem ožujka pao ispod 2,56 dolara za ekvivalentnu količinu australskog ugljena. LNG-u na ruku idu s jedne strane povećana ponuda, od kad se SAD vratio na svjetsko tržište, ali s druge strane i pad potražnje zbog epidemije što je za posljedicu imalo pad Japan Korea Markera, LNG referentne točke za Istočnu Aziju, za 64% od listopada. Uz sve to došlo je i do snažnog pada cijene nafte na globalnom tržištu uz koju je vezana cijena plina.
Taj je trenutak dodatno ubrzao proces koji je već počeo u Južnoj Koreji, Kini i na Tajvanu: prelazak s ugljena, velikog zagađivača na prirodni plin. Kina je u taj projekt krenula nakon što se suočila s izuzetno velikim zagađenjem svojih gradova koje je postalo ozbiljna prijetnja javnom zdravlju. Tajvan planira do 2025. godine polovicu svojih energetskih potreba zadovoljavati plinom smanjujući udio ugljena na samo trećinu (2017. polovica). Vlada je u Južnoj Koreji prošli mjesec zatvorila 28 od 60 elektrana koje koriste ugljen, a većina njih neće više ni biti otvarana dok ne prijeđu na plin. Osim toga, Seul je podigao uvozne carine na ugljen za 28%, a smanjio na LNG za 75%, kako Wall Street Journal prenosi podatke Institute for Energy Economics and Financial Analysis. Zbog čega je uvoz ugljena pao za oko 20%. Kina iduće godine planira postati najveći svjetski uvoznik LNG-a. Sada je to Japan koji je LNG počeo uvoziti još prije pola stoljeća i ondje ima udio od 40% u proizvodnji energije. Taj će udio samo rasti jer Japan nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani u Fukushimi ne može više računati na širenje proizvodnje energije iz nuklearnih izvora, a okolišni propisi gotovo da onemogućavaju izgradnju novih elektrana na ugljen.
Zbog svega navedenog prirodni plin postaje gotovo jedini energent koji bilježi stabilan rast, nije u krizi i pred kojim je izgledno pozitivna perspektiva.
Proizvođači ugljena već osjećaju pad potražnje. Američka Uprava za energetske informacije (EIA) predviđa da će ove godine proizvodnja ugljena pasti za 22%, što je 143 milijuna tona pa će iznositi 537 milijuna tona. Proizvođači ugljena se nadaju da će godina biti teška, ali da će se stanje popraviti već 2021. kad će pandemija prestati, a cijene LNG porasti.
No, to bi mogla biti samo isprazna nada jer izvoz LNG-a je u ožujku ove godine iznosio 30,4 milijuna tona, a godinu dana ranije (bez pandemije) 30,8, prenosi Kallanish Energy. Ujedno, riječ je o porastu od 200,000 tona u usporedbi s veljačom.
Čini se da ugljen gubi bitku već i na kraće staze.